Draga publiko,
čestitamo vam Dan oslobođenja Rijeke!
Ovi su dani značajni i za riječko Kazalište – točno prije 75 godina, samo sedam dana nakon što se vojska nacističke Njemačke povukla iz Rijeke, ozbiljno oštećena zgrada Kazališta je osposobljena i publika se okupila u gledalištu.
Grad Rijeka je oslobođen 3. svibnja 1945. i odmah dan nakon oslobođenja Gradski narodni odbor Sušak zadužuje dr. Đuru Rošića za organizaciju rada kazališta. Krov, prozori, vrata i stupovi pored ulaza u kazalište bili su oštećeni tijekom rata i uređenju se brzo pristupilo. Zgrada kazališta već je 9. svibnja osposobljena. 10. svibnja otvorila su se vrata Kazališta publici kako bi se izvela prva priredba u čast oslobođenja grada. Program svečanosti sastojao se od uvodnog govora dr. Đure Rošića, sviranja hrvatske himne te mnogih recitacija i izvedbi.
Neva Rošić, doajenka hrvatskog glumišta, kći prvog intendanta riječkog Kazališta, prisjeća se:
“Moj otac je dva dana nakon što je oslobođena Rijeka ‘45., tu na ovoj pozornici, izgovorio prvi put u povijesti Rijeke i Kazališta – hrvatsku riječ. Hrvatska riječ nije se mogla čuti na pozornici ove zgrade. Desetak dana je već bila partizanska vlast na Sušaku i oni su odredili da bi moj otac mogao biti osoba koja će preuzeti zgradu Kazališta u Rijeci. Nakon toga, krenule su prve manifestacije – trebalo je otvoriti zgradu. I tako, idemo na otvaranje, mama, tata i ja. Sve pred Kazalištem je razrovano, izbombardirano, svakakvi ostaci… Penjemo se preko tih prepreka, silna je navala ljudi u kazalište. Pred ulazom u Kazalište netko zove mog oca na stranu. On pošalje mamu i mene da se smjestimo. Dospjele smo u neku ložu sa strane, a u Kazalištu se, naravno, pjevaju narodne pjesme, uzvikuju parole… Odjednom, reflektor uhvati osobu koja izlazi pred zastor – to je moj otac. A u toj tišini, kako je on izašao i uhvatio ga reflektor, čuo se samo uzvik moje mame iz lože: „Ajme, kakve cipele!“… Prva hrvatska riječ izgovorena na pozornici čula se tog dana.”
Riječi su to Neve Rošić iz knjižice predstave “Vježbanja života – drugi put / Esercitazione alla vita – seconda volta”. Neva Rošić je bila Mafalda u slavnoj riječkoj predstavi “Vježbanje života” iz 1990. godine. U novoj predstavi, “Vježbanje života – drugi put”, ona se ponovno pojavljuje kao Mafalda, ali i kao Neva Rošić koja se osvrće na svoj život glumice i Riječanke, na povijest i sadašnjost Rijeke.
Nekoliko dana uoči planirane premijere “Vježbanja života – drugi put/Esercitazione alla vita – seconda volta”, u ožujku 2020., okolnosti pandemije zatvaraju Kazalište. Dok čekamo dopuštenje da odigramo predstavu, da se publika vrati u kazalište, da se “zgrada kazališta osposobi – po drugi put”, donosimo vam upečatljive prizore predstave koja govori o Rijeci, razmišlja o Rijeci i ponovno, upravo sudbinski, gleda u oči nekim posve drugačijim vremenima koja stižu.
