NAD GROBOM GLUPE EUROPE

Sebastijan Horvat / Milan Marković Matthis

Krleža je u „Hrvatskoj rapsodiji« prikazao sudbinu nacije, kao sudbinu jednog vagona koji se više ne kreće po tračnicama, već odlazi u beskraj, u nepostojanje. Ovaj tekst malo je izvođen na hrvatskim pozornicama, a sada ga je u riječkom kazalištu postavio slovenski redatelj Sebastijan Horvat, u suradnji s dramaturgom Milanom Markovićem Matthisom. Njihova interpretacija ne temelji se na pridržavanju za Krležin predložak, već na slobodnom korištenju motiva iz „Hrvatske rapsodije” koji su „nadopisani” suvremenim kontekstom Hrvatske i Europe te glumačkim improvizacijama. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je riječ o radikalnom odmaku od Krleže, no predstava „Hrvatska rapsodija” svojim je temeljnim ozračjem i duhom posve krležijanska. Krležini likovi svedeni su na arhetipove: Oca, Majku, Kći, Sina, Guvernantu, Baku, Slugu, Odvjetnika, Ženu i Muža. Na razini vizualnosti, odnosno kostima Belinde Radulović, oni – odjeveni u crne frakove i svečane haljine – prizivaju Glembajeve i glembajevštinu koja je postala pojam za specifičnu otuđenost jednog sloja društva i njegove neminovne smrti početkom dvadesetog stoljeća. Krleža alegorijskom slikom vlaka progovara o ondašnjoj Hrvatskoj izgubljenoj u kaosu i beznađu ratnih godina, dok Sebastijan Horvat pravi relacije prema današnjoj Hrvatskoj, ali i Europi koja u ovom trenutku podiže nove zidove prema Drugom i drugačijem.

Kim Cuculić, „Hrvatska rapsodija”: Zidovi europske ravnodušnosti i cinizma, Novi list