JA SAM ONA KOJA NISAMMate Matišić
Gostovanje Zagrebačkoga kazališta mladih
NAGRADE:
Zlatni studio za najbolju kazališnu predstavu
Zlatni studio za najbolju žensku kazališnu ulogu – Lucija Šerbedžija za ulogu Katarine i Ruže
Zlatni studio za najbolju mušku kazališnu ulogu – Filip Nola za ulogu Susjeda
Nagrada za umjetničko ostvarenje (video projekcije) na 32. Marulićevim danima – Ivan Marušić Klif
Nagrada kritike i publike za najbolju predstavu na 67. Sterijinom pozorju u Novom Sadu
Gluma je, rekao bih, nadahnuta, čak i posvećena. Dojmljiv je to poetski triler. (…) Matišićev dramski svijet samo je za površno oko zamišljen realistički, a zapravo je izmješten u prostor moraliteta. Likovi nisu individualci negoli predstavnici različitih sila, tipova egzistencije i karakter im dakle daju tek režija i gluma. Ti su likovi naoko iz naroda, a zapravo namjerno artificijelni, sirov kriminalac koji čita Krležu, čistačica s božanskim glasom, otmjena alkoholičarka (…)
Tomislav Čadež, Jutarnji list
(…) Matešićeve su žene različite; u “Hrvatskoj Loliti” to je maloljetna djevojka koja završi u seks-klubu kao žrtva svođenja računa dvojice muškaraca, u “Porno filmu” zlostavljana glumica u srednjim godinama, a u “Ženi djevojčici” sredovječna profesorica koja samo pijana vidi mrtvo dijete i muža drži izvan ralja suicidalne depresije. Istodobno, sve su njegove žene vrlo slične, život kao da im nikada nije pružio ni najmanju šansu, što Matešić sažima u pitanju koje izgovara jedna od njih: “Kako je moguće da je svijet tako pun sretnih djevojčica i nesretnih žena?” (…) Glumački ansambl ZKM-a briljira. Predvodi ga sjajni Milivoj Beader, u najbolje napisanoj ulozi u ovoj drami. On je Jerkica iz autorovih i redateljevih snova i noćnih mora svakog gledatelja. Za razliku od njega Urša Raukar nije do kraja iskoristila sve što je Matešić upisao u njen lik, iako joj treba priznati da već dugo nismo imali prilike na sceni slušati tako zagrebački lik. Anđela Ramljak sjajna je Lolita, najbolji glumački par koji se nadigrava i nadopunjuje čine Lucija Šerbedžija i Frano Mašković, a treba istaknuti i uloge koje su kreirali Ugo Korani, Doris Šarić Kukuljica, Dado Ćosić te posebno Filip Nola, koji je u epizodi susjeda koji se žali na buku od seksa još jedan razlog zbog kojeg treba pogledati ovu predstavu.
Bojana Radović, Večernji list
(…) Žene ovih igrokaza žrtve su svojih očeva, šefova, supruga, pa i vlastite djece, no relativno pojednostavljene karakterizacije premrežene su spinovima, pa likove nije moguće posve plošno iščitavati: prelijepa mlada žena nije samo žrtva pohlepnoga oca koji ju podvodi kao egzotičnu plesačicu i prostitutku; beskrupulozni biznismen nije samo opasni mafijaški boss čiji brojni poslovni partneri iznenada nestaju bez traga; čistačica nije samo žena koja je ostala bez posla pa je prisiljena snalaziti se; okorjela alkoholičarka nije tek još jedna bijedna ovisnica, a povremeno ni sama predstava nije ono što se isprva čini da jest. Ti su obrati kod Mate Matišića uglavnom u funkciji komedije, što je dio prepoznatljiva rukopisa toga autora koji humorom maskira ozbiljnu društvenu kritiku, izrugujući se svemu i svima, u jednostavno skiciranim mozaicima situacija i karaktera.
Gea Vlahović, Hina/Jutarnji list
(…) Ovdje je seks na razne načine u službi ismijavanja aktualnih »moralnih panika«, a ne slobodnog skakutanja po divljim proplancima erotske imaginacije. Utoliko nema sumnje da nas je Matišić podučio. Da, ženska pasivnost je sve samo ne pasivna. A kako onda u ovim komadima stojimo s direktnom akcijom, recimo političkom? Zašto u njima opetovano trijumfira Jerkičina »mafija s ljudskim licem«? Kako to da jedino Jerkica sređuje zaposlenja, bolesti, dugove, čak se brine i za trudnice? Jesmo li baš tako sigurni da nema angažmana izvan korupcije sustava? Gledano iz te perspektive, možda je Matišićeva drama i kritika muške pasivnosti.
Nataša Govedić, Novi list
Upozorenje gledateljima predstave: glasno pucanje iz pištolja tijekom izvedbe
Trajanje: 180 minuta s pauzom
Ovaj komad objedinjuje tri jednočinke kojima su narativne linije, motivi pa i zapleti povezani glavnim ženskim likovima. Drame su strukturno i žanrovski formalno-dramaturški odvojene cjeline, no ipak su povezane upravo ženskim likovima. Prva je „Hrvatska Lolita”, druga „Porno film”, a treća „Žena djevojčica”. Predstava progovara o trima generacijama žena: u prvome dijelu o mladoj ženi na pragu života opterećenoj obiteljskim nasljeđem, u drugome o zreloj osobi (koju otjelovljuju čak tri žene u jednoj) u poslovnom, umjetničkom okruženju i treću ženu pronalazimo u dobi od 65 godina u trenutku rekapitulacije vlastitoga života i bijega u glazbu koja donosi mir.
Svaka od tih žena ima svoj problem, svoju priču, svoj način borbe sa životom, prokazujući okruženje u kojem žive kao i dalje dominantno muško društvo. Krhotine tih života stvaraju mozaik ove predstave. Pojedinačne sudbine koje unatoč humornim, ironijskim intervencijama skrivaju osobne tragedije, postaju jasnim odrazima globalnih problema i stvaraju sliku svijeta u kojemu živimo, gdje se otvaraju i drugi vječni motivi naše sadašnjosti poput korupcije, kriminala, licemjerja, poslušnosti i karijerizma unutar društveno-političkog konteksta. Mikrokozmos Matišića bez zadrške prepoznajemo kao svijet u kojem živimo.
Humor ove predstave namjerno luta žanrovski od komedije, crnohumornih i grotesknih elemenata sve do tragikomedije čak i melodrame. Neobveznost prema očekivanom, neočekivane i brze izmjene elemenata pojedinih žanrova dopuštaju nam provokativnu kontaminaciju očekivanih raspleta. Tim se oruđem podcrtavaju karakteri, ogoljuju mentaliteti. Izaziva smijeh kojim se rugamo sebi samima gledajući pred sobom tu jadnu procesiju likova koja prolazi kalvariju koja se zove život. Iako žene i dalje plaćaju najvišu cijenu. Na kraju na sceni ostaju tek ljudi – njihova tuga.
