OTVORENJE KONCERTNE SEZONE DVOSTRUKO SLAVLJE: RAHMANJINOV & PAPANDOPULO

Sve o dvostrukom otvaranju koncertne sezone, proslavi 150. godišnjice rođenja ruskog skladatelja, izvođenja nepoznatih djela Borisa Papandopula, ali suradnji s Martinom Filjak možete pročitati u intervjuu s maestrom Valentinom Egelom koji vam donosimo u nastavku.

Godina Sergeja Rahmanjinova

Godine 1939. CBS-ova anketa među slušateljima pitala je koji će se živući skladatelji, za sto godina, još uvijek izvoditi. Rahmanjinov je završio treći, iza Jeana Sibeliusa i Richarda Straussa. Da, odveć andegdotalno i mikrohistorijski, ali ne predstavlja iznenađenje u godini kada slavimo 150. obljetnicu njegova rođenja. Dakle, za početak: što Rahmanjinova čini Rahmanjinovim? Što je to u njegovim djelima što se tako uspješno obraća i intrigira širu publiku?

Valentin Egel: „Često najpopularniji skladatelji svojeg doba nisu oni koji i nakon života ostaju među najizvođenijima. Ipak, čini se kako to nije točno za aktere prve polovice 20. stoljeće, ako pogledamo ova imena. Moguće je da su snimke te neprekinuta tradicija učinile svoje po pitanju popularnosti i danas. Ipak, trojica spomenutih skladatelja imaju zajedničku crtu: svaki od njih pronašao je svoj glazbeni jezik koji je i drugačiji, i nov, ali na način da ne prekidaju dotadašnje tradicije harmonije i melodije kao što su to, primjerice, činili drugi skladatelji toga vremena.

Posebice to vrijedi za Rahmanjinova: njegov doprinos glazbi skriva se u inovaciji, a ne revoluciji. Svoj vokabular iznašao je unutar okvira postojećeg glazbenog svijeta, bez potrebe za rušenjem i obnavljanjem. Dakle, on govori glazbenim jezikom koji svi mogu razumjeti. Riječ je o duboko emocionalnom i senzualnom jeziku koji slušatelje – kao i izvođače – u potpunosti obuzima. Bez razmišljanja se možemo poistovjetiti, ali i ostati zadivljeni bogatstvom melodijske inovacije njegovih tipičnih harmonijskih progresija te finoćom orkestriranja; ta kombinacija stvara njegov jedinstveni idiomatski glazbeni jezik.

I sve to možemo vidjeti u njegovom Drugom koncertu za klavir, kao i Drugoj simfoniji. Govorimo o djelima od ogromne važnosti za njegovu karijeru, djelima kojima se probio kao skladatelj, ali i djelima koja dan-danas ostaju među najizvođenijim djelima za orkestar.“

Rahmanjinov je jednom kazao da je skladao kako bi izrazio svoje osjećaje. Što osjećamo slušajući Drugi klavirski koncert i Drugu simfoniju?

Valentin Egel: „Ako glazba započinje – kako neki kažu – tamo gdje riječi staju, onda to posebice vrijedi za Rahmanjinova i njegova najveća djela. Glazba daje skladateljima i izvođačima šansu da izraze svoje emocije, otkriju unutarnji svijet, ali, još važnije, glazba pomaže slušateljima da uđu te ostanu u svojem svijetu emocija.“

Već ste imali čast raditi sa svakim od solista: Martinom Filjak, Emiliom Rukavina i Pedrom Rosenthalom Campuzanom.

Valentin Egel: „S Emiliom sam imao neke od svojih prvih riječkih nastupa te s njom nastavljam raditi, kako ovdje, tako i drugdje. Bila je izvrsna partnerica kod prošlosezonskog snimanja Papandopula te sam joj jako zahvalan što možemo njegovo nevjerojatno djelo ponovo dovesti na našu pozornicu.

Jako mi je važno našoj publici redovito ukazivati na talente unutar Riječkog simfonijskog orkestra. Pedro je pokazao veliku inicijativu i kreativnost kod organiziranja, izvođenja, čak i skladanja za udaraljkaške koncerte u sklopu ciklusa komornih koncerata; izuzetno sam sretan što će izvesti Papandopulov Koncert za ksilofon i gudače.

Raditi s Martinom Filjak je velika čast za svih nas. Zajedno smo snimali „Vrzino kolo“ i tada mi je sve bilo jasno: to djelo, s njom kao solisticom, moramo dovesti na riječku pozornicu! S nama će sada biti na dvama koncertima, izvodeći nevjerojatno virtuozna klavirska djela. Ona je, uistinu, fenomenalna pijanistica i umjetnica te jedva čekam njene riječke izvedbe!“

Novi svjetovi Borisa Papandopula

Otvaranje koncertne sezone nije posvećeno samo Rahmanjinovu; Papandopulo je uvijek tu, spreman da nas zadivi. Imali ste priliku izvoditi njegovu Drugu simfoniju koju ste tada nazvali „eksplozijom kreativnosti“. Čini mi se kako se publika slaže s vama jer je izrazila želju za novim izvedbama Papandopula. Što je pripremljeno za dvostruko otvaranje? Što nam njegova druga djela otkrivaju o njemu i njegovoj glazbi/poetici?

Valentin Egel: Papandopulo je, uistinu, klupko mašte i kreativnosti. I za njega djelomično vrijedi ono što sam ranije govorio za Rahmanjinova. Pronašao je vlastiti izraz kroz 20. stoljeće, izražavajući se na način koji ne napušta u potpunosti tonalitet; unatoč tome što je krenuo progresivnijim stazama, spreman da se oslobodi tradicija i konvencija. Njegova Druga simfonija je remek-djelo koja u mahlerovskom smislu „stvara cijeli jedan svijet“ koji je povezan motivskim vezama kroz cijelo djelo (primjerice, Rahmanjinov čini nešto slično, ali opet na drugačiji način u svojoj Drugoj simfoniji).

„Vrzino kolo“ je fantazija za klavir i orkestar koji namjerno napušta utabane, konvencionalne staze ka klasičnom koncertu za klavir. Ono je još jedno djelo ispunjeno fantastikom i invencijom, nošeno motoričkim pokretom, fantazijom jednog vještičjeg svijeta te kontrastnim, gotovo filozofskim promišljenim odlomcima, masivno, ali istovremeno transparentnom orkestracijom; djelo je veliko, ali proleti u trenu kao svojevrsna vizija.

Bila mi je čast stvarati prve snimke, i Druge simfonije, i scherza „Vrzino kolo“ koje će CPO uskoro objaviti. Koncert za ksilofon i gudački orkestar izvori se diljem svijeta te se, za razliku od prethodnih djela, njegove snimke mogu naći. Prvi stavak prezentira solistički instrument iz jedne izuzetno virtuozne perspektive, ali i iz perspektiva onoga što on uistinu jest: udaraljkaški instrument. Međutim, u drugome stavku (Andante sostenuto) Papandopulo transformira ksilofon u govorni i pjevački medij. Treći stavak nalikuje valcerskom scherzu, dok je samo djelo, kao i glavni segmenti „Vrzina kola“, divlji i motorički kružni ples.

Što povezuje autore i djela koja će otvoriti novu koncertnu sezonu?

Valentin Egel: Prije svega, htjeli smo proslaviti Rahmanjinovljevu godišnjicu rođenja. Riječki simfonijski orkestar nedavno je održao sjajan koncert nošen njegovim završnim orkestralnim djelom, „Simfonijski plesovi“. Tada nam je bilo jasno kako moramo na našoj pozornici izvesti i njegova publici najomiljenija djela, djela kojima se probio: Drugi koncert za klavir i Drugu simfoniju.

Veliko zadovoljno mi pričinjava činjenica što ćemo njegovim remek-djelima imati priliku pridodati i tri remek-djela velikog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula, još jednog skladatelja 20. stoljeća koji je u postromantičarskoj epohi uspio pronaći vlastiti jezik. Oba skladatelja napisala su izvrsna djela za klavir, izgradivši pritom i simfonije koje su pune motivskih i tematskih invencija, nudeći nevjerojatan spektar emocija. Papandopulovu simfoniju izvodili smo prošle sezone, ali budući da snimke ne postoje, slušateljima ostaje jedino poslušati ju uživo, izvodimo ju ponovno jer je riječ o djelu koje zaslužuje doći do novih, ali i starih slušatelja ponovno.

Obje večeri nastupa izvanredna pijanistica Martina Filjak; prvo u izuzetno poznatom Rahmanjinovljevom Drugom koncertu za klavir, a onda u posve nepoznatom Papandopulovom djelu, „Vrzino kolo“. Što se tiče drugog djela, partiture su posebno pripremljene za naše snimanje za poznatu diskografsku kuću CPO. Iznimno se veselim izlasku našeg CD-a posvećenog Papandopulu koji će sadržavati prve snimke „Vrzinog kola“ i Druge simfonije.

Razgovarao David Čarapina

Kada kažemo Sergej Rahmanjinov, neizbježno je razgovor otpočeti njegovim djelima namijenjenima za klavir. Što pomislite kada čujete ime ruskoga skladatelja? Kakva su vaša prethodna radna i umjetnička iskustva tijekom izvođenja njegovih djela?

Martina Filjak: „Glazba Sergeja Rahmanjinova čudesan je spoj prekrasnih melodija, očaravajućih harmonija i tehničkih izazova za pijanista, ali i za orkestar. Osobno volim, i svirati, i slušati njegova djela: neka od omiljenih su mi, pored klavirskih koncerata, “Simfonijski plesovi”, Druga Simfonija, “Cello Sonata” i “Etide – slike”. Kada slušam njegovu glazbu, pomislim na široke stepe ruskog dijela Azije, na Put svile, na čuvenu široku i veliku slavensku dušu…“

Rahmanjinov i kroz 21. stoljeće nastavlja biti među najpopularnijim klasičnim skladateljima. U čemu je tajna njegove popularnosti kod publike?

Martina Filjak: „Istina je da su njegove melodije često, i egzotične, i osjećajne, i da nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Njegova je glazba toliko privlačna i zapravo neodoljiva da svojom čudesnom ljepotom dopire i do slušatelja koji možda nisu vični slušanju klasične glazbe.“

S obzirom na to kako je Rahmanjinov isticao kako sklada s ciljem da izrazi svoje osjećaje, što osjećate dok svirate njegov Drugi koncert za klavir i orkestar?

Martina Filjak: „Drugi klavirski koncert istovremeno je deskriptivan ali i autobiografski; u njemu se nalaze velike, strastvene čak ekstrovertirane emocije ali i najintimnije osobne, ljudske ispovijesti…. Za ovaj me koncert veže preko 40 izvedbi uživo s različitim orkestrima diljem svijeta, posljednji put u Bogoti prije točno dva tjedna. U intenzivnom mi je sjećanju i izvedba Rahmanjinova s orkestrom Clevelanda u finali velikog natjecanja u istoimenom gradu: izvedba za koju sam dobila prvu nagradu i koja je u potpunosti promijenila tijek mojeg umjetničkog života.“

Pored njega, izvest ćete i Papandopulovo “Vrzino kolo”. Prošle sezone je riječka publika, nakon poslušane Druge simfonije, izrazila veliku želju za izvedbom drugih djela, i svojevrsnim nastavkom istraživanja njegova opusa. Što se skriva u pripremljenom simfonijskom scherzu?

Martina Filjak: „”Vrzino kolo” za mene je postao poseban komad. Ljetos, kada sam morala u snimanju s Riječkim Simfonijskim orkestrom zamijeniti kolegu koji je bio spriječen, preuzela sam na sebe izazov da naučim ovo djelo u nešto više od dva tjedna. Tijekom tog intenzivnog učenja istinski sam se povezala s djelom i naučila ga izvana i iznutra. To je sjajno djelo za koje se nadam da će zaživjeti i češće biti na koncertnim pozornicama. Odlikuju ga odličan razgovor između klavira i ansambla, sjajno iskorištena orkestracija i prekrasan posljedni dio koji na izuzetno senzibilan način neocekivano donosi senzualnu, folklornu melodiju kako i priliči pravom vještičjem plesu!“

Razgovarao David Čarapina

Papandopulov „Koncert za ksilofon i gudački orkestar“ poznat je kao dinamično, ekspresivno djelo. Što publika može očekivati?

Pedro Rosenthal Campuzano: „Nažalost, bilo kakvi koncerti za udaraljke (marimba, vibrafon, više udaraljki…) rijetko nađu svoje mjesto u programu. Stoga, ovo je izvrsna prilika da poslušate neke nove koncertne mogućnosti izvan standardnog repertoara. Stvarno mislim da bi trebalo biti normalno slušati na pozornici više koncerata za tubu, kontrabas, trubu, ili čak električnu gitaru!“

Kako biste opisali komad? Kakvi su bili vaši dojmovi prije preuzimanja Papandopula i sada, nakon proba?

Pedro Rosenthal Campuzano: „Znao sam za djelo, ali nikad prije nisam radio na njemu. U srpnju su me pitali bih li htio svirati i odmah sam krenuo raditi na njemu jer je riječ o prilično virtuoznom koncertu s nizovima i nizovima nota!

I dalje nisam imao nikakvu probu. Obično napravimo jednu, pa onda generalnu prije koncerta. Tako funkcionira ovaj ludi svijet. Dakle, morao sam se dobro pripremiti prije jer mjesta za pogrešku nema.“

Konačno, sinergija između solista i orkestra je od iznimne važnosti, posebno u ovom djelu.

Pedro Rosenthal Campuzano: „Mnogi sviraju ovaj koncert vrlo ritmično, kao što biste mogli očekivati od udaraljkaša. Ipak, uvijek se zapitam: kako bi pijanist, flautist ili violončelist odsvirao ovu melodiju? Upravo zato ga pokušavam učiniti fleksibilnijim, a tada posao orkestra postaje čaroban i možemo zajedno istraživati.“

Razgovarao David Čarapina

Art Caffe – DVOSTRUKO SLAVLJE I DVA KONCERTA ZA POČETAK NOVE KONCERTNE SEZONE U „ZAJCU“, UZ NASTUPE PIJANISTIČKE ZVIJEZDE MARTINE FILJAK

7dnevno – Pijanistička zvijezda Martina Filjak izvodi dva koncerta za početak nove koncertne sezone u HNK-u

La Voce del popolo – Calorosi applausi per Martina Filjak

Novi list – Otvorena nova koncertna sezona u »Zajcu« koncertom proslavljene pijanistice Martine Filjak

Glazba.hr – Martina Filjak, Valentin Egel i dvostruko koncertno slavlje

Klasika.hr – HRVATSKA GLAZBA ŽIVI NA POZORNICI ZAJCA NA RADOST PUBLIKE

La Voce del popolo – Gli straordinari capolavori di Rachmaninov e Papandopulo

Svijet kulture – HNK Zajc; Dvostruko slavlje i dvostruki nastup proslavljene Martine Filjak za početak nove koncertne sezone u riječkom HNK-u

Kanal Ri – Dva koncerta za početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ uz dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Novi list – Riječki simfonijski orkestar izvodi Rahmanjinova i Papandopula

Film-mag.net – Dvostruko slavlje i dvostruki nastup proslavljene Martine Filjak za početak nove koncertne sezone u riječkom HNK-u

ArtKvart – HNK Zajc: Dvostruko slavlje i dvostruki nastup za početak nove koncertne sezone

Moja Rijeka – Za početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Culturenet.hr – Početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ uz dvostruki nastup Martine Filjak

Glazba.hr – Početak nove koncertne sezone uz dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Torpedo – Dvostruko slavlje i dva koncerta za početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ uz dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Riportal – OVOG ČETVRTKA I SUBOTE Dvostruko slavlje i dva koncerta za početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ uz dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

HRT Radio Rijeka – HNK Zajc: Rahmanjinov, Papandopulo, riječki simfoničari i dvije sjajne solistice

Nacional – Dva koncerta za početak nove koncertne sezone u ‘Zajcu’ uz nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Teklić.hr – Dvostruko slavlje i dva koncerta za početak nove koncertne sezone u „Zajcu“ uz dvostruki nastup pijanističke zvijezde Martine Filjak

Novi list – Ugledna pijanistica Martina Filjak nastupa u “Zajcu”: Sviđa mi se sučeljavanje Papandopula i Rahmanjinova”