Kazališna publika još uvijek se sjeća trenutka kada se na opernoj sceni pojavio Goran Jurić. Godina je bila 2011., Jurić je bio student Muzičke akademije u Zagrebu te je upravo dobio priliku zapjevati na velikoj sceni Rimske opere ulogu Velikog svećenika u Verdijevu „Nabuccu“ pod ravnanjem dirigenta Riccarda Mutija. Od tog trenutka nadalje, međunarodna karijera hrvatskog basa samo se nastavila razvijati: ubrzo je uslijedila položena audicija u Bavarskoj državnoj operi, a onda i stalni solistički angažman u Državnoj operi u Stuttgartu, gdje i dandanas pjeva. Iza njega su interpretacije mnogobrojnih opernih lica iz Verdijevog, Puccinijevog, Wagnerovog i opusa mnogih drugih europskih skladatelja. Jedan od najvećih uspjeha ostvario je ulogom Svećenika u Šostakovičevoj operi „Lady Macbeth Mcenskog okruga“ izvedenoj u Metropolitanu.
Nakon tri godine od uloge Paje u Juranićevoj „Operi po Kamovu“, u Rijeku dolazi kao Wotan, vrhovni bog Wagnerovog mitskog univerzuma zvanog „Prsten Nibelunga“. Riječ je o opernoj tetralogiji te jednom od najdužih djela europske glazbe čiji se prva opera „Rajnino zlato“ riječkoj publici predstavlja po prvi put u povijesti HNK-a Ivana pl. Zajca. Kako bismo saznali više o Wotanu, Wagneru, „Rajninom zlatu“ te drugim detaljima vezanim za život jednog basa, sjeli smo upravo s Goranom Jurićem.
Kada ste se po prvi put susreli s opusom Richarda Wagnera? Kako se razvijao vaš interes za njegovo djelo?
Wagnera sam prvi put čuo u HNK-u u Zagrebu. Ako se ne varam, bila je to opera „Tristan i Izolda“, a ja sam bio student. Zbog njegove važnosti za razvoj glazbe morali smo proučavati njegova djela, ali za mladog pjevača susret s Wagnerom događa se, ipak, dosta kasnije. On je težak za pjevanje jer je zgusnuta orkestracija, opere dugo traju, glasom moramo „sjeći“ orkestar. Pjevač mora do kraja ostati svježim, što je za mladog pjevača gotovo nemoguće. Wagnera se ne pjeva na talent, već na iskustvo.
U praksi sam se s njim počeo susretati u svojim tridesetima. Često mi ga kazališta nude zbog prirode moga glasa, ali sam dosta ponuda i odbijao smatrajući da bi to bilo prerano. Ne pjevam sve Wagneove basovske uloge, već sam odabrao nekoliko uloga koje pjevam i koje bih ponovio u različitim produkcijama. Još uvijek stječem iskustva i imam vremena za sve.
Kako se pjevač priprema za Wagnera?
Moj repertoar se bazira na Verdiju, slavenskim skladateljima, i tek onda na Wagneru. Wagner je na zadnjem mjestu jer je najzahtjevniji, ne u glazbenom, već u fizičkom smislu. Važno je ući na mala vrata i pametno u njegov opus. A opet, s druge strane, ne možete svojeg prvog Wagnera pjevati prekasno u karijeri jer vam tijelo neće biti spremno. Svaki pjevač mora naći svoj pristup, baziran na mudrosti.
Svojeg prvog Wagnera pjevao sam u Bavarskoj državnoj operi gdje sam interpretirao Titurela u „Parsifalu“. I tada se pojavila kritika u kojoj je je pisalo kako moj lijepo otpjevan Titurel najavljuje da ću sigurno jednoga dana biti Gurnemanz; to je najveća basovska uloga u „Parsifalu“. Imam još vremena za Gurnemanza. Poslije sam pjevao i Biterolfa u „Tannhäuseru“ te Noćobdiju u „Majstorima pjevačima“. To su uloge kroz koje sam se upoznavao s Wagnerom. Moja prva velika wagnerijanska uloga bio je Heinrich Vogler u „Lohengrinu“ u madridskoj Operi, Teatro Real 2014. godine. To je odlična basovska uloga da se njome zakorači u Wagnerov repertoar.
Znam kako „Rajnino zlato“ nikada nije bilo izvođeno u Rijeci te sam počašćen što ću biti prvi riječki Wotan. Kako dolazim iz pretežno talijanskog vokalnog izričaja, kada pjevam njemačku operu, trudim se pjevati ju kao Verdija. Tražim legato, smisao u frazi, ljepotu i oblinu tona unatoč svim mogućim kombinacijama konsonanata njemačkog jezika. Wagner je bio veliki obožavatelj Bellinija, a talijanska opera mu je bila uzor.
Vidim kako puno vremena ulažete u razmišljanje koju ćete ulogu pjevati. Kako se, u konačnici, odlučite?
U principu najviše vjerujem vlastitom sudu jer najbolje poznajem svoj glas. Naravno, uvijek se konzultiram s profesorom pjevanja i agentom, ali zadnja odluka je moja. Ipak, postoje situacije gdje vi možete odlučiti što god hoćete, ali dok ne zapjevate ulogu na pozornici, nećete biti sigurni je li uloga za vas.
Paralelno interpretirate Wotana u dvije kuće: Državnoj operi u Stuttgartu te HNK Ivana pl. Zajca. Koje su razlike te kako ste upoznavali Wotana kroz različite produkcije?
Da, u Stuttgartu sam prvi put pjevao Wotana. Bila je to pandemijska godina, 2021. Nakon nekoliko stuttgartskih obnova „Rajnina zlata“ otada na ovamo, mogu reći kako mi je uloga „sjela“. Uistinu su potrebne obnove kako bismo čim dublje ušli u ulogu i igrali se s njom što je, u konačnici, publici najzanimljivije.
Meni se otvorio prozor tijekom izvedbi „Rajninog zlata“ u Stuttgartu točno kada ste vi odlučili raditi „Rajnino zlato“ u Rijeci. Logistički smo uspjeli sve povezati, postoji i direktan let što dosta olakšava. Jako sam sretan vratiti se Rijeci gdje sam već pjevao u „Operi po Kamovu“ akademika Zorana Juranića. A posebno mi je drago što se vraćam s ulogom iz svojeg repertoara.
U Njemačkoj vlada ono što nazivamo režijskim teatrom. Režije su udaljenije od onih autentičnih, vjernih, da ne kažemo muzejskih. Te režije u Njemačkoj mogu biti bliže ili dalje od predloška. Stuttgartska opera je daleko od Wagnerove vizije Wotana. Božanstva se ne nalaze u Vallhali, već u propalom cirkusu. Ti režijski eksperimenti nekad uspiju, nekad ne. Ne možemo to znati na početku, ali se niti ne ide s ciljem da se svidimo publici. Tu smo da otkrivamo nove portale u operne svjetove. Nove opere se skladaju, ali važno je i stare opere rekontekstualizirati i reinterpretirati. Ne radimo to zbog skandala, nego radi bacanja novog interpretacijskog svjetla na te glazbene gigante.
Sve je stvar ukusa, ali je isto važno otvoriti nova interpretacijska vrata. Možda nam se neće svidjeti što smo vidjeli, ali bilo je važno otvoriti ih. Mi pjevači smo primarno glazbenici jer se izražavamo pjevanjem. Ne možemo si uzeti vremena koliko želimo kako bismo pokazali određenu misao ili osjećaj kao što to mogu glumci, nego moramo pratiti glazbu. Baza naše interpretacije proizlazi iz glazbenog pulsa. Imamo osjećaje kao likovi, ali i sama glazba budi osjećaje u nama. Nastaje ogromna glazbena energija kada pjevamo s velikim orkestrom, opernim ili simfonijskim. To je vokalni dio naše uloge, a drugi je vizualni dio koji ovisi o redatelju.
Imao sam jako puno glumačke slobode sa svojim prvim Wotanom koji je bio, ustvari, vlasnik propalog cirkusa, a ne božanstvo. Meni je bitno da u toku karijere svaku ulogu otpjevam barem jednom u klasičnoj viziji kako bih se susreo s idejom koju je skladatelj imao na početku. Upravo zato ima jako puno kazališta, redatelja i produkcija. Mi ne otpjevamo ulogu u jednoj produkciji pa je bacimo, već gostujemo u različitim kazalištima u različitim produkcijama i uprizorenjima opere. Kako reinterpretiramo ulogu, tako i kao izvođači otkrivamo nove nijanse opernih lica.
Našoj publici ovo je tek drugi susret s Wagnerom, a prvi sa jednim od dijelova „Prstena Nibelunga“. Kako se pripremiti za ovo operno putovanje?
Za Wagnerove opere važno je prethodno proučiti radnju i operna lica kojih ima mnogo, posebice u „Prstenu Nibelunga“. Kod Wagnera sve zna biti rastegnuto, opere znaju trajati po četiri do pet sati. Iako postoje zlatne niti koje spajaju cijeli ciklus, dobra je stvar što svaki dio tetralogije postoji i kao vlastiti ekološki sustav. Ipak, jako je uzbudljivo kada jedan redatelj i dirigent imaju priliku napraviti cijelu tetralogiju.
Gledajte na „Rajnino zlato“ kao na prvu epizodu nove mini serije u četiri nastavka. To je uistinu impozantno kao i „Gospodar prstenova“.
Kako gledate na društvene prijepore i vječne kontradikcije koje izaziva spomen imena i djela Richarda Wagnera?
Knjige i knjige su napisane o Wagnerovu liku i djelu, i pisat će se. Upravo mi umjetnici Wagnerovu glazbu, na neki način otimamo, od Wagnera kako bismo je podarili civilizaciji. Malo je skladatelja koji nisu bili nadahnuti Wagnerom i njegovim inovativnim glazbenim idejama. Na njegove opere gledam kao na civilizacijsko glazbeno djelo i baštinu koju kroz reinterpretacije i rekontekstualizacije unapređujemo i stavljamo na test.
Razgovarao David Čarapina
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj
