SOLARIS DVABorut Šeparović
Koprodukcija INK Pula i MONTAЖSTROJ
Što ako se kazališna predstava odluči susresti sa svojim filmskim predloškom licem u lice – i pritom dobije još jednog, digitalnog dvojnika?
Predstava “SOLARIS DVA“, novi projekt umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem Gradskim kazalištem Pula, premješta roman Stanisława Lema i kultni film Andreja Tarkovskog u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka.
Živimo u kulturi u kojoj algoritmi predviđaju naše ponašanje brže nego što uspijevamo pronaći jezik za njih; generativni modeli svakodnevno stvaraju uvjerljive dvojnike ljudi koje volimo, političara kojima vjerujemo ili umjetnika s kojima odrastamo, pa “SOLARIS DVA“ pozornicu pretvara u laboratorij percepcije u kojem se preispituje što danas još prepoznajemo kao istinito. Pozornica postaje orbita oko nepoznatog planeta, sada sastavljenog od arhivskih snimki, fotografija i filmskih kadrova. Deepfake tehnologija iz tog “digitalnog oceana“ stvara nova lica, dok ansambl uživo dekonstruira i ponovno gradi kultne filmske prizore.
Originalni “Solaris“ ne skriva se u pozadini, nego je stalno prisutan kao prethodni život ove inscenacije, pa se pred publikom istodobno odvijaju film, kazalište i njihova računalno generirana verzija.
U središtu priče je psiholog Kris Kelvin, suočen s likom preminule partnerice Hari – sablasti ljubavi koja je istodobno opipljivo prisutna i radikalno nestvarna, jer znamo da je, kao i ostali gosti na Solarisu, sastavljena od fragmenata sjećanja i onog nesvjesnog. Tijelo i pokret koji je utjelovljuju na sceni pripadaju glumici, dok film povremeno “posuđuje“ njezino lice, postajući stroj za proizvodnju dvojnika u kojem se živo tijelo i digitalna maska neprestano izmjenjuju. U jednom se trenutku na sceni tako susreću tri Hari – ona iz filma, ona kazališna i ona računalno generirana – između kojih se, u tankoj pukotini, odvija “SOLARIS DVA“.
Predstava istražuje koliko vjerujemo slici, a koliko vlastitom iskustvu, što prepoznajemo kao stvarno u kulturi u kojoj se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao što se dijeli status na društvenim mrežama. INK i MONTAŽSTROJ pozivaju publiku da, kroz priču o ljubavi, krivnji i povratku mrtvih, postavi pitanja: što je istina, tko je drugi, gdje završava čovjek, a počinje stroj i može li ljubav sastavljena od sjećanja i algoritama biti išta manje stvarna.
Projekt omogućili: Grad Pula, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu i civilno društvo, Zaklada Kultura nova