U koprodukciji Hrvatske drame i Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula gdje je prije točno deset dana bila premijera, svoju je večeras dočekala i publika u Rijeci, uz smijeh i gromoglasne aplauze za brojnu i izvrsnu ekipu predstave „Kad je stao svijet“. Iako komedija u riječkom Kazalištu doista ima u zadnje vrijeme, ipak i dalje mnogi kažu da su željni tih žanrova, uz „konačno“ i „napokon“. Evo, komedije Hrvatske drame su na sceni „Zajca“ i Talijanske drame u Dram(m)a centru „Zajc“ u Delti 5! Vi samo dođite nanizati smijeh na smijeh! Što prije, jer svijet reprizno staje još samo 1., 2., 3., 4. i 5. ožujka!
Što kaže glas publike večeras?
„Odlično, prekrasno! Konačno komedija da se nasmijemo. Glumci su bili izvrsni. Teme sjajne i vrhunski izrežirane i odigrane. Teško je išta izdvojiti. Bilo je to večeras nešto što nam je potrebno – smijeh“,
„Sviđa mi se jako. Nešto novo i drugačije. Gluma izvanredna. Onaj pasić je neodoljiv. Ni mi jasno kako je mogal tako odglumit’“,
„Super je bilo! Divim se koliko su glumci fenomenalno izradili svoje uloge, toliko je detalja, svaka čast. Sviđa mi se što su svi podjednako važni, nema glavnih ni sporednih, doista su tim, predstava nema slabe karike“,
„Gledala sam sve što su u Rijeci radili Taufer i Laginja, velika sam obožavateljica. Majstori su svoje umjetnosti i pravi je užitak gledati njihova ostvarenja. Tako je bilo i večeras“,
„Bilo je duhovito“,
„Glumci su super, vidi se da su odličan tim i da odlično funkcioniraju zajedno, to daje poseban ritam predstavi“,
„Fascinira me da je Dora Delbianco taj tekst pisala prije, čini mi se šest, sedam godina. A danas ima novi sloj značenja i u obiteljskom i u svjetskom… Tko god dođe, znat će o čemu govorim“,
„Pohvalila bih scenografiju i video. Odlična je scenografija, Laginja je uspio sjajno riješiti sve te različite lokacije. Predstava je toliko apsurdna da je lako moguće i da je istinita. Zapravo je cijelo vrijeme tekla jedna, rekla bih, sinusoidna promjena raspoloženja i to me zapravo uznemirilo: u trenu je duhovito, u trenu vas ošamari ružna, strašna realnost, a onda opet urnebesna situacija“,
„Na trenutke se nisam mogao zaustaviti smijati. Briljantno. Doista jest melankolična komedija, pa se i smijete i plačete, što od suza, što od tužne realnosti. Ali da je autorski tim bomba, jest. Da su glumci dali najbolje od sebe, jesu“,
„Hrvatska drama je na blistavom putu uz takve glumačke velikane kao što su Olivera Baljak i Aleksandar Cvjetković i uz takve mlade glumačke prave vrijedne radnike kakvi su Romina Tonković, Irena Prpić, Deni Sanković, Nika Ivančić, Mario Jovev, Dean Krivačić… Tu se vidjelo ono što je redatelj u jednom intervjuu rekao – ne gledaju se godine, nego talenti i to je ono što je očito u svakom detalju“,
„Mene je glazba totalno očarala. Koliko je dala predstavi! Koliko oboja cijelo gledalište atmosferom koja do tog trenutka nije išla u tom smjeru, a čim krenu prvi taktovi, otme scenu i odnese vas. Genijalno. Mate Matišić je radio glazbu, zar ne? Sjajno“.
