USUSRET RASPJEVANOJ I RASPLESANOJ „EVITI” – KOREOGRAFKINJA TIHANA STRMEČKI

14. siječnja 2020.

Nakon koreografskog rada na „Sunset Boulevardu” prošle sezone, Tihana Strmečki ponovno, uz Damiana Cortesa Albertija, radi koreografiju na novom mjuziklu riječkog Kazališta, „Eviti“. Svoja je vrijedna i rijetka iskustva „tesala” u kolijevkama mjuzikla – na Broadwayu i West Endu. Govoreći o radu „Eviti”, kaže da je za nju kreativni proces u dvorani „san snova s profesionalcima koji žele sve napraviti maksimalno kvalitetno, a sva ‘ludnica’ u procesu nastajanja predstave je nešto što sam mogla samo sanjati. Izrazita mi je čast raditi ponovno ovdje sa svim ovim ljudima s kojima se može sve”. Razgovarali smo o radu na „Eviti”, plesu u cipelama na petu i mjuziklima u Hrvatskoj.

 

Uz vaše iskustvo s mjuziklima, kakav je odnos prema Riceovoj – Webberovoj „Eviti”?

„Evita” je poseban mjuzikl. Webera jako volim. Njegova je glazba istovremeno izazovna i inspirativna. Njegova glazba ima odličnu nit kroz koju koreografska inspiracija lagano dolazi do izražaja, ako ste dovoljno upoznati s materijalom.

 

Kako se pripremate prije nego dođete koreografirati pred izvođače, u dvoranu?

Mjesecima prije živim s tom glazbom. Stalno je slušam. Dok čistim stan, dok hodam gradom. Kreativni proces krene tako da najprije samo slušam, osluškujem dinamiku i atmosferu i puštam si vidjeti gdje će me glazba odvesti. Tada krenu vizije – motivi se javljaju dio po dio. Kada potom u dvorani vidim izvođače, umjetnike pred sobom na probi, spojim s onim što sam zamislila i to rezltira onim što gledamo u konačnici.

 

Što su za vas posebnosti ovog mjuzikla i rada na njemu?

Jako je bitno s kim radiš i na koju glazbu radiš. Prednost i posebnost ove predstave jest što imamo vrhunski riječki Balet s ravnateljicom Mašom Kolar, s kojima obožavam raditi, te vanjske suradnike iz plesnog centra K2K, koji će svojim različitim tehničkim izvrsnostima donijeti izrazito zanimljivu energetsku plesačku sliku. Iz različitih pristupa plesu dobit ćemo vrlo intenzivan plesni show jer su svi na sceni vrhunski u onome što rade i apsolutno su motivirani. Svi smo sretni što smo u „Eviti”.

Specifično je i to što je Argentinka redateljica ove predstave. Mislim da je to jedinstveno u svijetu.  Renata Carola Gatica je vrlo jasna u tome što taj mjuzikl treba biti – kakva treba biti atmosfera, kako treba vizualno izgledati, pa su i njene upute takve. Želi dočarati strast, ljubav i revolucionarne tendencije Argentinaca koje se očitavaju u svakoj pori mjuzikla. Za tango imamo Damiena Cortesa Albertija – zahvaljujući suradnji s njim vidjet ćete i tango show koji s tehnikom naših plesača izgleda fenomenalno, prožet je tipičnim musical theatre jazz elementima, formacijama i efektima koji u toj kombinaciji ostavljaju poseban dojam.

 

Naravno da izvođači u glavnim ulogama i pjevaju i plešu i glume, a u kojoj mjeri imaju koreografiranih plesnih koraka?

Nitko nije pošteđen ničega 🙂

Svi, baš svi pjevaju, plešu i glume. Glavnim ulogama ostavlja se prostora da se posvete glumi i pjevanju, ali imaju konstantne upute za pokrete koji podupiru ono što u nekom trenutku rade. Plešu i tango i valcer i jazz… To je ljepota mjuzikla jer iziskuje od izvođača da pokaže sve svoje adute, a i da se otisne nivo iznad onoga što je mislio da može. Svi – raspjevano i rasplesano!

 

Jeste li morali „skidati” koreografiju prema pravima i obvezama ili ste imali određenu slobodu?

Ovisno o produkciji određenog mjuzikla, postoje prava koja se u nekom postotku moraju poštovati. U koreografiji smo uglavnom slobodni, kreativnost je najvažnija. Neovisno o tome, Webber jako jasno piše glazbu i zna se što se u nekom trenutku mora koreografski dogoditi. Unutar toga imam slobodu svojim vokabularom izraziti misao dinamički vođenu Webberovom glazbom. A svoj vokabular gradila sam više od deset godina na Broadwayu i West Endu, na edukacijama i radionicama kod vrhunskih koreografa, a uključuje i suvremeni ples i jazz i hip-hop i klasični balet…

U suradnji s izvođačima važno je izvući iz njihovih tijela ono što je za tu predstavu najbolje u točno određenoj sekundi. Šteta bi bilo u kalupu imati vrhunske plesače kakav je ansambl riječkog Baleta, klasičare i suvremenjake istovremeno. Pjevački zbor mladih „Kaplan” uz zahtjevno pjevanje izvodi jednako zahtjevne plesne pokrete, to su ljudi koji su izrazito strastveni u tome što rade, u najpozitivnijem smislu dodaju drugačiju atmosferu koja je ansamblu predstave upravo trebala.

 

Pleše se u plesnim cipelicama na petu?

Naravno! Žene će imati lijepe, propisne cipele na petice. Drugačiji je postav tijela. Kada se stane u plesnu cipelu na petu, dogodi se stav, elegancija, ženstvenost koju je teško dobiti kada se stoji u punoj peti ili bosa. Kada žena stane u štiklu, druga energija zavlada.

Upotpunjeni s predivnim, ženstvenim kostimima Sandre Dekanić, bit će tu osim strasti i romantične atmosfere, fine elegancije plesačkih linija.

 

Razgovarala Andrea Labik

 

Sponzor mjuzikla “Evita”