BOG MASAKRAYasmina Reza
Gostovanje Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula
Na školskom dvorištu izbije sukob između dva dječaka. Dva pristojna para nađu se kako bi civilizirano riješili taj sukob…
Riječ je o jednostavnoj priči ispričanoj na duhovit način, u kojoj se mogu prepoznati mnogi gledatelji. No, nikako nije riječ o plitkoj priči. Naime, poteže se pitanje tzv. bullyinga, bračnih odnosa, roditeljstva (…)
„Bog masakra” provokativna je, razotkrivajuća i cinična studija mentaliteta „europskoga građanina“ na početku 21. stoljeća. Benigan susret dva ni po čemu neobična i ni po čemu drugačija pariška para, pripadnika onoga što volimo nazivati višom srednjom klasom, pod Rezinim skalpelom pretvara se u seciranje prividno skladnih obiteljskih odnosa, naoko postojanih društvenih uvjetovanosti i uvriježenosti, krhkog morala i lažne političke korektnosti, ukratko života kakvog Europa danas živi, odnosno kakvog se pretvara da živi. (…) „Bog masakra” donosi punih 90 minuta zabavne predstave koja zbog dinamike i brzih replika proleti u trenu.
Paola Albertini, Kazalište.hr
Predstava traje jedan sat i trideset minuta, izvodi se bez pauze.
Yasmina Reza započela je karijeru kao vrsna glumica pa ne čudi što i kao autorica ima gotovo fizički osjećaj za scenu. Spoj govora tijela i riječi daje iznimnu snagu i ritam njezinom kazališnom opusu. Reza je u nekoliko navrata pokazala svoju redateljsku darovitost koja je vidljiva i u “Bogu masakra”, majstorski orkestriranom tekstu koji podsjeća na osjetljivu glazbenu partituru. Uistinu je velik izazov postaviti takvu ritmičku strukturu, obuhvatiti sve nijanse fizičkoga i verbalnog nasilja, ironiju i komične elemente ovog iznimnog teksta.
Naslov djela ukazuje na načelo “zakona najjačih”, prirodnoga zakona koji očuvanje vrste dozvoljava samo najjačim jedinkama, eliminirajući slabe i bolesne, kako bi se osigurala zdrava i kvalitetna reprodukcija. U tom smislu “Bog masakra” utjelovljuje primitivne životne nagone, potisnute i odbačene iz naše civilizacije. Drama skida maske civiliziranoga ponašanja koje skrivaju duboke primitivne instinkte, nezatomljive pokretače svega što činimo.
Rezino je djelo očišćeno od suvišna psihologizma, na sceni su postavljeni samo međuljudski odnosi, interakcije likova koji postupno gube osobine dobro obrazovanih, kulturnih i pristojnih ljudi. Ogoljuju se otkrivajući svoje slabosti, nedostatke, proturječja, frustracije, egoizme, mržnju i društvene predrasude. Građanska dnevna soba postaje borilište. Dva para čine neskladni kvartet čiji protagonisti iznose na vidjelo razne teme i njihove varijacije o nesuglasicama, ogorčenjima, mržnjama, o međusobnom preziru.
Ritam i preciznost dijaloga portretira četiri bića s njihovim varkama i lažima koje si izgovaraju ne bi li se održali na životu. Suvremeni su to likovi “naprednog” društva prepunog sumnji i sivih zona za koje se pretvaraju da ih ne vide. “Bog masakra” je promišljanje o banalnosti života koje, puno političke korektnosti, ponire u duboku egzistencijalnu prazninu.
Rezini kazališni komadi prevedeni su na 35 jezika i izvode se diljem svijeta, u stotinama različitih produkcija, od Royal Shakespeare Company, Théâtrea de l’Almeida i Nacionalnoga kazališta u Londonu, Kazališta Schiller ili Schaubühne u Berlinu, Kraljevskoga kazališta u Stockholmu itd.
Yasmina Reza (Pariz, 1959.) s „Bogom masakra“ doživjela je kritički i komercijalni uspjeh, proglasili su je „rođenom satiričarkom“, gdje god je drama igrala publika je bila „oduševljena Rezinim pronicljivim zapažanjima i humorom“. Predstava je u Londonu osvojila Oliviera za najbolji novi kazališni komad, na Broadwayu je osvojila Tonyja i postala je treća najdugovječnija produkcija desetljeća.
Otkud inspiracija? Kada je njezin sin imao 13 godina, njegov se prijatelj potukao s drugim prijateljem koji je ovome razbio zub. Nekoliko dana kasnije Yasmina Reza srela je majku ozlijeđenog dječaka na ulici i pitala za sina, je li mu bolje, jer znala je da su zbog zuba morali na ozbiljnu operaciju ili slično. Ta joj je majka odgovorila kako je roditelji tog drugog dječaka nakon nemilog događaja nisu čak niti nazvali.
Za Yasminu Rezu dogodio se klik!
Cijelu je satiričnu komediju „Le Dieu du carnage“ / „Bog masakra“ napisala u tri mjeseca 2006. godine. Bezbrižno je o tom iskustvu rekla: „Nema tu metoda, samo sam to napisala“.
Jedna je to od najpopularnijih i najhvaljenijih drama posljednjih desetljeća, postavljena je u brojnim kazališnim produkcijama, a 2011. godine dobila je i filmsku verziju kao „Carnage“ („Bračne svađe“) u režiji Romana Polanskog s Kate Winslet, Christophom Waltzom, Johnom C. Reillyjem i Jodie Foster u glavnim ulogama. Zaraćeni parovi iz srednje klase sastaju se kako bi riješili svađu svoje djece na igralištu. Film Polanskog vjerno se drži originala, Reza je s redateljem adaptirala scenarij, samo mjesto radnje premješteno je iz Pariza u Brooklyn. Najveći dio radnje odvija se unutar četiri klaustrofobična zida stana. Površno civilizirano druženje pretvara se u večer obostranog animoziteta i uvreda. Između njih bijesni istodobno komični i neugodni dijalog, ljutnja izgara kroz prividno buržoasko poštovanje.
Zatrpana zahtjevima filmskih redatelja koji su željeli adaptirati njezin rad za film, Reza ih je uvijek odbijala. Sve do Polanskog kojeg obožava.
Njezino djelo iz 1994. „Art“ postavilo je Rezu u centar pažnje, izvodi se diljem svijeta, a do sada je s njim osvojila brojne nagrade kao što su Nagrada Molière za najbolju autoricu 1995., Nagrada Molière za najbolju predstavu 1995., Evening Standard Award – za najbolju komediju 1996.,Theater heute – najbolji komad 1996./1997., Laurence Olivier Award – najbolja komedija 1997., Drama Circle Critics Award 1998., Fany Award 1998., Tony Award – najbolji kazališni komad 1998., Ace Award – najbolja kazališna komedija 1998., Premio Max de la Sgae 1999.
Svoju prvu dramu „Razgovori nakon pogreba“ napisala je 1987. u kasnim dvadesetima, od tada je napisala sedam drama, pet romana i jedno publicističko djelo. Studirala je glumu na renomiranoj pariškoj školi Jacques Lecoq, a upravo to glumačko iskustvo, kažu mnogi, ključno je što njezine drame „vole“ glumce i zašto ih glumci toliko vole izvoditi. Piše o uvjerljivim likovima koji imaju različite poglede na život.
„Bog masakra“ režirala je redateljica Renata Carola Gatica koja je u riječkom Kazalištu zadivljenom ostavljala publiku nakon nezaboravnih predstava „Čelične magnolije“, „Čarobna frula“, „Evita“, „Sunset Boulevard“, „Mali princ“, „Naš odgoj“ itd.
Priredila Andrea Labik
