Pročitajte i nastavak razgovora između Tosce i Cavaradossija, odnosno Maide Hundeling i Dimitrisa Paksogloua koji će u Areni u Puli zajedno pjevati večeras 7. srpnja u 21 sat.
Pjevačko-glumački izazov u svakom od tri posve različita čina
Maida: S obzirom na okolnosti i političku priču drugog čina, od redatelja sam dobila savjet da ne mogu biti toliko koketna sa Scarpijom. Moram biti stroža i odgovarati mu oštrije. Nema preglumljivanja kao u prvom činu, kao u Toscinom ljubomornom ispadu primjerice. Nakon što je prvi čin takav, drugi čin djeluje vam još okrutnije.
Dimitris: O glumi u činovima ove „Tosce“ možemo reći da je prvi dio romantičan, osjećajan. Drugi je dio brutalan, snažan. Tosca čini nešto što nikada nije i što nikada ne bi. Nije takva, a ipak to učini. Treći je čin jednostavniji od svega što ste prethodno vidjeli. Scena nakon svega što se dogodilo i njihovo „što ćemo sada“, ali toliko jednostavno i logično. Maida, ne znam vidiš li i ti to tako, ali sve je vrlo minimalistično. Takvi su nam i pokreti. Tosca je kao film, apsolutno. U samoj Puccinijevoj glazbi uključeni su i gluma i pokret, sve. Zato je on toliko sjajan skladatelj i zato toliko obožavam pjevati u „Tosci“. Osjećam svojevrsnu slobodu izraziti se na milijune različitih načina jer to je ono što nudi sama glazba. Od prvoga trenutka! Nevjerojatna glazba!
I još nešto – svaki od likova ima svoju glazbenu temu, što je sjajno.
Maida: Tako je. Kod Puccinija je svatko važan, čak i kada ima samo jednu riječ ili rečenicu. Nema kod Pucinija onoga „Ah, nažalost, pjevam samo malu ulogu“. Ne, svatko pridonosi i neophodan je. Ne kako bi prezentirao sebe, nego čitavu atmosferu, kontraste, povezujući sve prethodno i uvodeći publiku u ono što slijedi. Nisu to samo neki lijepi glasovi, Pastir, Spoletto, Sciarrone. Bez njih ne ide.
Dimitris: Kroz ovu operu, svjedočimo i Puccinijevom životu, njegovoj povezanosti sa ženom koju voli cijeli život. Nije postavio prostitutku da počini zločin, već uspješnu umjetnicu koja postupa tako zbog nasilja agresivnog i ucjenjivačkog Scarpije. Mislim da je i to važno imati na umu.
Slobodniji u ovoj inscenaciji
Maida: Vjerujemo da smo zajedno napravili nešto sjajno. Marin Blažević dao nam je unutar zamišljenog puno slobodnog prostora kojeg koristimo onako kako se najbolje u njemu osjećamo pjevajući svoje uloge. Razumjeli smo se brzo i lako što se od nas traži i što želimo dati.
Dimitris: Uvijek kada radiš novu produkciju, otkriješ o djelu nešto novo. Ono što sam otkrio radeći na ovoj „Tosci“ s ovim timom, jest naivnost Cavaradossija, njegova dječačka priroda. Vođen je stavom da čini ono što prvo pomisli da je ispravno. Preplavljen je osjećajima. Istaknuo bih i slobodu koju je Maida spomenula. Marin nam je pokazao što je zamislio, ali nama je prepustio izraziti sebe u tim ulogama.
Maida: Dodala bih kako je Giorgio Surian sjajan kolega na sceni. Voli se igrati na sceni, koristi prilike za isprobavanje svega što uloga nudi kako bi je učinio još boljom i to u tim godinama i nakon toliko izvedbi. Nevjerojatan je. Kooperativan je, zaigran i otvoren. Čovjek velikoga srca.
Dimitris: Da, apsolutno!
Glas koji leti preko orkestra do publike
Maida: Na izvedbi „Tosce“ na sceni riječkog kazališta orkestar je bio iza nas, zbog epidemioloških razloga. Slično iskustvo imala sam i u „Elektri“, ali iz drugih razloga. No, ja volim kada mi glas leti preko orkestra. Publici. Volim slobodan prostor za glas, što ćemo u Areni svakako imati. Koliko se radujem!
Suradnja s dirigentom von Steinaeckerom
Maida: Ponekad se naviknete na neke fraze koje bezbrižno i uvježbano pjevate kroz toliko izvedbi na određen način, što može biti pogrešno. Tu je posebno važna maestrova uloga, Philipp von Steinaecker nas jako lijepo upozorava na takve situacije. Ja volim izazove i puno više mi odgovara tako, uz male ispravke i prepravke, nego da idem od mjesta do mjesta, iz produkcije u produkciju i pjevam stalno isto.
Tosca i Cavaradossi
Maida: Između Tosce i Cavaradossija je neka vrsta ljubavne igre. Tosca nije zločesta, temperamentna je, ljubomorna je i ćudljiva, ekspresno poludi, bude ljubomorna i ljuta, a već u sljedećem trenutku smiri se, ljupka je i dražesna. Cavaradossi to zna. On zaista zna kako s njom. U to vrijeme, kada se radnja opere događa, biti neoženjeni par, bilo je jako problematično. Umjetnici su i žive tako slobodno, boemski. Čudni su svima. Nekako i jest zanimljivo da je ona u crkvi i moli se, a u redu joj je odnos baš takav kakav jest. To je Tosca. Nema dogmatskih uvjerenja, moderna je.
Dimitris: Tosca je religioznija od Cavaradossija.
Maida: Da, ali nije fanatik. Ne možeš to reći, jer ljubila se s Cavaradossijem u crkvi pred kipom Djevice Marije.
Dimitris: Istina! (smijeh)
Razgovor vodila Andrea Labik