Zinka Milanov, rođena u Zagrebu, kao Zinka Kunc, studirala je  kod slavne Milke Trnine. Bruno Walter otkrio ju je u Pragu i preporučio Arturu Toscaniniju za izvedbu Verdijevog Requiema u Salzburgu 1937. Tada ju je čuo i Edward Johnson, generalni ravnatelj Metropoliten opere. Iste godine ostvaruje svoj debi u New Yorku kao Leonora u VerdijevuTrubarudu.

U to vrijeme uzima ime Milanov i nastavlja nastupati kao vodeća dramska sopranistica Metropolitana još 30 godine, sve do odlaska u pjevačku mirovinu 1966, nakon čega se posvjećuje vokalnoj pedagodiji. Među njezinim studenticama bile su Grace Bumbry, Christa Ludwig i Regina Resnik.

Bilo je opće poznato da je Zinka Kunc najveći dramski sopran nakon Rose Ponselle , koja je otišla u mirovinu početkom 1937. godine (…) Njezino pjevanje je bilo rafinirano , suptilno , snažno , osjetljivo i dramatično , kako je glazba zahtijevala . Ona je proizvodila veliki , topli zvuk i imala je ujednačene skale do visokog C. U Aidi ‘Sceni Nila’ bila je u mogućnosti doseći pianissimo na C koji će zauvijek lebdjeti u memoriji.
(Harold C. Schoenberg, The New York Times, 31. Svibanj, 1989.)