Iskusni Tristan, švedski tenor Lars Cleveman poziva vas na izvedbe „Tristana i Izolde” 8. i 11. lipnja! Prije dvije godine, bila je to prva Wagnerova opera postavljena u Rijeci, a potom je nagrađena dvjema najvažnijim nagradama: Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju opernu predstavu u cjelini i Diplomom „Milka Trnina“ Hrvatskog društva glazbenih umjetnika ansamblu Opere.
Tenor Lars Cleveman jedan je od najtraženijih švedskih tenora. Kraljevska opera u Stockholmu, Kraljevska danska opera, Državna opera u Stuttgartu, Opera u Kielu, Concertgebouw u Amsterdamu, Operna kuća u Zürichu, Kraljevska operna kuća u londonskom Covent Gardenu, Latvijska nacionalna opera, Opera Landestheatra u Linzu, njujorški Metropolitan, švedska Malmö Opera, engleska Opera North, švedska Norrlandsoperan, Kazalište Petruzzelli u Bariju itd. neke su od pozornica na kojima je nastupao u glavnim tenorskim ulogama.
Volim biti u Rijeci. Ovdje je već pravo ljeto! U Stockholmu je 10 stupnjeva, a ovako toplo bude jedino ako „zaluta” toplinski val, kaže Lars i razgovor započinjemo njegovim osvrtom na proteklo razdoblje otkad je u „Zajcu” radio na produkciji „Tristana i Izolde”, premijerno izvedenoj 22. veljače 2020.
U siječnju ove godine pjevao sam Tristana u Kazalištu Petruzzelli u Bariju u Italiji, u režiji Yannisa Kokkosa. U međuvremenu je, nakon „Tristana i Izolde” u Rijeci, nastupio potpuni lockdown, pandemija, sve se zatvorilo, a dvije velike dogovorene produkcije u kojima sam te godine trebao sudjelovati odgođene su. Jedna je baš spomenuta u Bariju. Ostalog nije bilo previše, koncerti i predstave uz streaminge. Svijet se ponovno polako otvara. Radna atmosfera polako se vraća. Za svakoga ove profesije bilo je to užasno razdoblje, jer nije riječ samo o novcu, već i o održavanju radne temperature instrumenta – glasa. Zatvoreni u kući, morate se prisiljavati održavati svježima svoje uloge. Jer je inače to teško ponovno postići. Glas mora biti u formi.
Dakle, sada nakon Italije, taman ste zagrijani za izvedbe u Rijeci?
Vjerujem da jesam. Tamo je sve prošlo odlično. Pjevao sam pet izvedbi u tjedan dana, što je zbilja mnogo za takvu ulogu. Osam je produkcija „Tristana i Izolde” iza mene.
Kada pomislite na ulogu Tristana, proces rada i izvedbe „Tristana i Izolde” u Rijeci prije dvije godine, kakve vam to emocije probudi?
Uloga je uvijek uloga, recimo to tako, i ostaje ista kroz sve produkcije. Međutim, sve emocije, naravno, dolaze povezano s riječima i glazbom, ali uvijek na novi način. Bilo je zaista prekrasno raditi s Anne Bogart. Jako sam se veselio obnovi riječke produkcije „Tristana i Izolde”.
A kada se prisjetite pjevanja s Maidom Hundeling kao Izoldom..?
Wow, pravi užitak, poslastica! Fantastično! Veliki glas, istinski vagnerijanski sopran! Volim raditi s Maidom.
Kroz što prolazite kao Tristan?
Jedna od pozicija u ovom djelu je imati kontrolu i gubiti kontrolu. Umnogome, naročito kod Tristana, riječ je o tome. Tristan i Izolda imaju povijest prije nego sama opera počne. Tristan želi imati kontrolu, želi da sve ostane kako jest. Kada ne bude tako, učini sve da pokuša izbrisati Izoldu i iz svoga srca i iz sjećanja, jer ona se udaje za Markea, što je velika stvar. To se može riješiti jedino napitkom i idejom o smrti. Dakle, on gubi kontrolu, a ljubav između njih se vraća. Čini mi se da je Izolda cijelo vrijeme bliže istini nego Tristan.
Interpret ste mnogih uloga iz Wagnerovih djela, poznatih kao izuzetno zahtjevnih.
Tako je, pjevao sam mnogo Wagnerovih uloga, naročito tijekom posljednjih deset, petnaest godina. Nije izgledalo kao da bi to moglo tako biti. Počeo sam pjevati u Kraljevskoj operi u Stockholmu, uglavnom uloge talijanskog i francuskog repertoara, kao što su Werther, Don Jose, Don Carlo, Pinkerton, Des Grieux, i sve slično tome. Potječem iz takvoga repertoara. Nije bilo očigledno da bih ikada uopće trebao pjevati Wagnera. Ali probao sam i funkcioniralo je! Morao sam prilagoditi glas, tehniku i izdržljivost kako bih uspio. Tada je to postalo moja glavna preokupacija. Wagnerove uloge sada su mi na prvome mjestu.
Kako biste usporedili uloge s te dvije strane repertoara?
Vrlo je različito. U talijanskoj i francuskoj lirskoj operi o pjevanju morate razmišljati na drugačiji način. Posebne fraze, visoke note koje želiš izvesti na poseban način, ekspresija je jako bitna. A kod Wagnera, ekspresija jest pjevanje. Ista je stvar, a ne odvojena. To je i bila Wagnerova ambicija kada je počeo skladati glazbene drame, htio se odmaknuti od pjevanja kao nečeg površnog, nečega lijepog samo za slušanje, ali kakve su to riječi?! Za njega su riječi jednako važne kao i pjevanje. Posve drugačije.
Vama se sviđa Wagnerov pristup?
Jako. Dugogodišnji odnos s Wagnerom izuzetno je ispunjavajuć i nagrađujuć.
Iz Rijeke ćete ponovno putevima Wagnera ili?
Nekoliko različitih koncerata odradit ću u Švedskoj. Istina, u lipnju je upravo Wagnerov recital.
Samo su dvije prilike za doživljaj ove iznimne glazbene drame u Rijeci! Dođite i doživite jedinstveno kazališno iskustvo!
Razgovarala Andrea Labik
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj
