VELIKO NAŠE RIJEČKO KAZALIŠTEPredavanja Nane Palinić i Irene Kraševac
Ulaz je besplatan.
Prije dolaska na događaj potrebno je prijaviti se na adresu: prodaja@hnk-zajc.hr.
Broj mjesta je ograničen.
Povijest izgradnje Općinskog kazališta u Rijeci
prof. dr. sc. Nana Palinić
Od 1805. Rijeka je imala jedno od najvećih kazališta u Monarhiji – Adamićevo kazalište, reprezentativno zdanje velikog kapaciteta, izgrađeno u stilu klasicizma. Sedamdesetih godina 19. stoljeća kazalište je bilo zapušteno te je početkom 1883. donesena odluka da se sruši te izgradi novo.
Od tri ponuđene lokacije odabrana je ona na trgu Ürmeny, u gradskom vlasništvu. Ugovor s projektantima, bečkim ateljeom Fellner i Helmer, sklopljen je sredinom veljače 1883., a bio im je povjeren i kompletan nadzor nad izvedbom. U travnju 1883. bio je gotov idejni a početkom lipnja glavni projekt. Početkom srpnja za izvođača je odabrano Kranjsko građevno poduzeća (Krainische Baugesellschaft) iz Ljubljane.
Gradnja kazališta trajala je 26 mjeseci, a posebno je zahtjevno bilo temeljenje – temeljena je na pilotima, te elektrifikacija. Kazalište je otvoreno 3. listopada 1885., dok je prva predstava održana dan kasnije. Općinsko kazalište usavršeni je primjer najraširenijeg kazališta historicističkog razdoblja, neorenesansne vanjštine i neobarokne unutrašnjosti. Arhitekti su pri oblikovanju vanjštine primijenili klasični motiv pročelja hrama (Tempelfronta), ranije korištenog na kazalištima u Beču, Budimpešti i Brnu, na koje riječko kazalište posebno nalikuje.
Za konstrukciju gledališta primijenjeni su lijevano-željezni stupovi i čelične grede i to je bilo prvo takvo kazalište u Hrvatskoj. Okretna pozornica i sustavno provedena ventilacija bile su, uz električnu rasvjetu, novine po kojima je ovo kazalište u doba otvorenja bilo jedno od najmodernijih u Europi.
Antički motivi i simbolizam Klimtovih slika u riječkom Kazalištu
dr.sc. Irena Kraševac
Hrvatska je krajem 19. stoljeća bila premrežena kazališnim zgradama, koje se podižu u Osijeku (1866.), Varaždinu (1885), Zagrebu (1895.), Zadru i Dubrovniku (1865.), Šibeniku (1870.) i Splitu (1893.) te u Rijeci (1885.). Sve su te zgrade svojom impozantnom arhitekturom i raskošnim unutarnjim uređenjem svjedočile o usponu građanstva i njegovoj
kulturi te potrebi umjetničkog izražavanja, kako scenskog tako i likovnog. Unutar korpusa hrvatskih kazališnih dekoracija, ali i cjelokupnog slikarstva 19. stoljeća, kao vrhunska djela historicističkog simbolizma naglaženog antičkog žanra, izdvajaju se tri slike Gustava Klimta izrađene ekskluzivno po narudžbi za riječko kazalište. Cjelokupni ansambl uz njih, čine i po tri slike Franza Matscha i Ernsta Klimta. Slikarska čarolija koja se odvija na tim slikarskim platnima gotovo su zaustavljene “žive slike” scenskih predstava koje uvijek iznova potiču na novo gledanje i interpretaciju.
Program se odvija u sklopu proslave 140. godišnjice HNK Ivana pl. Zajca.