Stigla je 2026. godina, a za njen najbolji početak osmislili pomno smo odabrali hit-naslove i to uz popust od 20 % na odabrane izvedbe!
Gospođa ministarka, 8. siječnja
“Baljak je ušla u lik gospođe ministarke, reklo bi se tijelom i dušom, na sočnom Nušićevom jeziku, noseći predstavu od početka do kraja.”
Kim Cuculić, Novi list
Priča o ženi političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponašanja i način života „visokog društva“, nakon što joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na društvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nušića postalo je sinonim za smijeh u kazalištu, kao i za nepogrešivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomiješano s balkanskim šarmom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naših života.
Tri sestre, ja, 9. i 10. siječnja
„Posrijedi zaista jest A. P. Čehov, čija je psihološka tragikomedija „Tri sestre“ nepatvoreno iznesena na scenu, sa svim dramaturškim nijansama te jasno oblikovanim karakterima.“
Tomislav Čadež, Jutarnji list
Liješevićev pogled na poznatu Čehovljevu dramu nije klasična interpretacija tog dramskog komada. Predstava „Tri sestre, ja“ ne traži odgovore, već nudi prostor za ispitivanje vlastitih odaziva na dramski tekst. Tko smo mi danas u odnosu na Olgu, Mašu i Irinu? Što za nas znači ta mitska „Moskva“, simbol čežnje, promjene, nedostižnog? S kim se identificiramo i zašto? Govoreći o likovima drame i njihovim postupcima, Boris Liješević ističe kako se ne bave toliko njihovim postupcima koliko ehom njihovih postupaka u našim životima.
Priča sa Zapadne strane, 14. i 15. siječnja
„Koreografski je jezik istodobno baletan i ulični, klasičan i moderan; pokret priziva disciplinu plesne dvorane, ali i instinktivnost tijela u sukobu; koristi baletnu tehniku, ali preuzima ritam ulice, geste napetosti, pogrbljenost, skok, zastoj, trzaj.“
Gea Vlahović, Tportal
Moderni prikaz „Romea i Julija“ Williama Shakespearea, uvezan nezaboravnom glazbom maestra Leonarda Bernsteina, vodi nas u priču dvoje ljubavnika, dviju zaraćenih strana, dvaju samo naoko različitih svjetova. Tony i Maria, član Jetsa i članica Sharksa, bore se za svoju ljubav i drugačiju budućnost na ulicama New Yorka.
Na riječke kazališne daske postavio ga je jedan od najvažnijih hrvatskih redatelja i koreografa današnjice, Leo Mujić, čije su predstave poput „Hamleta“, „Ponosa i predrasuda“, „Ane Karenjine“ i „Gospode Glembajevih“ ušle u anale suvremenog hrvatskog kazališta. Dirigentska palica pripala je ravnatelju riječke Opere, Valentinu Egelu, koji će riječkoj publici oživiti mješavinu jazza, klasične glazbe i latino ritmova koja je „Priču sa Zapadne strane“ učinila toliko popularnom.
Nigdje, niotkuda, 19. siječnja
„Rijeka je dobila novi, živući spomenik, dramu koju svakako treba vidjeti i kojoj treba željeti da proputuje Hrvatsku, ali i regiju.“
Bojana Radović, Večernji list
“Nigdje, niotkuda“ Bekima Sejranovića jedan je od najznačajnijih hrvatskih romana 21. stoljeća. Napisan u autobiografskom ključu, nalazi se na tragu autofkcionalnih djela Karla Ovea Knausgårda, Édouarda Louisa, Annie Ernaux, Bernardine Evaristo… „Nigdje, niotkuda“ je amblematski riječki roman. Ne samo što je dio radnje smješten u Rijeku, već je autor sam stvarao i pripadao mitologiji grada. Jedan je od najvažnijih protagonista i kreatora alternativne scene koja je krajem osamdesetih bila epicentrom umjetničkih zbivanja u Rijeci.
Naslov romana parafraza je kultne pjesme grupe Let 3 s kojom je Buljan ostvario mnoge važne predstave. Priča prati ključne događaje iz života Bekima Sejranovića: od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih dana provedenih u Rijeci, do odlaska u Norvešku gdje autor studira i radi kao prevoditelj i predavač.
Popust možete ostvariti na blagajni Kazališta ili upisom promotivnoga koda HITOVI20 u našoj internet-trgovini.