Premijera WHAT DO YOU SEE, OR NOT

Kako je došlo do stvaranja YellowBiz Collectiva?

Sve je krenulo krajem prošle sezone. Primijetili smo da, van kazališta, na radionicama ili drugim poslovima — uvijek gravitiramo jedni prema drugima. S vremenom smo shvatili da postoji nešto posebno u našoj dinamici, čak i ako je nismo mogli u potpunosti artikulirati. Na kraju smo se odlučili odvažiti i službeno osnovati kolektiv.

Sve se dogodilo vrlo brzo. Za vrijeme jedne zajedničke večeri počeli smo raspravljati o ideji kolektiva. Ono što je počelo kao zabavan razgovor, brzo je završilo odlukom: ako smo namjeravali ovo učiniti, morali smo ciljati visoko i napraviti nešto značajno.

Marin Blažević je u cijelom procesu odigrao presudnu ulogu. Bio je nevjerojatna podrška i vrlo uzbuđen zbog mogućnosti da započnemo nešto novo. Osigurao nam je predstavljanje vlastitog rada u kazalištu, što je bila velika odskočna daska za nas.

Koji su ciljevi i perspektive YAC-a?

Naš glavni cilj bio je naći slobodu da izrazimo nešto jedinstveno naše — naše koncepte, naš način kretanja, našu viziju estetike i identiteta kolektiva. Također smo htjeli podijeliti ovaj rad što je šire moguće, ne samo u kazalištu nego u svakom prostoru koji nas je dočekao.

Ovo je zajednički projekt. Bez obzira na naše pojedinačne uloge, sve što radimo jest rezultat kolektivne odluke. Uzbudljivo je izgraditi nešto od nule — koreografiju, rasvjetu, glazbu, kostime, vizualne elemente —i zatim to izvesti. Kada ste uključeni u svaki aspekt procesa, to produbljuje vezu s djelom te vas dodatno nagrađuje. Ovaj projekt pogoni naporan rad, strast i ljubav, sve usmjereno prema nečemu u nešto što smo u potpunosti sami izgradili.

Kako biste opisali svoju estetiku?

Naš pristup je suvremen, s dozom teatra. Za našu prvu produkciju, odlučili smo se usredotočiti na tjelesnost i dramaturgiju, minimalizirajući scenski postav. Ne postoji set – samo izvođači, glazbenici, i par probranih elemenata. Željeli smo osjetiti svu sirovost i ranjivost koja proizlazi iz apsolutne izloženosti na pozornici.

Komad je intenzivan: tri plesača nastupaju neprekidno pedeset minuta. Nema stanke; cijelo vrijeme smo na pozornici. Izabrali smo ići ovim smjerom kako bismo izazvali sami sebe, da pokažemo kako je moguće stvoriti nešto impresivno s ograničenim resursima.

Što nam možete reći o svojoj prvoj produkciji? Što ćemo vidjeti, ili ne, u njoj?

Publika prirodno traži odgovore na ono što vidi. Ljudski je pokušati razumjeti ono što vidimo, često pojednostavljivanjem ili stvaranjem pretpostavki. Ova produkcija igra se s tim instinktom – kako je lako pogrešno razumjeti situaciju i kako ta pogrešna tumačenja mogu oblikovati naše percepcije. Djelo istražuje te teme kroz dinamičnu i slojevitu pripovijest.

Koji su vam bili uzori?

Ova produkcija odražava sve što smo apsorbirali kroz naše iskustva – što smo voljeli, što smo plesali i što smo radili u životu. Tražili smo nešto drugačije, nešto što se čini autentičnim nama.

Konstantan je to proces učenja i rasta – učimo više o umjetnosti, tjelesnosti, pokretu i tako dalje. Svatko od nas ugrađuje svoju pozadinu u ovo zajedničko putovanje. Imali smo sreću raditi s koreografima koji su dolazili s cijelim ekipama kako bi stvorili rezonantna djela, i to je nešto čemu i sami težimo. Želimo oživjeti naše vizije, ne samo kroz ovu produkciju, već i u budućim projektima.

Koliko ste dugo radili na svojoj prvoj produkciji?

Michele je promišljao koncept dosta dugo prije nego što smo i službeno predložili ideju intendantu krajem prošle sezone. Do premijere, proći će više od 10 tjedana intenzivnog zajedničkog rada.

Ipak, sjeme projekta posađeno je mnogo ranije. Počeli smo razgovarati s glazbenicima tijekom lipnja i srpnja. Stoga, u stvarnosti je prošlo šest mjeseci od početka, s time da smo posljednja tri mjeseca bili fokusirani na izvedbi naše vizije.

Što su bili najveći izazovi?

Najveći izazov bio je prevođenje koncepta koji se neprestano usložnjavao. Likovi koje smo razvijali zahtijevali su dubinu: imali su potrebe, pitanja i odgovore koje smo morali istražiti i prenijeti. Također smo se suočili s izazovom stvaranja nečega bogatog i zanimljivog sa samo tri plesača i živom glazbom. Bio je to delikatan čin balansiranja kako bi se osiguralo da komad ne bude predug ili neujednačen u ritmu ili priči.

Drugi sloj našeg rada dotiče se pripadnosti. Dolazeći iz različitih zemlje—Italija (Michele), Španjolska (Maria) i Francuska (Valentin)— i imajući prilike živjeti na raznim mjestima kao što su Švicarska, Njemačka i Kanada, svi smo iskusili potrebu da se iznova izmišljamo. Ova priča odražava putovanje čovjeka za vlastitim mjestom, razumijevanjem samog sebe te snalaženje osobe pred dinamikama moći, identitetom grupe te individualnošću.

Ovisimo li doista o prvom dojmu? Možemo li pobjeći od kulture „prvog pogleda“?

Ideja za ovo djelo proizašla je iz Micheleovih osobnih razmišljanja. Za promjenu ovakvog načina razmišljanja potrebno je vrijeme jer je tako duboko ukorijenjeno u našu svakodnevicu. Ali moguće je. Zahtijeva od nas da usporimo, promotrimo i budemo otvoreni spram učenju i shvaćanju.

Jedna od najvećih društvenih prepreka je strah od priznavanja da ne znamo, ili da ne razumijemo nešto. Kroz ovaj projekt uhvatili smo se u koštac s tim — priznajući greške iz prošlosti, ali i učeći na njima.

Dopušta li nam svijet ikada da budemo strpljivi, da zastanemo i razmislimo?

Imaš samo jedan život, a na tebi je kako ćeš ga živjeti. Promjena počinje od osvještavanja samoga sebe. Ako se nešto u vašem životu čini lošim, u redu je to priznati i odvojite vrijeme za razmišljanje.

Svijet je trenutno teško mjesto, ali svatko od nas ima moć učiniti male, značajne promjene. Dekonstrukcija društvenih očekivanja i normi je teško, ali je bitno za rast.

Kako biste opisali emocionalni krajolik izvedbe?

Predstava istražuje niz emocija: potrebu za pripadanjem, za postojanjem, za drugima, osjećaj cijenjenosti i želju za pronalaskom u drugima ono što izostaje u nama samima.

Također zadire u složenosti ljudskih veza, u nadu za boljitkom, u dinamike moći i međuigre između ženstvenosti i maskuliniteta. Žena može biti moćna, a muškarac može biti ranjiv i osjetljiv.

Kako je tekla suradnja s ReVibrant Triom?

Suradnja je bila dinamičan proces koji se razvijao. Imali smo ih mnogo razgovora o projektu i njegovim temama te smo glazbenicima dali slobodu stvaranja unutar željenog emocionalnog krajolika.

Stalno je išlo amo-tamo. Navikli smo raditi s već postojećim glazbom, dok su glazbenici prvo htjeli vidjeti koreografiju. Ovaj dijalog obogatio je suradnju, a to što su nam se pridružili u studiju donijelo je sirovu i senzibilnu radnu energiju. Svaka će izvedba biti malo drugačija zbog žive glazbe, što sve čini još posebnijim.

Kako ste došli do imena?

Jedne smo večeri za večerom razmišljali o imenima te smo se šalili nabrajajući životinje i boje. Maria je predložila „žute pčele / yellow bees“, usporedivši ih s umjetnicima.

Pčele su vitalne za ekosustav, čak i ako njihova uloga nije uvijek vidljiva, ili cijenjena. Bez njih se sustav urušava. Slično tome, umjetnost je neophodna za društvo. Zatvaranja tijekom COVID-a to su dokazala; ljudi su se okrenuli filmovima, glazbi i drugim oblicima umjetnosti za suočavanje sa stvarnošću.

Umjetnost je krvotok našeg društvenog ekosustava.

Razgovarao David Čarapina

Svijet kulture – HNK Zajc // Premijera plesne predstave kao izazov da se pogleda dublje

Film-mag.net – Premijera plesne predstave ‘What Do You See, or Not’ u riječkom Zajcu

La vie – „What Do You See, or Not“ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Extravagant – “What Do You See, or Not”– plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Akademija Art – What Do You See, or Not – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama

Moja Rijeka – „What Do You See, or Not“ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Teklić.hr – „What Do You See, or Not“ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

ArtKvart – „What Do You See, or Not“ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Torpedo – ‘What Do You See, or Not’ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Riportal – „What Do You See, or Not“ – plesna priča o propuštenim trenucima i skrivenim istinama koja izaziva da pogledamo dublje

Novi list – “What Do You See, or Not” u “Zajcu”: Plesna priča o propuštenim trenucima

La Voce del popolo – Un’esperienza artistica per riflettere, andare oltre e… vedere

Novi list – U Zajcu premijerno izveden balet “What Do You See, or Not” novog riječkog umjetničkog kolektiva

HRT Magazin – Premijera novog riječkog plesnog umjetničkog kolektiva

La Voce del popolo – «What do you see, or not»: un inno alla bellezza dell’arte

Novi list – “What Do You See, or Not” u “Zajcu”: Fino usklađen dijalog između plesa i glazbe

La Voce del popolo – Dal mondo con amore