Ovo što smo vidjeli i doživjeli u riječkom kazalištu, ovaj baletni klasik, posve je očarao publiku na neki nov način
Toliko nježnosti, toliko bezrezervne ljubavi koja ruši svjetove, toliko topline i vjere u sretan ishod između dvoje mladih koji su povezani neraskidivim emocionalnim vezama i s druge strane toliko nasilja, nerazumijevanja, emocionalne hladnoće, smrti onih koji ju nikako ne zaslužuju, sve je to duboko dotaknulo svakog gledatelja na premijeri baleta „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva u riječkom HNK-u Ivana pl Zajca. Ni jedna izgovorena riječ ne može na ovako snažan i dubok način osvojiti sva čula gledatelja kao što je to učinio spoj besprijekorno izrađene koreografije Jiříja Bubeníčeka i osebujna i bogata orkestracija glazbe Prokofjeva pod vodstvom maestra Valentina Egela, koja je omogućila plesnim umjetnicima kroz savršenstvo pokreta prikazati nevjerojatno slikovito Shakespearove likove u jednom posve novom baletnom izričaju.
Posve nova dimenzija najpoznatije ljubavne priče
Balet „Romeo i Julija“ svima je poznata priča o tragičnim veronskim ljubavnicima koja je od vremena kada je doživjela svoje prvo baletno uprizorenje u Brnu, 1938. godine, mnogo puta bila inspiracijom mnogim umjetnicima različitih umjetničkih područja. No, ovo što smo vidjeli i doživjeli u riječkom kazalištu, ovaj baletni klasik, posve je očarao publiku na neki nov način. Kao da smo gledajući vrhunske baletne umjetnike i slušajući orkestar koji se stapao s pokretima plesača, dobili neku posve novu dimenziju jedne od najpoznatijih ljubavnih priča.
Koreografija je od riječkih baletnih umjetnika tražila maksimalnu uživljenost i iskrenost osjećaja kao i jaku glumačku komponentu uz nevjerojatnu tehničku izražajnost i iscrpljujuću kondiciju, a sve je izgledalo poput nježnog stapanja pokreta u vrlo zahtjevnim i složenim figurama koje su pratile ritmički glazbu i sadržaj priče, kao i nasilne scene koje su bile poput filmske slike današnjih uličnih tučnjava i razbojstava.
Sjajni, uživljeni i iskreni Maria Matarranz de las Heras i Nicola Prato – slika ljubavi koja ostaje
Scenografija je bila eksplicitna, osebujna u svojoj jednostavnosti i simbolici, mostom se protežući kroz gledalište, snažno podcrtana dobrim dizajnom svjetla i izvrsnim video projekcijama, a kostimi su bili nježnih boja i krojeva, koji su poput maglice obavijali tijela solista, dajući bojama i krojačkim elementima karakter svakom solistu. Kroz izvedbu su nas riječima vodili glumci Ivna Bruck i Mario Jovev, ali u prvom su planu bili plesni umjetnici koji su i bez ijedne izgovorene riječi čisto i slikovito ispričali priču nesretne ljubavi. Uloge su bile izvrsno podijeljene, snažan su dojam ostavili Marta Voinea Čavrak, Michele Pastorini, Tommy Rous, Marta Kanazir, ali glavni likovi, dvoje svevremenski zaljubljenih mladih ljudi, izazivali su i pljesak na otvorenoj sceni. Sjajni, uživljeni, iskreni, obavijeni nevjerojatno opipljivom ljubavlju, Maria Matarranz de las Heras kao Julija i Nicola Prato kao Romeo, dali su svojim nadahnutim plesom i izražajnom mimikom lica sliku ljubavi koja ostaje u nama.
Bila je to vrhunska baletna predstava koja će osvajati srca i dušu publike na svim kazališnim daskama gdje bude uprizorena kao pokazatelj da su granice baletnih umjetnika vrlo visoko postavljene u riječkom kazalištu.
Za Radio Korzo, Gloria Fabijanić Jelović
Foto: Fanni Tutek-Hajnal
