Nove reprize lirske opere Werther Julesa Masseneta na programu su u srijedu 26. i u petak 28. listopada u 19:30 sati u HNK Ivana pl. Zajca. Na prvoj reprizi, 26. listopada, u glavnim će ulogama debitirati solisti nove podjele, Marko Fortunato kao Werther, Wioletta Hebrowska kao Charlotte, Vanja Zelčić kao Sophie, te Dario Bercich kao Albert. Na sljedećoj će izvedbi , u petak, 28. listopada uloge Werthera, Charlotte i Sophie ponovno pjevati solisti premijerne podjele: Aljaž Farasin, Ivana Srbljan i Anamarija Knego dok će u ulozi Alberta ostati Dario Bercich. Tako ćete u dvije uzastopne izvedbe moći čuti i usporediti dvije prve podjele.
Moderno romantično uprizorenje u režiji majstora klasične operne režije Fabrizia Melana, veterana režije iz posljednjeg zlatnog doba newyorškog Metropolitana gdje je režirao i obnovio preko dvadeset opera i surađivao s najvećim opernim pjevačima druge polovice dvadesetog stoljeća, od Luciana Pavarottija i Placida Dominga do Renate Scotto i Jessye Norman, a Werthera režirao već nekoliko puta. Suradnju sa solistima u Rijeci izdvaja kao svoje najbolje iskustvo vezano uz ovaj operni naslov. On je ujedno i scenograf opere koju je u potpunosti rasteretio raskošnog dekora i usmjerio režiju na psihološki složene odnose glavnih likova.
Tenor Marko Fortunato o svojoj je ulozi rekao: „Werther je izrazito senzibilna osoba koja pronalazi svoju srodnu dušu. Otada, svu svoju snagu i sreću ulaže u ljubav prema toj ženi, držeći se svojih životnih ideala.”
Bas-bariton Dario Bercich je zbog uloge Alberta pohađao sate francuskog jezika, a o ulozi kaže: „Moj Albert nije mlak, on je čvrst i odlučan!”
Gošća Wioletta Hebrowska, Poljakinja s njemačkom adresom, mezzosopranistica je oduševljena Rijekom, Kazalištem i radom s redateljem svjetske reputacije. Werthera doživljava kao ljubavnog terorista i smatra da je prava ljubav zapravo ona između Charlotte i Alberta. Hebrowska je stalna članica solističkog ansambla Kazališta u Lübecku (Njemačka). Njen operni repertoar uključuje uloge kao Oktavian (Kavalir s ružom), Komponist (Ariadne auf Naxo), Romeo (I Capuleti e I Montecchi), Idamante (Idomeneo), Dorabella (Cosi fan tutte), Hänsel (Ivica i Marica), Angelina (La Cenerentola), Marguerite (Faustovo prokletstvo), Brangäne (Tristan i Izolda), Maddalena (Rigoletto). Pojavljuje se i u nekoliko DVD produkcija kao što su Prsten Nibelunga (kao Grimgerde, Echo-Klassik-Award) i Falstaff (kao Meg Page s Berndom Weiklom u naslovnoj ulozi). Gostovala je i u nekoliko njemačkih opernih kuća kao što su primjerice Kazalište Dortmund, Kaiserslautern, Bielefeld, Kazalište Osnabrück i dr.
Izvedbama će dirigirati maestro Matija Fortuna. Što se ostalih uloga tiče, Upravitelj je Slavko Sekulić, Schmidt je Sergej Kiselev, Johann je Robert Kolar, Brühlmann Davor Lešić, Kätchen je Ana Majdak, a u ulogama Upraviteljeve djece na ovim dvjema reprizama pjevat će Dean Dodik, Domagoj Gunarić, Sergej Božić, Domagoj Stanišić, Debora Iskra i Leonarda Jelušić.
Pogledajte video-intervjue u kojima mladi solisti u trima glavnim ulogama iz obje podjele govore o radu s redateljem i njegovoj drugačijoj režiji, o svojim ulogama, najdražim trenucima u operi i ostalim zanimljivim pojedinostima.
Iz medija
Romantičnim zanosom i prekrasnom glazbom, sinoć je otvorena nova operna sezona u riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerom lirske opere “Werther” Julesa Masseneta, pod dirigentskom rukom Ville Matvejeffa i u režiji Fabrizia Melana.
Bogata i istančano ispisana partitura ove opere bljesnula je već s prvim taktovima ouverture pod znalačkom i nadahnutom rukom maestra Villea Matvejeffa pod čijim vodstvom orkestar zvuči čulno, dinamički čipkastoga tkanja i snažno u punini svog tonskog izraza. Scena prazna, s dvije klupe i pozadinom u svjetlosti emocija koje se odvijaju u protagonistima. Režija Fabrizia Melana čista, preciznih putanja, gotovo koncertna, ali snažno psihološki podcrtana glasovima i glumom, da prodire duboko do srca gledatelja, bez obzira na banalnost i patetiku teksta.
Gloria Fabijanić Jelović, HRT Radio Rijeka
Kad se opere izvode na originalu, ponekad nam se čini da pjevači mehanički izgovaraju tekst, razumiju, doduše, značenje riječi ali ih ne osjećaju. Ovdje je bilo upravo suprotno. Mladi umjetnici pjevali su kao da im je francuski materinji jezik. Svaka se riječ razumjela i svaka je imala potrebnu, specifičnu boju. Cijelim svojim nastupom postigli su ono što je najvažnije na sceni – vjerujući u svoje likove uvjerili su i nas u njih i mi smo im vjerovali. (…)
Doista, zanimljivo odstupanje od standardnih uprizorenja ali svakako moguć i vrlo zanimljiv pristup koji je zahvaljujući odličnim tumačima bio uvjerljiv i prihvatljiv. Čak bih rekla, da bi mi povratak sladunjavoj romantici bio možda i dosadan. U tom smislu moderna, takva je režija dobrodošla. Naravno, treba imati pjevače koji će je iznijeti a to mogu samo ako i sami u nju vjeruju. Mlada riječka četvorka je to s uspjehom učinila.
Marija Barbieri, Klasika.hr
Fabrizio Melano redatelj je koji zna što je u operi, napose onoj francuskoga stila, romantičnog i rafiniranog – najvažnije, a to je glazba, bez obzira na psihološke konotacije i podtekst što ga djelo – opera poput “Werthera”, a i njezin literarni predložak, Goetheov epistolarni roman “Patnje mladog Werthera”, sadržava. Njegova je produkcija (Melano je ujedno scenograf, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić) suvremeno minimalistička. (…) Romantičarski lirizam koji izvire iz Massenetove glazbe, koju Fabrizio Melano čuje, koju voli i poštuje, daje joj prikladan scenski prikaz u otvorenosti scene i bojama rasvjete. Romantičarski lirizam partiture koji je tako nadahnuto i pomno izrazio dirigent Ville Matvejeff, s nježnom, zanosnom svirkom orkestra kao cjeline i njegovih istaknutih solističkih dionica (gudači, harfa, pojedini drveni puhači, i, osobito, violončelo).
Davor Schopf, Vijenac