KOLIKO KOŠTAJU TRI NAJVEĆA EPK PROJEKTA U HNK: MANJE, VIŠE, PREVIŠE?

24. rujna 2020.

Draga publiko,

Proteklih mjeseci iz sfere lokalne politike i medija javljaju se samoprozvani glasnogovornici svekolike javnosti i vrše pritisak na upravu Kazališta, koji graniči s političkom opresijom i medijskim ucjenama, da se objave troškovi predstava koje HNK producira u sklopu programa Europske prijestolnice kulture. U njihovim zahtjevima nije sporno samo jedno: naravno da javnost ima pravo znati kako se troše javni novci! Ali…

Ali, niti jedna gledateljica ili gledatelj predstava HNK, niti jedan građanin ili građanka Rijeke i Hrvatske, nisu uputili takvo pitanje izravno upravi Kazališta, u formalnom ili neformalnom obliku. Štoviše, pitanje javno postavlja samo jedan jedini lokalni političar i jedan lokalni novinar, pa nam nije jasna njihova teza da je riječ o „interesu javnosti“, jer taj interes za ta pitanja ne pojavljuje se ni u kojoj drugoj Kazalištu poznatoj službenoj ili neslužbenoj formi, osim kao konstrukcija, dakle fikcija takvog interesa javnosti koja spomenutim pojedincima daje priliku da se proglase zastupnicima te iste «javnosti», pa tako eventualno politički profitiraju, odnosno na određenoj temi ostvaruju za svoju novinu, jednostavno, veću prodaju, dakle opet – zaradu. Je li stoga riječ o „javnom interesu“ koji oni navodno zastupaju, ili o primarno političkom interesu pojedinca i financijskom interesu posrnulog medija u privatnom vlasništvu?

Što je, pritom, s interesom one javnosti koja prije svega želi da Kazalište realizira vrijedan umjetnički program i koja razumije da je produkcija programa kompleksan i često taktički osjetljiv posao? Nije li već postojanje Kazališta kao javne ustanove, dakle i realizacija kazališnog programa, povijesno i aktualno iskazan javni interes?

No, ostavimo te dvojbe za raspravu u nekoj budućoj zgodi. Našoj publici želimo se ispričati ako ih ovakve objave i informacije zamaraju, ako ih čak smatraju neprimjerenima, no pritisak je takav da nemamo izbora, upravo zato što je zadatak uprave da primarno zastupa interese riječkog HNK kao javne ustanove. Dokle god ne objavimo troškovnike, sumnjičit će nas se da nešto tajimo i bavimo se mutnim poslovima, premda je s obzirom na metodologiju evidentiranja i plaćanja troškova danas to nemoguće, čak i kada bi netko u Kazalištu tako nešto uopće pomislio i pokušao. Oni koji vrše politički i medijski pritisak to vrlo dobro znaju; višekratno im je, naime, službeno i javno objašnjavano, pa i ta činjenica podupire tezu da oni zapravo ne zastupaju «interese javnosti» nego svoje osobne političke, odnosno financijske interese medija u kojem su zaposleni. Zato i govorimo o političkoj opresiji i medijskim ucjenama. Dokle god ne objavimo troškovnike, oni mogu prijetiti političkim i medijskim obračunima, koji u konačnici čine štetu ugledu i poslovanju riječkog Kazališta.

Vama, drage gledateljice i gledatelji, sugrađanke i sugrađani, koje ni ovakve teme, ni rasprave, ni troškovnici ne zanimaju – predlažemo da ovdje odustanete od čitanja. One koje, naravno, s pravom sve to zanima, izvolite u tri priloga informacije o svim dosad evidentiranim troškovima predstava «Tristan i Izolda», «Vježbanje života – drugi put» i «Plamteća voda». Prije nego otvorite dokumente, dopustite još nekoliko uvodnih napomena odnosno odgovora na vaša moguća pitanja.

1. U kojoj formi su prikazani troškovi triju predstava?

U jedinoj u ovom trenutku mogućoj i ispravnoj, naime u formi ispisa iz Riznice Grada Rijeke, u kojoj su svi troškovi razvrstani po stavkama odnosno vrstama koje propisuje sam sustav Riznice, a preko kojeg se evidentira cjelokupni proces financijskog poslovanja HNK Ivana pl. Zajca, od planiranja, preko plaćanja do izvještavanja. Drugim riječima, ne postoji niti jedan račun, niti jedan ugovor koji nije evidentiran u Riznici, ne samo imenima odnosno nazivima i iznosima, već skeniran i kategoriziran, ovisno o vrsti i statusu (knjiženja, likvidacije itd.).

Zbog lakšeg snalaženja i razumijevanja, u ispise iz Riznice uz neke smo stavke dodali bilješke te molimo da ih uzme u obzir svatko tko odgovorno i dobronamjerno namjerava koristiti ove informacije. Bude li potrebe za dodatnim pojašnjenjima, nastojat ćemo ih dati u najkraćem mogućem i razumnom roku.

2. Ako je cjelokupni proces financijskog poslovanja HNK evidentiran u Riznici Grada Rijeke, kako onda bilo koja informacija može biti tajna, kako se bilo koji iznos može «sakriti»?

Odgovor je jednostavan – u konačnici zapravo nikako. Štoviše, namjensko trošenje programskih i svih drugih sredstava riječki HNK pravda i brojnim izvještajima prema brojnim adresama (Ministarstvo kulture, Primorsko-goranska županija itd.) na kraju, a u nekim slučajevima i u nekoliko navrata tijekom proračunske godine.

3. Pa zašto onda Kazalište nije ranije učinilo tražene informacije dostupnima?

I taj je odgovor jednostavan – zato što produkcija složenih projekata kao što su tri najveća EPK projekta u programu HNK traje dvije i više godina. Na „Tristanu i Izoldi“ radilo se četiri godine! Dinamika prihoda i rashoda, detaljnog financijskog planiranja, osiguravanja sredstava, realizacije projekta, pregovaranja i ugovaranja, ispostave i evidentiranja računa te plaćanja obaveza – za takve kompleksne produkcije odvija se u periodu znatno dužem od godinu dana. Davanje informacija o troškovima pojedinih projekata u ranim fazama njihove provedbe ne može biti potpuno, ali može ugroziti njihovu realizaciju, koja je također javni interes jer je HNK kao javna ustanova dobio mandat od osnivača, Grada Rijeke, da ih realizira.

Da ne bude zabune, dakle: svi EPK projekti koje producira HNK dio su programskog i financijskog plana rada HNK u 2019. i 2020. godini za koje su odobrena strogo limitirana ukupna sredstva u proračunu Grada (dakle u toj istoj Riznici), čak i u onom dijelu sredstava za realizaciju projekata koja ne dolaze iz Riznice.

4. Zar se EPK projekti financiraju isključivo iz proračuna Grada, odnosno preko Riznice?

Ne, dio troškova EPK projekata pokriva se iz drugih, tzv. vanproračunskih izvora (također evidentiranih u Riznici, ali plaćanih preko računa HNK), među kojima su različiti vlastiti prihodi (od prodaje ulaznica, sponzora itd.). Proračunska sredstva pak, dakle sredstva Grada Rijeke, HNK uopće „ne vidi“ na svojem računu, odnosno sva plaćanja iz tog izvora obavljaju se direktno iz Riznice na račune dobavljača i suradnika.

5. Jesu li tri navedena projekta značajno «skuplja» od drugih, redovnih projekata riječkog HNK?

Jesu, značajno!

Troškovnici „Tristana i Izolde“, „Vježbanja života – drugi put“ i „Plamteće vode“ duplo su veći od dosad najskupljih opernih, dramskih i baletnih odnosno plesnih projekata riječkog HNK u proteklih pet godina (primjerice „Don Giovannija“, „Otella“, „Elektre“, „Nikole Šubića Zrinjskog“, „Orašara“, „Sunset Boulevarda“, „Evite“, „Michelangela“). No tu činjenicu treba staviti u kontekst:

Prvo, riječ je o EPK projektima koji su dogovarani i nekoliko godina prije 2020. godine, a i uvelike ugovoreni prije izbijanja pandemije koronavirusa. Koja bi bila svrha EPK programa kada bi se producirao program redovan u svakom pogledu: od umjetničkih do financijskih kapaciteta? EPK je bio prilika da produciramo u uvjetima u kojima rade druga Kazališta istog ranga u Europi, ali i zagrebački HNK s kojim nas mnogi često uspoređuju.

Drugo, prema inicijalnom kazališnom EPK programu iz 2016. i 2017. planirani su i projekti koji su trebali biti duplo, pa i tri puta skuplji od ova tri. Odustalo se u međuvremenu od svih osim od suradnje s Needcompany.

Treće, od 24 najavljena EPK programa u produkciji HNK već smo bili prisiljeni otkazati 8 i još 6 odgoditi do proljeća 2021. Do izbijanja epidemije u Hrvatskoj realizirali smo bili samo 4 programa, među kojima i dva najskuplja: „Tristana i Izoldu“ te „Vježbanje života – drugi put“, koje je odgođeno nekoliko dana prije najavljene premijere u ožujku. To znači da se na tim projektima više nije moglo uštedjeti. Bilo je, naprosto – prekasno.