RIJEČKI PUHAČKI KVINTET

Osim čudesne glazbe zaodjenute u uzvišenu jednostavnost i duhovitost, „Čarobna frula“ je bitka između sila dobra i sila zla, što simboliziraju svećenik Sarastro i Kraljica noći, te pronalaženje vlastitoga puta. Kako bi bio s kraljičinom kćeri Paminom, koju je Sarastro oteo i zatočio „za njezino dobro“, princ Tamino mora proći kušnje vatre i vode. U tome uspijeva uz pomoć čarobne frule, dok njegov pratitelj, komični ptičar Papageno, također prolazi kroz kušnje kako bi osvojio Papagenu. Libreto za Mozartovu „Čarobnu frulu“ nisu, kao do tada za njegove opere, pisali Talijani, već jedan austrijski pjevač, glumac, plesač, skladatelj, menadžer, dramatičar. Živopisni Emmanuel Schikaneder (1751. – 1812.) bio je posebno uspješan u tada popularnim Zauberoperama ili operama s čarobnim bajkovitim zapletima uz korištenje mnoštva zadivljujućih scenskih efekata i imao je stalni orkestar od trideset i pet glazbenika i družinu raspjevanih glumaca. Schikaneder je Mozartu, samo sedam mjeseci prije smrti glazbenog genija, predložio da stvori novi singspiel, pa je tako „Čarobna frula“ bila i prvo scensko djelo koje je Mozart napisao za neku kazališnu trupu, a ne po narudžbi aristokratskoga dvora, do čega je došlo iz financijske potrebe. Naručena je upravo zbog toga, da bude čarobna, bajkovita i lagana za raznoliku publiku, običnu bečku javnost, a ne aristokratsku publiku za koju je Mozart inače skladao.

Instrument, flautu koja kao talisman štiti heroja, princa Tamina napravio je Schikaneder. Libretist je crpio inspiraciju iz više različitih izvora tada popularnih zbirki priča i bajki u Njemačkoj i Austriji. Komediju, bajkovitu fantaziju i temu koja je u to vrijeme bila izrazito česta u operama, koja je mogla lako iskliznuti u kičasti kaos, jedino je Mozart genijalnom glazbom mogao pretvoriti u remek-djelo. Nastojao je oplemeniti formu i u glazbenom i u dramatskom smislu, a očaranost njegovim djelom traje i danas.

Sažeta i energična uvertira je završena samo nekoliko dana prije premijere, kombinacija je atmosfere i osjećaja koji slijede u operi.

Priredila Andrea Labik

Papandopulova Mala suita za puhački kvintet jedno je od najistaknutijih hrvatskih komornih skladbi za puhačke instrumente. Prepoznatljivo je bogatstvo boja i intenzivno kreativna domišljatost Papandopulova opusa. Napisana je 1944. godine i posvećena je prvoj generaciji Zagrebačkog puhačkog kvinteta.

Boris Papandopulo jedna od najistaknutijih i najosebujnijih ličnosti hrvatskoga glazbenog života, skladatelj, dirigent, pijanist, čvrstim je sponama vezan upravo uz Rijeku. Bio je direktor riječke Opere u razdoblju od 1946. do 1948. prvi put i tada je ravnao izvedbama 16 glazbeno-scenskih djela te 22 koncerta, a od 1953. do 1959. drugi put, kada je ravnao izvedbama 25 glazbeno-scenskih djela i 19 koncerata. Ravnao je prvom predstavom Opere i baleta novoosnovanog Narodnog kazališta u Rijeci, Zajčevom operom „Nikola Šubić Zrinjski“, 2. studenog 1946. godine. U riječkom je kazalištu praizvedena njegova opera „Rona“ te balet „Dr. Atom“. Za svečano otvaranje obnovljene zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca skladao je 1981. godine kantatu „Mantinjada” čijom izvedbom je sam ravnao.

U glazbenoj kritici u Riječkom listu iz 1953. jasno je ocrtano koliko su Papandopula obožavali i u riječkoj Operi i kritika i sugrađani: „Koliko sam koncert toliko i pojava simpatičnog maestra Papandopula za riječkim pultom značajni su umjetnički događaji i istinski dobitak za naš muzički život. Na ovom koncertu Papandopulo je izveo program u kojem je dao prednost domaćoj i modernoj simfonijskoj muzici; to treba s pohvalom naglasiti. Kao dirigent Papandopulo oduševljava svojim karakterističnim odnosom prema muzici koju izvodi. Njegova je interpretacija prožeta neodoljivom radošću muziciranja, kojemu se Papandopulo prepušta svim svojim vedrim temperamentom, uživajući poput nasmijanog djeteta nad svakom lijepo frazom i u nemirnom pulsiranju ritmova. Čini se da on ništa ne traži od orkestra, a orkestar mu daje sve što može predavajući se zajedno s njime iskrenom zanosu, dostižući finoću lirike i snagu dramatskih gradacija.” Pod njegovim je ravnateljskim vodstvom riječka Opera procvala, pridonio je i cjelokupnom, a posebno kulturnom, životu grada razvijajući operni i koncertni repertoar, skladajući i nastupajući kao dirigent i pijanist, ali i kao profesor i predavač. Taj je velikan hrvatske glazbe umjetnički zadužio Grad i Operu zbog čega je još značajnije što su se 2017. na prvom međunarodnom CD-u riječke Opere našla djela upravo Borisa Papandopula.

Priredila Andrea Labik

Malotko je pisao puhačke kvintete prije Danzija, a on je slijedio primjer Antona Reicha koji je svoj prvi niz od šest puhačkih kvinteta 1817. godine. Drugi kvintet u nizu je od tri takva djela, mnogo je sadržajniji od prvog i u potpunosti pokazuje Danzijevo izvrsno umijeće na prijelazu iz kasnog klasičnog u rani romantični stil. Drugi kvintet šarmantno, mirno, sanjivo, pulsirajuće i uzbudljivo, skladno djelo.

Nijemac Franz Ignaz Danzi, violončelist i plodni skladatelj, svirao je u slavnom Mannheimskom orkestru, bio je suvremenik Ludwiga van Beethovena, poznavao je Wolfganga Amadeusa Mozarta, bio je mentor Carla Marie Webera.

Priredila Andrea Labik

Jacques Ibert bio je svestrani francuski skladatelj, jako naklon puhačkim instrumentima i kazalištu (opere, baleti, scenska glazba). Tri kratka komada za puhački kvintet nalaze se upravo na sjecištu tih dviju domena. Skladao je glazbu za francusku adaptaciju drame „The Beaux Stratagem” irskog dramatičara Georgea Farquara izvedena u francuskoj adaptaciji Mauricea Constantina-Weyera. Neposredno nakon premijere, Ibert je odabrao tri ulomka i „upuhnuo” im vlastiti život ne mijenjajući izvornu partituru, ali djelo je još uvijek je odražavalo opći duh komedije o pustolovinama dva propala gospodina koja traže bogatu nasljednicu. Trois Pièces Brèvesdijele istu teksturu, melodičnu eleganciju i svježi karakter, a i kazališnu napetost.

Priredila Andrea Labik

Ovih je šest bagatela izvorno bilo dio zbirke od dvanaest djela komponiranih za klavir, a Ligeti ih je skladao za puhački kvintet 1953. godine. Osim druge i pete bagatele, riječ je o brzim i živahnim djelima, ekspresivni, divlji, veseli, dinamični, dirljivi, inventivni, strastveni, tjeskobni, snažni, divlji, bjesomučni, meki, kontemplativni – sve to sažimlju ovi kratki komorni komadi.

György Ligeti mađarski je skladatelj kojeg se smatra jednim od najznačajnijih skladatelja druge polovice 20. stoljeća. Kao skladatelj nastavio se na kozmopolitski neoklasicizam, potkraj 1950-ih priklonio se serijalnoj i elektroničkoj glazbi i postao jedan od vodećih europskih glazbenih avangardista. Autor je niza djela za orkestar, komorne sastave, orgulje, vokalnih i elektroničkih skladbi. Objavio više glazbeno-teorijskih spisa.

Priredila Andrea Labik