Premijera NIGDJE, NIOTKUDABekim Sejranović – Goran Vojnović
BRČKO
-----------
RIJEKA
-----------
OTOK S.
K-HNK koprodukcija s Hrvatskim narodnim kazalištem Split
“Nigdje, niotkuda“ Bekima Sejranovića jedan je od najznačajnijih hrvatskih romana 21. stoljeća. Napisan u autobiografskom ključu, nalazi se na tragu autofkcionalnih djela Karla Ovea Knausgårda, Édouarda Louisa, Annie Ernaux, Bernardine Evaristo…„Nigdje, niotkuda“ je amblematski riječki roman. Ne samo što je dio radnje smješten u Rijeku, već je autor sam stvarao i pripadao mitologiji grada. Jedan je od najvažnijih protagonista i kreatora alternativne scene koja je krajem osamdesetih bila epicentrom umjetničkih zbivanja u Rijeci. Naslov romana parafraza je kultne pjesme grupe Let 3 s kojom je Buljan ostvario mnoge važne predstave. Priča prati ključne događaje iz života Bekima Sejranovića: od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih dana provedenih u Rijeci, do odlaska u Norvešku gdje autor studira i radi kao prevoditelj i predavač.
Bekim Sejranović rođen je 30. travnja 1972. u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Osmi razred završio je u Bosanskoj Gradiški, a od 1985. godine pohađa srednju Pomorsku školu u Bakru, smjer nautika. Nakon položene mature jednu godinu studira na riječkom Pomorskom fakultetu, no potom odustaje od sna da postane pomorac te na tamošnjem Filozofskom fakultetu počinje studirati književnost. Godine 1993. seli se u Oslo, na čijem je Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. magistrirao južnoslavenske književnosti. Na istom fakultetu od 2001. do 2006. godine zaposlen je kao lektor i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Nakon toga radi uglavnom kao sudski tumač ili predaje norveški za strance. Od 2011. do 2014. živi pretežno u Ljubljani, a od svibnja 2015. do svibnja 2018. u Zagrebu. Zatim je ponovo u Oslu. Umro je 21. svibnja 2020. godine u Banja Luci. Po primitku vijesti, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Pragu istoga je dana spustilo zastavu Bosne i Hercegovine na pola koplja u znak žaljenja na prerano preminulog književnika.
Ima dvije kćeri, Katju u Oslu i Iskru u Ljubljani.
Za roman Nigdje, niotkuda dobio je 2009. godine Nagradu Meša Selimović za najbolji roman na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Knjige su mu prevedene na norveški, engleski, francuski, talijanski, slovenski, makedonski, češki, poljski i bugarski jezik. Bio je jedan od pokretača Književnog festivala Imperativ u Banja Luci, te njegov umjetnički ravnatelj od 2018. do 2020.
Djela:
Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (Adamić, 2001.)
Fasung (Naklada MD, 2002.)
Nigdje, niotkuda (V.B.Z., 2008.)
Ljepši kraj (V.B.Z., 2010.)
Od Tokija do Morave (scenarij, 2011.)
Sandale (V.B.Z., 2013.),
Tvoj sin Huckleberry Finn (V.B.Z., 2015.),
Dnevnik jednog nomada (V.B.Z., 2017.)
U predstavi se koristi obrada pjesme „Niotkuda” grupe Let 3 (autori: D. Martinović i Z. Prodanović) Mitje Vrhovnika-Smrekara i pjesma „Javna kupatila” grupe Paraf (autori: D. Ladavac, G. Lisica, R. Varljen, M. Vičić, Z. Čabrijan i P. Čabrijan).
Sponzor predstave
