„Čarobna frula” prava je operna bajka za obitelji, koja se preporučuje i kao prva opera koju svako dijete može pogledati. A tko je uz Mozartovu glazbu cijelu tu bajku rasplesao na riječkoj pozornici i osmislio scenski pokret? Koreografski duo „Čarobne frule” naši su članovi baletnog ansambla koji se kreativno sjajno nadopunjuju, solist Baleta, Španjolac Carlos Huerta Pardo, te prvak Baleta, Talijan Michele Pastorini. Pitali smo ih o radu na „Čarobnoj fruli”.
Kakav je bio vaš prvi susret s „Čarobnom frulom” Wolfganga Amadeusa Mozarta? Kako vas se dojmila priča? Što je za vas čarobno u ovoj operi?
Carlos: Iskreno, ne znam kada sam prvi put upoznao „Čarobnu frulu“. Bilo je to kada sam bio stvarno mali, poznavao sam najpoznatiju ariju Kraljice noći iz drugog čina.
Priča „Čarobne frule” jako me zabavlja. Predstavlja snagu i mladost s prijateljske i radosne točke gledišta, a to je i ono što operu čini čarobnom.
Michele: Ne znam, doista, kada sam prvi put čuo „Čarobnu frulu”, imao sam prilično površno znanje o priči. No, kada sam počeo čitati o njoj, kada sam saznao da ću biti dio kreativnog tima, bio sam jako uzbuđen. Ova je opera čarobna jer je najbliža bajci i opera je i za djecu, što je za mene najčarobnije – nadam se da će se djeca upravo uz ovu operu zaljubiti u prekrasne umjetnike na sceni, kao i u operu i kazalište općenito.
Kako ste učinili da se ova opera kreće i pleše?
Michele: Imam osjećaj da je opera pokretala mene. Imali smo mnogo uloga za napraviti: pjevači, glumci, studenti… stoga sam jednostavno slijedio čaroliju. Svi su umjetnici toliko inspirativni da se nisam trebao posebno truditi.
Carlos: Moram ipak reći, kao i u svemu, postoji početak nečega, a naš je bio izazovan. Michele Pastorini i ja našli smo se u Operi koja po prvi put u ovom nacionalnom kazalištu postavlja „Čarobnu frulu” uz bogatu i poprilično raznoliku podjelu uloga, jer imali smo priliku raditi i sa studentima i s glumcima i pjevačima.
Osnovna je inspiracija za čitavi proces bila sama priča koja teče tijekom opere, ali, povrh svega, inspiracija je dolazila iz izvođača, iz njihovih postupaka i pokreta koje smo mi onda oblikovali. Rad sa svima njima i zajedničko izmjenjivanje iskustava bilo je ono što nam je pomoglo rasplesati „Čarobnu frulu”.
Kakva je Mozartova glazba za ples?
Carlos: Mozartova glazba obasjava, elegantna je, a istovremeno ima i tamu i strast, stoga je ugodna i laka za plesati te osjećati tijekom opere melodije koje ulaze u tijelo čineći ga se kreće bez da o tome i razmišljaš. Ljepota i čarolija glazbe snažno dira iznutra.
Michele: Mozart je jedan od najvećih skladatelja svih vremena, prava definicija “evergreena”, što plesanje ili koreografiranje na njegove skladbe čini nimalo lakima. Imamo veliko poštovanje prema tom glazbenom blagu.
Kako ste radili, podijelili ste se ili zajednički? Jedan je radio s pjevačima, drugi s glumcima i studentima, ili..?
Carlos: Zapravo, glavna je ideja bila da svatko od nas radi na različitim dijelovima opere. Međutim, već na početku Michele i ja shvatili smo da radeći zajedno dajemo bolje rezultate i da se naše ideje bolje realiziraju. Nismo zato gubili vrijeme i odmah smo odlučili raditi zajedno, uvijek uz Renatine ideje i režiju.
Michele: Da, inicijalno smo planirali kreirati zasebno različite scene, kao što smo radili prvi dan. No, toliko smo se dobro zabavljali tijekom rada, toliko je lagano teklo, da smo odlučili nastaviti raditi zajedno cijelo vrijeme. Kreirali smo sa šest ruku, uz Renatine dvije. 🙂
Što je najvažnije što ste ponavljali pjevačima, glumcima i studentima? Kako je bilo raditi s toliko različitim ljudima i umjetnicima te različitim mogućnostima?
Carlos: Raditi s toliko različitim umjetnicima za mene je bio užitak i ponos. Iskreno, prvi put mogao sam svoj rad i koreografske bilješke podijeliti sa svima njima. Moram naglasiti da su me mnogo naučili o svojim umjetnostima, o svom svijetu opere i glume. Baš svatko od njih je nevjerojatan, voljni su učiniti što god se od njih traži i to uz profesionalan i prijateljski stav, olakšavajući jednostavnošću komunikaciju između nas.
Najvažnije što smo smo im ponavljali jest da ne zaborave stav tijela. Ne samo glas ili koreografirani koraci, već čitavo trajanje opere u kojoj njihov lik nešto znači u priči.
Michele: Mislim da je jako važno za svakog umjetnika da ima jasnu misao o tome što ili tko treba biti u određenom trenutku u operi. Često, kada to shvate, tada je pitanje pronalaženja prave mjere “toga” na pozornici, pravog volumena. Dakle, najviše sam im govorio “volumena, ljudi, više volumena”.
Otkuda ste crpili inspiraciju? Što ste si postavili za cilj? S čim biste voljeli da svako od djece i svatko iz publike odlazi s „Čarobne frule”?
Carlos: Inspiracija je dolazila najviše iz samih izvođača. Njihovi prijedlozi i naše ideje – funkcioniralo je odlično.
Naš je cilj uvijek bio svaku scenu održavati urednom i organiziranom u prostoru. Priča mora biti čista i čitljiva, u svakom trenutku moramo jasno vidjeti što se događa u svakom dijelu pozornice.
Volio bih kada bi djeca, mladi i odrasli podjednako uživali u ovoj pustolovini koliko i ja. Da ostanu potpuno povezani s događajima od početka do kraja, da jedva čekaju vidjeti što će se dogoditi u sljedećoj sceni.
Zato pozivam sve generacije da dođu pogledati „Čarobnu frulu”. Nije to samo opera. To je predstava puna čarolije, prekrasne glazbe, osjećaja, zanimljivosti i nevjerojatnih umjetnika koji pričaju ovu ljubavnu priču na zadivljujući način.
Michele: Ključna inspiracija su umjetnici s kojima smo radili, i naravno, Renata Carola Gatica. Ona je vulkan ideja. Ne može vas ne pokrenuti. Carlos je bio najbolji mogući kreativni partner, bio sam okružen velikim “vizionarima”, jer uz njih je bilo lako stvarati umjetnosti, zaogrnuti svaki lik vlastitim karakterom.
Nadam se da će svi koji dođu uživati u ovoj predstavi. Za mene je ovo “pop opera”. Lagana je za praćenje i nemoguće je ne zaljubiti se u nju. Vizualno magično, Sandra Dekanić je tako iščarobirala scenografiju da imate osjećaj kao da vlastitim rukama možete dotaknuti bajku! San koji se pred vama ostvaruje!
Razgovarala Andrea Labik
