Produkcija jednog od najvažnijih mjuzikala 20. stoljeća „Priča sa Zapadne strane“ u HNK-u Ivana pl. Zajca, postavljena kao veliko finale kazališne sezone 2024./2025., okupila je neka od najuspješnijih imena hrvatskog kazališta i glazbenog teatra. Kreativni tim, predvođen redateljem i koreografom Leom Mujićem, uključivao je niz nagrađivanih i uglednih europskih umjetnika i umjetnica. Uz njega, u autorski tim bili su uključeni dramaturg Bálint Rauscher, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, dizajner rasvjete Aleksandar Čavlek te scenografi Stefano Katunar i Aleksandra Ana Buković.
Produkcija “Priče sa Zapadne strane” usmjerena je kao riječki doprinos promociji umjetnika mlađe generacije i održivih praksi u kazalištu kao dio programa “Roadshow” mreže europskih opernih kuća okupljenih u platformu FEDORA, sufinanciranu od strane Europske unije.
To je ujedno i jedan od uspjeha u nizu za scenografkinju Aleksandru Anu Buković koja se kroz suradnju s vodećim redateljima poput Lea Mujića, Paola Magellija, Neve Rošić, Luciana Delprata, Rajne Racz i Natalije Manojlović, istaknula kao jedna od najperspektivnijih umjetničkih snaga svoje generacije. Buković u svoj rad unosi, kako konceptualnu dubinu, tako i tehničku finoću. Njena sposobnost prevođenja složenih narativa u evokativne prostorne i vizualne dizajne odražava umjetnicu koja pozornicu ne vidi samo kao kulisu, već kao aktivnog sudionika u procesu pripovijedanja.
Ono što Buković izdvaja jest njezin neustrašivi raspon. Njezin scenografski i kostimografski rad proteže se od klasičnog baleta i avangardnog kazališta do dječjih predstava i poznatih filmskih i televizijskih produkcija. Ta širina otkriva ne samo umjetničku agilnost već i rijetku sposobnost prilagodbe i inovacije unutar vrlo različitih žanrova, publike i medija. Ono što njezin pristup čini uistinu naprednim jest njezina predanost održivoj scenografiji.
Scenografija za „Priču sa Zapadne strane“ – osmišljena da evocira surove ulice njujorške s kraja 1950-ih – nije bila samo vizualno zapanjujuća, već i rezultat ekološki osviještenog dizajna Katunara i Buković. U središtu produkcije stoji i pokreće se šest scenskih tornjeva i portal koji podsjeća na svjetleće natpise broadwayskih kazališta. No, umjesto da se oslanja na novoizrađene materijale, scenografski tim izgradio je cijelu sliku od recikliranih elemenata i prenamijenio scenske dijelove iz prošlih produkcija. Time je udahnut novi život materijalima koji su ostali bez svoje kazališne funkcije, značajno smanjujući ekološki otisak produkcije.
Ovo nije jednokratna gesta, već ključni element njezine umjetničke etike. Održivost ne smatra ograničenjem, već prilikom za inovaciju – korištenjem postojećih resursa za stvaranje nečeg svježeg, relevantnog i smislenog. Spajanjem umjetničke izvrsnosti s ekološkom odgovornošću, Aleksandra Ana Buković redefinira što znači biti scenograf u 21. stoljeću. Njezin rad ne podržava samo predstavu – on priča vlastitu priču, priču o kreativnosti, suradnji i brizi za svijet u kojem živimo.
