Nacionalna operna prvakinja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu s diplomom arhitekture i Muzičke akademije, Dubravka Šeparović Mušović česta je i rado viđena gošća na riječkoj pozornici, kako na koncertima tako i u zahtjevnim opernim ulogama. Otvorenoj i hrabroj Dubrovčanki, mezzosopranistici perfekcionistici postavili smo nekoliko brzinskih pitanja ususret gala koncertu „Antidiva“ 1. veljače u 19,30 sati. Na koncertu će Riječkim simfonijskim orkestrom ravnati Marko Hribernik, a nastupit će i mezzosopranistica Diana Haller, violončelist Petar Kovačić i oboist Antonio Haller.
Zašto ste antidiva?
Antidiva sam zato što ne želim biti diva, jer danas su svi dive.
Kako se pripremate za svoje uloge?
Pripremam se dugo i temeljito, uvijek sumnjajući je li dovoljno dobro.
Što cijenite u radu i što Vam je važno?
U radu cijenim predanost, istraživanja i rizik.
Važno mi je dati najbolje od sebe.
Što sve radite osim što pripremate operne uloge?
Svašta još radim: učim uloge napamet, ponavljam po cijele dane, snimam svaku probu pa ih preslušavam, zapisujem opaske, jer pjevanje je misija i to je posao za cijele dane.
Pored pjevanja volim arhitekturu, istražujem trendove u uređenju interijera, zanimaju me hrvatski mladi slikari, volim modu.
Što Vas ispunjava, veseli, što Vas nervira i što nikako ne ide uz Vas?
Ispunjava me kad odradim dobar nastup.
Nervira me kad nakon tisuća ponavljanja neki ton na nastupu ne ispadne onako kako sam ga uvježbala.
Uz mene nikako ne ide ‘lako ćemo’.
Zašto mislite da su Vaše prijateljice Anamarija Knego i Diana Haller antidive i zašto je to posebno?
Zato što pored pjevanja razvijaju i svoje druge talente te svoju osobnost izražavaju u svojoj punini i ljepoti.
Što spremate publici na koncertu? Otkrijte i mrvicu više o svom nastupu, o kostimu kojeg ste zajedno osmislile.
Spremam veliki duet Kosteljničke i Jenůfe koji pokazuje majku uronjenu u ovisnost o mišljenju okoline, te duet Aide i Amneris ovisnost o moći i utjecaju.
Oba lika, i Kosteljnička i Amneris, imaju na suprotnoj strani male krhke duše koje ih svojom iskrenošću dovode da reagiraju na najzlobniji način kojim u konačnici upravo same sebe dokrajče.
Na koncertu ću nositi džemper što ga je isplela Anamarija. Jako se veselim što ću ga odjenuti kad s njom budem pjevala duet Kosteljničke i Jenufe češkog skladatelja Janáčeka.
Džemper je sinonim za hladnu češku zimu. Njegove boje, siva i crna dočaravaju boje zime i hladni potok u kojeg je Kosteljnička bacila Jenufino dijete, a crvena boja oko vrata sinonim je za krv.
Razgovarala Andrea Labik
