ROBI K. / CRVENKAPA JE MRTVA

Viktor Ivančić

K-HNK gostovanje: gostovanje Hrvatskoga narodnog kazališta Split

Istodobno duhovite, ali i analitične te precizne u seciranju apsurda hrvatske stvarnosti, Ivančićeve kolumne potentan su kazališni materijal za traženje scensko-glazbene forme u stilu splitskog Brechta. Spajajući društveni i teatarski angažman redatelja Kokana Mladenovića stvara se predstava koja će podjednako biti teatarski inventivna, društveno refleksivna i duhovita.

Robi K, Viktora Ivančića, najpoznatiji devetogodišnjak na našim prostorima, pokušava shvatiti svijet i sebe u njemu u okolnostima koje su krajnje neshvatljive zrelim i formiranim osobama, a kamoli nekome tko u život tek ulazi.

Njegov uzrast čini ga idealnim lakmusom za čitanje svih devijacija društva, a društvo je škola (sustav direktno povezan s državnim aparatom koji usmjerava nove generacije tamo gdje država hoće), obitelj (kojoj se sistem srušio na glavu i koja u svojoj disfunkcionalnoj funkcionalnosti čini sve da Robi shvati kako živi u neshvatljivo vrijeme). Društvo je Dida sa Šolte, koji živi po drugačijem vrijednosnom sustavu preuzetom iz jednog drugog sistema, koji Robiju otvara alternativni put prema prošlosti, ali ne i prema budućnosti.

Društvo je ulica, Robijeva ekipa, podjednako zbunjena svijetom u koji treba ukoračiti te hendikepirana apsurdom da ništa nije što jest i kako se predstavlja. Društvo je i ljubav, koja nije veličanstveno otkriće ranog puberteta već ima svoj pravila, etničke, socijalne i raznorazne principe koji je čine kompliciranijom nego što inače je.

Robi K, dakle, živi svoje anksiozno djetinjstvo u stalnom grču da je kriv za nešto, a taj se grč prenosi i u snove. Tamo se multiplicira do nevjerojatnih razmjera, a onda se vraća u stvarnost, apsurdniju od monitpajtonskih skečeva.

Robi će učiniti sve da dokaže kako je lojalan, dostojan i “pravi dječak na pravom mjestu”, a pokušavajući to upada iz jedne apsurdne situacije u drugu te razotkriva besmislenost, apsurdnost i hipokriziju koje čine njegov svijet. Budimo mu suputnici na tom putu, mi, ostarjeli devetogodišnjaci koji smo jednom zamišljali svijet kao bolji i pošteniji od onoga u kojem sada moramo živjeti.

Kokan Mladenović, redatelj