Opera HNK Ivana pl. Zajca bogatija je za novu članicu i novog člana: Stefany Findrik i Juru Počkaja.
Slovenski bariton Jure Počkaj svoj glazbeni put započeo je u Ljubljani iz koje je otišao u Los Angeles. Tamo će diplomirati na UCLA-u gdje će svojim izvedbama ostaviti dublji trag. Po završetku studija vraća se na europski kontinent gdje zadnjih godina slovi za jednog od ponajboljih baritona na području srednje i južne Europe.
Mezzosopranistica Stefany Findrik pjevanjem se počinje baviti tijekom srednjoškolskih dana kada paralelno pohađa Prirodoslovnu i matematičku gimnaziju u Osijeku i odjel solo pjevanja pri Glazbenoj školi Franje Kuhača. Studij upisuje i završava na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu poslije kojeg dolazi na pozornicu HNK-a u Osijeku.
Oboma je izuzetno drago što su postali dio opernog ansambla HNK Ivana pl. Zajca. Stefany Findrik tako ističe da je riječ o „kući koja zaista radi najzanimljiviji program“ te je stoga kad joj se ponudila, priliku objeručke prihvatila.
Oboje su trenutno uronjeni u nadolazeće operne projekte. Prva na redu je opera Antonija Smareglie „Istarska svadba / Nozze Istriane“, a onda i veliko finale operne sezone, „Rajnino zlato / Das Rheingold“ Richarda Wagnera. Razmišljajući o ulogama i stilovima u kojima se najbolje snalaze, Počkaj ističe kako mu je romantizam u operi najbliži: „Kao bariton volim pjevati repertoar Giuseppea Verdija, ali čak i Wagnerov opus iz tog perioda, tako da sam jako sretan što sad imamo priliku raditi „Rajnino zlato“.“
Kazališna publika već je imala priliku upoznati novu mezzosopranisticu u operi Richarda Straussa „Elektra“ gdje je Stefany Findrik nastupala u ulozi Prve sluškinju. „Najviše mi se sviđa romantizam u francuskoj operi kojim sam se izuzetno puno bavila. Kako se krećem u smjeru dramskog mezzosoprana, vjerujem da ću se time sve više i više baviti.“
Razmišljajući o svojim uzorima, Stefany Findrik prvu ističe profesoricu Terezu Kusanović u čijoj klasi završava studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Njoj je ponajviše zahvalna na tome što je naučila osluškivati svoju okolinu te učiti od svih koji su spremni pomoći. Upravo zbog toga ističe kako je od svakoga može nešto naučiti: „Nemam jedan uzor. Volim slušati pjevačice starije generacije poput Fiorenze Cossotto, za koje smatram da su nam ostavili jednu zaista bogatu ostavštinu. Međutim, smatram da se od svakoga može učiti, kako od stare garde, tako i suvremenih pjevača. Uvijek stremim prema tome da izvučem iz sebe ono najbolje, ali kada nešto ne znam, uvijek ću priupitati nekoga pored sebe. Upravo zato volim kada surađujem s ljudima s kojima dijelim ljubav i afinitet prema glazbi koju stvaramo.“ Jedan od takvih za nju je bio i njen prvi solistički projekt u Osijeku 2018. godine, „Carmen“: „Bilo mi je to prvo takvo iskustvo na velikoj sceni. Taj projekt mi je bio prekretnica.“
Govoreći o svojim idealima, Jure Počkaj ističe starije pjevače kao što su Titta Rufo ili Mattia Battistini. Razmišljajući o umjetnicima s kojima je imao priliku raditi, ističe Vladimira Černova s kojim je uvijek u kontaktu: „Kada radim dobre projekte s dobrim suradnicima, uvijek mi ostaju u sjećanju.“ Projekt kojeg se uvijek rado sjeti je njegova prva produkcija Verdijevog „Trubadura“ s Lorisom Voltolinijem. Upravo je to uloga koju je i imao prilike najviše pjevati tijekom svoje karijere. Gledajući prema budućnosti i novim ulogama, ističe kako ima niz velikih baritonskih uloga: „Ovdje se predstavljam u belkantističkom i popularnom programu. Želio bih pjevati „Seviljskog brijača“ jer je tom ulogom pokažeš što možeš. Ujedno, volio bih pjevati Verdija, sve što život donese u Kazalište i u život.“ S druge strane, Stefany ističe kako bi se voljela u bližoj budućnosti posvetiti izazovnim ulogama kao što je Bellinijeva Adalgisa. Ipak, kada razmišlja o ulozi iz snova, postoji samo jedna: „Svakako bih još nekoliko godina htjela istraživati i vidjeti gdje će me odvesti put, ali moja uloga iz snova je Amneris. Do nje želim doći u svojoj karijeri.“
S obzirom na to da oboje ističu kako žele pjevati i u trenutku kada zađu u svoje šezdesete i sedamdesete godine, veliku ulogu igra i njihov odnos prema pjevačkoj karijeri. „Izuzetno je važna fizička sprema jer predstave danas traže puno od pjevača. Pjevanje je kao sport i traži konstantno održavanje, treniranje, istraživanje, probijanje postavljenih granica. Ovo zanimanje traži maksimalnu posvećenost, ali i razumijevanje okoline“, sažela je Stefany, ističući kako je izuzetno važno sačuvati svježinu glasa kako bi i u poznijim godinama mogla uživati u svojem zanimanju, ali i pokazati drugima kako nešto izvesti. Uz sve to, Jure Počkaj ističe kako je kroz karijeru izuzetno bitno pažljivo birati svoje uloge:
„Svako ljeto odlazim u Payerbach gdje ljetnu rezidenciju ima Vladimir Černov. Razgovaramo o ulogama koje bih mogao izvoditi ili onima koje su trenutno preopasne. Uvijek moram dobro razmisliti prije nego što uđem u jedan od projekata. Ovo je posao koji treba raditi glavom, s puno discipline, s pravom dijetom. Nakon 15 godina u operi uviđam da ako svoj posao radiš pametno, tvoj će glas uvijek biti svjež.“
Naš razgovor završavamo njihovim razmišljanjima o operi danas. „Riječ je o formi. Kada kažemo opera, mislimo na glazbeno-scensku formu. Danas ona puno toga uključuje, a jedva čekam vidjeti što nam nova vremena donose. Jer ako samo pogledate razliku između glazbe pisane za 19. ili 20. stoljeće, možete vidjeti jednu potpunu rekonstrukciju i rušenje ranije uvriježenih mišljenja. Za mene je opera medij koji može puno prenijeti i podnijeti. Upravo zato jedva čekamo vidjeti što će nam sve donijeti novo stoljeće“, otkriva nam Stefany. Jure ističe kako je novo stoljeće već pokucalo na vrata ovdašnjih opera te da je protekloga mjeseca imao priliku nastupiti u operi „Davanti alla legge“ Jurja Marka Žerovnika na festivalu Piccolo Opera: „Izazov je raditi nove opere i volio bih da dođu kod nas.“
Prvi sljedeći izazov? „Istarska svadba“ 11. svibnja u 19.30. Vidimo se!
Razgovarao David Čarapina
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj
