Duge ovacije za emotivno, istinito, živo, dokumentarno iskustvo „Vježbanja života” 21. stoljeća uslijedile su nakon premijere kada su mnogi, poneseni dojmom, i ustajali.
Oda Gradu, riječkom Kazalištu, ljudima iz javnog života grada, sudbinama generacija „običnih” ljudi čije je priče vrijedilo ispričati, događajima kojih se sjećamo s ponosom i onih koji se nikada ne smiju ponoviti, predstavi „Vježbanje života” iz 1990. i onima koji su na njoj radili i doživjeli je, svim ženama, bezimenim ženama koje novom predstavom dobivaju glas i ime za pamćenje.
È la storia – to je povijest, no to je i predstava koja komentira i 21. stoljeće te koja je premijernu publiku osvojila! Gledateljice i gledatelji „Vježbanja života – drugi put”, oduševljeni predstavom, izvedbom i interpretacijama te činjenicom da su mnogi koji su glumili i prije 30 godina bili ponovno na sceni u istim ulogama, pljeskali su nezadrživo i pojedinačnim glumačkim interpretacijama uloga i onim intimnim trenucima iz života velikih glumica.
Pred publikom se odvija osam činova, počevši s Karnevalom političara ispred zgrade Kazališta, uz hommage i povremeni dijalog s predstavom Nedjeljka Fabrija, Darka Gašparovića i Georgija Para iz 1990. godine, do nezaboravne zaključne scene, s apsolutnom divom hrvatskog glumišta Nevom Rošić, kako sama kaže „100-tnom Riječankom”, a koju je teško prepričati. Uz vrhunska nepatetična glumačka ostvarenja, „Vježbanje života – drugi put” predstava je za nove generacije, neopterećene mitovima, a osjetljive na kompliciranu povijest… predstava ne o ratovima i krvavim osvajanjima, već o ljubavi – prema gradu, kazalištu, umjetnosti i različitosti. O hrabrosti odabira.
Čestitke čitavom timu, svakom pojedincu, svima koji su na bilo kakav način pridonijeli predstavi i neusporedivom doživljaju za pamćenje!
Sutra donosimo vijest s dojmovima naših odanih gledateljica i gledatelja, a sada možete pročitati što nam je nakon predstave poželjela reći prva publika:
„Nisam gledala prvo Vježbanje života iz ’90-e, ali imam osjećaj da mi ni ne nedostaje taj dio za potpuni doživljaj ove predstave, iako sam se bojala da ću biti u „minusu” – posve pogrešno. Nema razloga, ovo je nova predstava i novo vrijeme, nove vrijednosti i posve drugačije postavke! Hommage predstavi, vremenu i ljudima pred 30 godina. S tim da su neki i večeras ovdje na sceni, to je toliko posebno! Mislim da je to prava rijetkost. Predstava je prekrasna, glumačka ostvarenja su sjajna, glazba je izvrsna, dramaturgija odlična, kao i scena, video, svjetlo, kostimi pričaju priču, itd., itd.”,
„Filmski! Zapravo, čini mi se da je koncipirano kao kakva prvoklasna serija u kojoj tijekom sezone saznaješ mnogo o svim likovima, ali fragmentarno. No, sve se „kockice” poslože u finalnoj epizodi i onda još dugo, dugo razmišljaš o svemu, svim postupcima svakog od likova, zašto je neka scena baš takva, glazba u određenim trenucima toliko prikladno sjetna ili duhovita pak… Dali ste mi mnogo za razmišljati”,
„Fascinira me što u jednoj večeri svjedočimo maestralnim glumicama od velikog značaja za hrvatsko glumište, za hrvatsku kulturu”,
„Divna je predstava i divna je publika! Kakvi spontani aplauzi! Zadivljuje me ta otvorena komunikacija sa scene prema publici i nevjerojatna povratna reakcija”,
„Koliko velikih imena večeras ovdje na ovoj riječkoj sceni! Jedva čekam da i moja obitelj i društvo pogledaju i da o njoj polemiziramo. Da, predstava jest duga, ali vrijedi svake minute! Potresala me do suza, nasmijala, jednostavno – oduševila”.
