Dobre vijesti! Baletni diptih „Sad i nikad više“ ponovno je na našoj sceni u četvrtak 23., u petak 24. i u subotu 25. studenog, kada će biti izveden u sklopu programa „Noći kazališta“ uz popularne cijene ulaznica! Uživat ćete zapravo u dvije predstave – „Adamu i Evi“ u koreografiji Maše Kolar i „Za nikad“ belgijskoga koreografa Jeroena Verbruggena.
Zašto ovu baletnu uspješnicu ne smijete propustiti, neka vam kaže osječka publika koja je imala prigodu, u tamošnjem HNK-u, predstavu doživjeti prošle subote:
„Bilo je izuzetno zanimljivo. Čini mi se vrlo hrabro postaviti dva tako različita djela u istoj večeri. U prvom dijelu su plesači bili toliko stopljeni s glazbom da sam imao osjećaj da gledam melodiju; kad bi ugasili glazbu, mislim da bih osjetio ritam i čuo na što plešu. Drugi dio je bio čisti užitak: velika disciplina i usklađenost koja oduševljava. Pokreti, pogotovo u dijelu s balerinom koju plesači neprekidno prenose i bacaju u zrak, uveli su me kao u neki trans ili san. Tako prelijepo i sanjivo, a opet tako snažno i moćno i atletsko. Hvala da ste došli!“
„Super mi je da su oba komada obuhvatila vrlo trendovske teme, ponajprije korištenje klupske scene. Nevjerojatno mi je bilo vidjeti baletane i balerine kako se izražavaju kroz pokrete kakve možemo vidjeti po klubovima a više su utemeljeni na emociji i tim nekim primitivnijim ili bolje rečeno iskrenijim i instinktivnijim reakcijama na glazbu. To mi je bilo jako cool za gledati.
Drugi dio večeri sam doživjela kao totalni spoj svega što se je zadnjih 20-ak godina medijski eksponiralo po pitanju pokreta, plesa, slavlja, celebrityja koji su obožavani…. Meni je to fuzija između Eminema i Johna Smitha i svega do Madonne. Sve su te ideje stavljene u pokret i ples i to stvara neku vrstu začudnosti. Meni upravo ta opozicija naglašava tu prolaznost kroz koju dišemo i živimo.
Scena sa srebrno-zlatnim zavjesama me asocira na to nešto uzvišeno i nedokučivo, podsjeća me na odlazak u svemir i stavljanje zastave na Mjesec. Ukratko, skroz me je zatekao i oduševio način na koji se različite ideje međusobno stapaju i kreiraju nešto usklađeno, prelijepo i u čemu sam puno puta pronašla sebe, neke moje odnose, želje, poraze i pobjede…“