Svim mladim glasovima koji se žele natjecati, zlata je vrijedan savjet nekoga tko je to iskustvo već prošao na Međunarodnom natjecanju mladih pjevačica i pjevača „Zinka Milanov” u Rijeci i tko uspješno gradi karijeru. Za vas, postavili smo nekoliko pitanja bivšem natjecatelju i uspješnom bas-baritonu Luki Ortaru koji od „Zinke Milanov” do danas broji čitav niz zapaženih uloga: Escamillo – „Carmen”, Figaro – „Figarov pir”, Kralj Egipta – „Aida”, Colline „La Bohème”, Montano – ”Otello”, Avenant – „Ljepotica i zvijer”, Sulejman – „Nikola Šubić Zrinjski”, Kralj Marke – „Tristan i Izolda”, Achilla – „Julije Cezar u Egiptu”, Veronski knez – „Romeo i Julija”, Cesare Angelotti – „Tosca”, Doktor Bombasto „Arlecchino”, Betto di Signa „Gianni Schicchi” itd. Luka je solist riječke Opere.
Kako se pripremiti za natjecanje? Kako se nositi s tremom i uzbuđenjem? Kako birati arije?
Vježbanjem. (smijeh) Važno je izabrati program u kojem se dobro osjećaš i što bolje se pripremiti. Važno je i što više biti opušten i zabaviti se dok pjevaš, imati želju uživati na pozornici. To je najbolji ključ. Naučio sam da sva ta tehnička i vokalna perfekcija nisu najvažnije, nego i kako prenosiš energiju žiriju i publici.
Kako je opera ušla u vaš život?
Dok sam bio dijete, mrzio sam i operu i pjevanje. Onda me prijatelj poveo u zbor. Mislio sam da je to nešto lagano, da je lako pjevati, samo čuješ i pjevaš što i drugi. Tako sam ja to tada zamišljao. Shvatio sam brzo da to nije baš tako. Nakon toga me zanimalo kako to i zašto nije pjevati lako. Još sam tu. Još učim. (smijeh)
Zašto je u opernom svijetu važno ići na natjecanja?
To jedna od mogućnosti da se predstaviš, dolaze ljudi kojima vrijedi privući pažnju i vrijedi se pripremiti i doći na „vrata” koja otvaraju mogućnosti za suradnje. Svatko ima svoj put. Jedan od načina kako krenuti i uspjeti je svakako i natjecanje. Ne u onoj mjeri da samo ideš na natjecanja, trošiš lovu na putovanja i smještaj i ne postigneš ništa. Treba doista – raditi i željeti. Tu su i ljudi u žiriju koji zaista nešto znače u opernom svijetu, koji mogu dati ključni savjet i koji mogu biti ključni za vašu karijeru. Znam ljude koji su uspjeli bez natjecanja, a znam i ljude koji su upravo preko natjecanja odskočili dalje. Visoko. Renomirana natjecanja su svakako važne reference. Nema pravila. Korisno je da čovjek ima cilj ispred sebe, ako shvatiš to ozbiljno i važno za sebe, na svakom natjecanju si opušteniji i sve bolje i bolje se osjećaš. Tada to sve ima smisla.
Koje su za vas prednosti i ljepote posla opernog pjevača?
Dok si na pozornici možeš dati sve što imaš, možeš biti ono što jesi. Možeš biti u potpunosti iskren. Malo je stvari koje mogu to pokvariti. U drugim poslovima trebaš biti diplomat, paziti na toliko toga, a na pozornici ne trebaš. Možeš ući u lik i što se „više skineš”, to si manje diplomat. To čini najveću razliku i to je ono što volim.
Član ste ansambla riječke Opere. Koje uloge pripremate?
Obnavljamo „Tristana i Izoldu”, nastupam kao Kralj Marke, Achilla sam u operi „Julije Cezar u Egiptu” s kojom nastupamo na prestižnom Savonlinna festivalu u Finskoj. Za sljedeću sezonu već radim na ulozi kralja Filipa u „Don Carlosu”. O ostalom ne bih još.
Koje uloge još priželjkujete u svojoj karijeri?
U svakoj ulozi uživam. Naravno, nije sve za svakoga. Otvoren sam prema svim karakternim ulogama a koje imaju i dramatičnu pjevačku pozadinu, melodičnost u ulozi. Komične opere mi nisu baš i bliske, iskreno. Ali ne ograničavam se ni u kom smislu. Idem gdje me vodi put i puštam sve otvoreno.
Razgovarala Andrea Labik