“Iza nas je vrlo uspješna premijerna izvedba riječke Talijanske drame HNK-a Ivana pl Zajca, na adaptirani tekst Luigija Pireandella, „Enrico IV“ / „Henrik IV.“, u sjajnoj režiji Marca Lorenzija.
Pirandellov tekst, kojeg su adaptirali Lorenzo De Iacovo i Marco Lorenzi, osuvremenjen je i približen nekim novim, mlađim generacijama, pa mu je u određenim trenucima nedostajala izvorna Pirandellova rečenica, no, sveukupno uzevši, bio je to jedan uspješan način kako približiti gledateljima osnovnu Pirandellovu misao – nepremostivi jaz između službene, stvarne slike svijeta i one osobne. Njegove nesretne osobe lutaju kroz svakodnevni život koji je istovremeno smiješan i jadan, tragičan zbog njegove bezizlaznosti. U njegovim djelima vidimo sukob jednakovrijednih, a suprotnih slika svijeta, jer prave istine nema, svatko ima svoju istinu, pa i više svojih istina, jer se u svakome od nas krije i više osoba. I to je redatelj Lorenzo sjajno iščitao i pretočio u scensku igru koja nas vodi, uz pomoć suvremene tehnologije (video na kojem se odigrava trenutna radnja izvedbe glumaca u zatvorenom prostoru, okrenutih leđima publici, na videu otvoreno, s licima glumaca u krupnom planu, kao i video sjećanja glavnog protagonista) u dubinu priče. Pred nama se pomiče i rastvara zanimljiva scenografija koju potpisuje Diana Ciufo, glumci se preoblače na sceni u povijesne kostime koje je osmislila Manuela Paladin Šabanović, a sve događaje koji se pretapaju u igri prati suptilno oblikovan design svjetla Predraga Potočnjaka i sjajno komponirana glazba Marina Butorca.
Dinamična i začudno lijepa predstava
U naslovnoj ulozi se ležernošću i uigranošću predstavio Aleksandar Cvjetković jasno ocrtavši granicu ludila i stvarnog stanja uma lika kojeg je utjelovio, emotivno i istovremeno surovo slikajući svoj odnos prema ostalim protagonistima u zajedničkoj suigri, stvarajući paletu raznoraznih osjećaja i promjena svog psihičkog stanja. Uz njega se treba spomenuti izvrsnu Leonoru Surian Popov u ulozi Matilde kao i zaigranog Mirka Soldana kao Belcredia, a posebno se istaknula Serena Ferraiuolo u ulozi Bertolda. Uz njih su uživljeno svoje likove odigrali Giuseppe Nicodemo kao Arialdo i Ivna Bruck kao Doktorica. Fridu je utjelovila Ana Marija Brđanović, Londolfa Andrea Tich, a Ordulfa Stefano Maria Iagulli.
I kako kaže redatelj Lorenzi, sreća Henrika IV. (tko zna kako se on stvarno zove), nalazi se u tome što jedan slučajan događaju njemu zaustavi protok vremena, a kada se probudi i izađe iz stanja sna, shvati da su vrijeme koje je on proveo u snu, ostali proživjeli normalno. Tada sebe više ne pronalazi i pita se je li bolje ostati u svom izgrađenom svijetu ili prihvatiti stvarnost. Jer, kako je govorio Pirandello, ako je svijet iluzija, igra ili teatar, onda se teatar i svijet mogu miješati – istina je i u jednom i u drugom podjednako uslovna, dogovorna i upola lažna, ali nesreća je u tome što je ona istinita polovina krvava stvarnost likova koji igraju život, koji igraju sebe ili bar svoju ulogu. Dinamična, začudno lijepa predstava koja ima vizualno sjajan završetak u snježnim pahuljama koje se sa scene , na video platnu, selena izlazak Henrika IV iz kazališne zgrade praćen okom kamere. Čestitke!”
Gloria Fabijanić Jelović, Radio Korzo
Predstavu „Enrico IV“ / „Henrik IV.“ pogledajte večeras, 9. prosinca u 19,30 sati, ili sutra, 10. prosinca u 18 sati, uz titlove na hrvatskome jeziku.