CARMEN

Georges Bizet

Ono što se već na prvi pogled moglo zamijetiti je vizualni minimalizam na sceni – jedino što čini scenografiju je veliki crveni krug na podu koji zauzima cijeli prostor i u kojem se odvija cijela radnja. Okružen gledateljima s tri strane i orkestrom u pozadini, čini gotovo hermetički zatvorenu cjelinu. Taj scenografski minimalizam vjerno prate i ostali segmenti, počevši od broja likova. (…) nema sjaja, blještavila, plesa, kićenih kostima i svega drugog što se očekuje od opere. Umjesto toga, fokus je na glazbi, likovima i njihovim odnosima. (…)
Još jedna stvar koja je vrlo neobična za operu jest razvidan tjelesni angažman pjevača, koji se mogao anticipirati i postojećom funkcijom koreoredateljice. Selma Banich je u toj ulozi suptilno istaknula odnose likova pomoću pokreta, specifičnih pozicija u prostoru te fizičkog kontakta.

Nermina Mehić, Usuditi se, Plesna scena.hr

Sjajan posao svođenja Bizetove opere na najnužnije, prema ideji Marina Blaževića, obavio je Filip Fak. Odabrane brojeve raskošne partiture instrumentirao je za petero gudača, flautu, obou, klarinet, fagot, udaraljke i klavir, za kojim je vodio izvedbu. Šokantno lijep trenutak bila je habanera otpjevana i odsvirana (!) u potpunom mraku. Savršen doživljaj slijepe ljubavi.

Branimir Pofuk, Bizetova „Carmen” snažna i komorna,Večernji list