Premijera VARIAZIONI ENIGMATICHE / ENIGMATSKE VARIJACIJE

Éric-Emmanuel Schmitt

Le “Variazioni enigmatiche” sono un’inusuale storia d’amore. I protagonisti sono un giornalista e uno scrittore insignito del Nobel che si incontrano per conversare della prossima uscita del volume di quest’ultimo, un libro che contiene una corrispondenza d’amore tra un uomo e una donna. Compaiono solo i due attori mentre l’oggetto del loro interesse, la donna, rimane una creatura misteriosa.

Schmitt è un famoso ed apprezzato autore francese che considera questa sua opera il pezzo più pregno della sua biografia. Fortemente autobiografico è messo in scena da numerosi teatri nel mondo. La prima, tenutasi alTeatroMarigny di Parigi nel 1996, ha visto Alain Delonnei pannidel Nobel.

La resa del curioso intrigo d’amore è affidata all’eccellente coppia dei – fortunatamente nostri – attori AleksandarCvjetkoviće Mirko Soldano. Il pezzo è molto intrigante: presenta un carosello di cambiamenti psicologici e colpi di scena tra i due personaggi. Lo si potrebbe definire un thriller psicologico.

L’autore ha preso in prestito il titolo, “Variazioni enigmatiche”, dal compositore inglese Edward Elgarche nella sua opera elabora un tema nascosto in 14 variazioni. Alla stessa maniera, il testo presenta un’infinità di variazioni sul tema del rapporto d’amore.

Oltre all’amore, l’opera parla anche della solitudine quale conseguenzadel timore di rimaner soli a causa della malattia – un tema che di questi tempi è certo particolarmente vicino a noi tutti.

Con questa regia torno di nuovo al Dramma Italiano, per la quarta volta. Gli attori del Dramma Italiano mi hanno sempre affascinata con la loro bravura e la loro emotività. Mi rallegra il fatto di poter lavorare con due artisti eccellenti e sono convinta che riusciremo a proporre due ore di suspense, duelli verbali e saggeriflessioni.

Enigmatske varijacije su vrlo neobična ljubavna priča. Glavna lica koja se pojavljuju u priči su jedan novinar i pisac, Nobelovac, susreću se na razgovoru povodom izlaska njegove posljednje knjige koja sadrži ljubavnu korespondenciju između muškarca i žene. Pojavljuju se samo dva glumca, a objekt njihovog interesa, tj. žena, ostaje tajanstveno stvorenje.

Schmitt je poznati i cijenjeni francuski autor koji o ovom svom komadu govori kao o onome s najviše njegove biografije. Dobrim je dijelom autobiografsko djelo. Komad se prikazuje na brojnim pozornicama diljem svijeta. Praizvedba je bila 1996. godine u Parizu u Theatru Marigny s Alainom Delonom u ulozi Nobelovca.

Zanimljivost ove ljubavne intrige počiva na plećima dvojice izvanrednih glumaca kakvi su, na našu sreću, Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano. Cijeli komad je vrlo intrigantan jer se u njemu događaju neprekidne psihološke promjene i neobični obrati situacija između ta dva lica. Moglo bi se reći da je to jedan psihološki triler.

Sam naslov Enigmatske varijacije autor je posudio od engleskog skladatelja Edwarda Elgara koji u svojoj skladbi obrađuje skrovitu temu u 14 varijacija. Isto se tako u tekstu pojavljuju bezbrojne varijacije na temu ljubavnih odnosa.

Osim o ljubavi, komad govori i o usamljenosti iz straha od samoće u bolesti – tema koja nam je sigurno u ovom periodu naših života jako bliska.

Ja se režijom ponovno vraćam u Talijansku dramu, četvrti put. Uvijek su me glumci Talijanske drame privlačili svojom bravuroznošću i emotivnošću. Veselim se radu s ova dva izuzetna umjetnika i vjerujem da možemo pružiti dva sata napete igre, verbalnih dvoboja i pametnih misli.

Direi che in questo momento siamo al travaglio:capita quando fai teatro di parola, così negletto negli ultimi tempi. Devi ritornare alla parola ed all’interlocutore per catturare il pubblico privandoti di tutta l’azione isterica ed ormai fuori controlloimposta a tutti noi della “vecchia guardia”. Dopo alcuni spettacoli realizzati assieme, ho scoperto in Mirko Soldano un ottimo partner e spero di esserlo anch’io per lui. È interessante verificare se alla mia età ho ancora le forze per interpretare un ruolo come questo, se riesco a tener ancora tutto sotto controllo ed essere all’altezza del compito.Mettere in scena questo spettacolo è più arduo di certe tirate shakespeariane. Per uno spettacolo com’è questo bisogna rispolverare quanto esercitato col professor Tonko Lonza e rimetterlo in pratica con Neva. È una questione di apparato fonatorio, di tecnica, di logica, di velocità e di fiato per riuscire a pronunciare tutte quelle parole, cinque pagine di testo fitto, il tutto nel rispetto di una propria dinamica, dell’attrazione e di silenzi e di emozioni soprattutto. Neva Rošićpresta un orecchio attento e corregge con premura, nulla le sfugge, è in forma smagliante. Abbiamo preparato per il pubblico un giallo che contiene amore, delusione, tradimento, attacchi, difese, morte…

Rekao bih da smo u ovom trenutku u porođajnim trudovima, to je tako kada radiš teatar riječi koji je u posljednje vrijeme u velikoj mjeri i zaboravljen. Moraš se vratiti riječi i sugovorniku da zaokupiš publiku bez sve te nametnute histerične akcije koja je izmakla kontroli svih nas iz „stare škole“. Mirka Soldana „otkrio“ sam, nakon nekoliko predstava u kojima smo igrali, kao izvrsnog partnera, ja se nadam da sam i ja njemu. Zanimljivo mi je pratiti imam li još u svojim godinama snage za ovakvu ulogu, mogu li imati sve pod kontrolom i svladati toliki zadatak. Ova predstava zahtjevnija je za odigrati od nekakvih Shakespeareovih tirada. Za ovakvu predstavu treba ponovno uvježbati ono što smo radili kod profesora Tonka Lonze, a sada opet radimo s Nevom. Pitanje je govornog aparata, tehnike, logike, brzine i daha za izgovoriti sve te riječi, gusto napisanih pet stranica teksta, a sve to treba imati svoju dinamiku i privlačnost i šutnje i emocije najviše. Vrlo se rado i često sjetim Lonzinih predavanja i rečenica koje upućuju na rad teatra riječi. Neva Rošić je vrlo pažljiv slušatelj i korektor, ništa joj ne može promaći, ona je u izvrsnoj formi. Publici spremamo psihološki krimić koji u sebi sadrži i ljubav i razočaranja i izdaju i napade i obrane i smrti…

Sembra paradossale ma negli anni ho compreso quanto sia difficile trovare un regista che si sintonizzi profondamente con l’attore/personaggio, per capire cosa serva a farlo funzionare al meglio. Neva Rosic si mette al servizio totale della recitazione, rinunciando a se stessa sulla scena come regista e rinunciando a commenti, atteggiamenti che spesso rendono difficoltoso, pesante in modo superfluo un processo gia’ faticoso di suo verso un risultato finale. Il testo che stiamo affrontando non e’ privo di trappole e complessita’ anche per lo spettatore. E’ tante cose assieme, multiforme e contraddittorio fino all’ ultima battuta come il personaggio di Erik Larsen, che provo a incarnare. Questo lavoro voglio semplificarlo come un thriller, un viaggio di un “soldato dell’amore” sul confine tra lverita’ e menzogna, un gioco pericoloso, scosceso , sporgente sulla bugia che ferisce ma che ci rende umani. La menzogna del testo, come quella del teatro, che diventa un’arte o ancora la patologia di vite vissute in modo estremo.

Paradoksalno, kroz godine iskustva otkrio sam koliko je teško pronaći redatelja na savršenoj valnoj duljini s glumcem/likom koji shvaća što je potrebno da bi se postigao maksimum. Neva Rošić na usluzi interpreta, lišila se sebe kao redateljice na sceni, odustala je i od komentara i stavova koji često otežavaju, ograničavaju i nepotrebno opterećuju već ionako zahtjevan proces prema krajnjem rezultatu. Tekst kojemu smo se posvetili izazovan je i kompleksan i za gledatelja. Složen je, polimorfan, kontradiktoran do posljednje replike upravo kao i lik Erika Larsena kojeg utjelovljujem. Mogao bih definirati ovo djelo kao triler, putovanje „vojnika ljubavi“ na međi između istine i laži, u opasnoj skliskoj igri koja naginje onim lažima koje nas povrijede, ali nas čine ljudima. Varka teksta, poput kazališta, postaje umjetnost ili čak patologija života proživljenih do krajnosti.

Posao scenografkinje

Vjerojatno prosječan gledatelj teško zamišlja svu složenost scenografskoga procesa, od prvotne ideje pa sve do realizacije koju vidimo na pozornici. Opišite nam ukratko korake nastanka scenografija?

Posao scenografa/scenografkinje je zaista složen i sveobuhvatan te prolazi kroz nekoliko faza i može trajati i do šest mjeseci. Započinje upoznavanjem autorskog tima te predstavljanjem redateljske ideje i koncepta predstave. Od velike je važnosti da se vizije autorskog tima međusobno poklapaju, posebice po pitanju estetike i koncepta, te da postoji povjerenje. Taj dio početnih dogovora, razrade skica itd. odvija se nekoliko mjeseci prije početka proba.

Scenograf/kinja mora uroniti u srž priče, i biti upućen/a u detalje unutar samog djela. Najčešće se prve vizije scenografije javljaju upravo iščitavajući komad. Prije razrade idejnih skica izrađuje se moodboard, odnosno prezentacija različitih primjera koje nas inspiriraju. Nakon što se iz moodboarda dogovori neki okvirni smjer i atmosfera, izrađuju se idejne skice. Idejne skice mogu biti crteži rukom, ili izrađene u nekom odgovarajućem programu. Potom je potrebno napraviti tehničke nacrte, odnosno tehničku razradu svakog scenografskog segmenta u određenom omjeru i proporciji. Također, često se izrađuje i maketa scenografije, što dodatno olakšava redatelju i glumcima razumijevanje prostora unutar kojeg će se kretati. Nakon predaje tehničkih nacrta i svih potrebnih materijala, kreću dogovori i izrada scenografije koja se odvija unutar kazališnih radionica. Proces izrade scenografije meni je osobno jedna od najdražih faza jer je prepuna iznenađenja i eksperimentiranja s materijalima. Tijekom perioda izrade scenografije potrebno je odlaziti na probe i biti u korak sa svim promjenama i dodacima koji putem mogu nastati. Paralelno se nabavlja potrebna rekvizita. Nakon izrade u radionici, dolazi tehnička proba, to je prva proba na kojoj se montira scenografija s tehničkim osobljem. Uvijek je iznova čaroban trenutak kada vidite vašu ideju s papira konačno realiziranu u trodimenzionalnoj stvarnosti i prostoru. Onda slijedi postav rasvjete pa generalne probe, gdje se do zadnje sekunde dorađuju i najmanji detalji, te naposljetku dugo iščekivana premijera, kao šlag na kraju ovog zanimljivog procesa.

Sudjeluje li scenograf/scenografkinja u neposrednoj izradi scenografije ili je njegov zadatak davati upute prema kojima se scenografija izrađuje?

To uvelike ovisi o kazalištu i načinu na koji imaju strukturiranu radionicu. U pravilu scenograf se ne bi trebao baviti samom izradom, ali situacije znaju biti različite pa je bitno biti prilagodljiv različitim mogućnostima. U nacionalnim kazalištima poput našega koja imaju velike kazališne radionice i majstore za svaki sektor, scenograf često samo nadgleda i vodi proces, dok u manjim nezavisnim kazalištima koja nemaju radionice ili imaju radionice s primjerice samo jednim majstorom, scenograf često sudjeluje i u izradi, patiniranju, modeliranju i sličnim radnjama.

„Enigmatske varijacije“

Kako je bilo raditi na predstavi „Enigmatske varijacije“?

Proces rada na ovom projektu jedno je jako ugodno iskustvo. Od početka je komunikacija s autorskim timom, redateljicom Nevom Rošić, dizajnerom svjetla Marinom Lukanovićem te kostimografkinjom Sandrom Dekanić tekla izuzetno glatko. Poklopile su nam se vizije.

Komad „Enigmatske varijacije“ je duodrama filozofsko-narativnog karaktera, bez filmske akcije i dinamičnih promjena scenografije, predstava koja se postavlja za malu scenu. Kakav je pristup u izradi scenografije za predstave takve vrste? Daje li se veća pozornost detaljima?

Kod izrade ovakvog tipa komornije predstave za malu scenu, izuzetno je bitan realizam u vizualnom smislu. Publika je posve blizu glumcima te u ovom slučaju ništa ne smije izgledati umjetno ili nedorečeno (osim ako to nije namjera). Bitno je stvoriti intimnu atmosferu i prostor s kojim se glumci mogu saživjeti te postići da publika dobije osjećaj kao da je pozvana u njihov dom i svijet.

Kod izrade kazališne scenografije za veliku pozornicu često je potrebno u nekim detaljima pretjerati i prenaglasiti ih kako bi bili uočljiviji za publiku na većoj udaljenosti, dok je scenografiju za malu scenu potrebno više približiti filmskom realističnijem pristupu jer se pridaje veća pozornost detaljima.

Cijela radnja predstave „Enigmatske varijacije“ odvija se u jednoj prostoriji, u kući na zabačenome otoku kod Sjevernoga pola u kojoj usamljeno živi slavni pisac i nobelovac Abel Znorko. Kakva je bila vaša i redateljska zamisao o izgledu kuće jednoga ekscentričnog pisca?

„Enigmatske varijacije“ su zaista jedan od zanimljivijih tekstova na kojima sam imala priliku raditi. Priča i likovi su jako ogoljeni, ali bogati emocijama i napetošću. Radnja se odvija na zabačenom otoku oko 1995. godine, gdje slavni pisac živi osamljeničkim životom, otuđen od ostatka svijeta. Iščitavajući tekst brzo sam došla na ideju smještanja radnje na drveni pod koji svojim kružnim, organskim oblikom asocira na nepravilnu formu otoka. Time sam još više istaknula izoliranost glavnog lika te samih emocija. Na drvenom podu/otoku je smješten njegov cijeli svijet, odnosno radna soba pisca, koja je s ostalim prostorima povezana pomoću tri prolaza/vrata koja sugeriraju i metaforički označavaju mogućnost izbora, ali i simboliziraju tri lika; pisca, novinara te ženu oko koje se cijela radnja vrti, iako nije fizički prisutna. Dogovorili smo s redateljicom Nevom Rošić i kostimografkinjom Sandrom Dekanić da su kostimi budu malo hladnijih tonova, dok sam se kod scenografije usmjerila na toplije tonove i teksture drveta i kože.

Što se tiče detalja i rekvizite za ovu priču je izuzetno bitna točnost i opravdanost svakog vizualnog elementa. Sve što je prisutno na sceni prije svega je jako promišljeno i s dobrim razlogom. Svaki rekvizit mora odražavati karakter glavnog lika te biti u njegovoj funkciji, stoga nemamo previše nepotrebnih detalja.

Predstava sadrži brojne intrigantne psihološke promjene kod likova. Ističete li i Vi to na neki način putem scenografije?

S obzirom da se radi o statičnoj scenografiji nema nekih većih isticanja psiholoških promjena vidljivih kroz promjene scenografije, ali su psihološke promjene vidljive kroz laganu i suptilnu promjenu svjetla kojeg je dizajnirao Marin Lukanović.

Neva Rošić

Tijekom rada na predstavi imali ste nesvakidašnju priliku surađivati s legendarnom Nevom Rošić. Kakva je bila vaša suradnja?

Izuzetno sam počašćena i zahvalna Marinu Lukanoviću koji me pozvao kao suradnicu na ovom projektu te Kazalištu i Talijanskoj drami te na pruženoj prilici za suradnju s osebujnom damom poput Neve Rošić. Od početka je gospođa Neva imala puno povjerenje u moje prijedloge i odluke, te mi se čini da je u konačnici zadovoljna rezultatom. Zanimljivo mi je slušati dok glumcima objašnjava neke dramaturške situacije, također je i prepuna raznih kazališnih dogodovština i priča koje nas vraćaju u neka prošla vremena. Sve u svemu, divna prilika i nezaboravno iskustvo.

Jeste li zadovoljni rezultatom Vašega rada koji ćemo vidjeti u petak na premijeri?

Moram priznati da gotovo nikada nisam u potpunosti zadovoljna konačnim rezultatom, uvijek postoje neke sumnje da se nešto možda moglo i bolje napraviti ili osmisliti. No, pokušavam se ne opterećivati time već biti zadovoljna s onime što smo napravili prema dogovoru, jer je najbitnije da prostor oživi i funkcionira s pričom i likovima.

Razgovarala Julia Vazniak

Éric-Emmanuel Schmitt francuski je pisac, dramatičar, filozof, filmski redatelj i jedan od najčitanijih suvremenih autora, rođen je 1960. u Sainte-Foy-lès-Lyonsu. Doktorirao je filozofiju, a studirao je i Muzikologiju u Lyonu i na vodećem francuskom sveučilištu École normale supérieure.

Jedan je od najčitanijih i najizvođenijih autora na francuskom jeziku u svijetu. Hvaljene od publike i kritike, njegove su drame osvojile nekoliko Molièrea (najprestižnija nagrada francuskog nacionalnog kazališta) i Grand Prixja Francuske akademije, između ostalog i za životno djelo. Njegova su djela prevedena na 48 jezika, a njegove se drame redovito izvode u više od 50 zemalja.

No, Schmitt je i dramaturg, ali piše i scenarije za film i televiziju, a objavio je i brojne romane, majstor je kratke priče, a izdao je i grafičke romane. Potaknut međunarodnim uspjehom svog prvog filma iz 2006. „Odette Toulemonde“, adaptirao je i režirao i film „Oscar i gospođa u ružičastom“ 2009. godine. Bio je i umjetnički ravnatelj pariškog kazališta Théâtre Rive Gauche. Kao strastveni ljubitelj glazbe na francuski je preveo libreta Mozartovih opera „Figarov pir“ i „Don Giovanni“, a o Mozartu je iz divljenja putem imaginarnog dopisivanja sa slavnim skladateljem napisao i knjigu „Moj život s Mozartom“ koja je spoj autobiografije i romana. U sličnom je ključu napisao i „Kada mislim da je Beethoven mrtav jer je toliko mnogo budala živo“, te inovativnu verziju bajke „Karneval životinja“. Neograničenog entuzijazma za svaku umjetničku formu, 2012. debitirao je u Pariškoj operi s „Bizetovim misterijem“ kojim izražava fascinaciju Gergesom Bizetom i njegovom „Carmen“. Prijatelji su ga jednom prilikom, kada se zbog spleta okolnosti glumac u njegovim predstavama nije mogao pojaviti u svim terminima zakazanih izvedbi, nagovorili da se usudi stati i u glumačke cipele.

Sablažnjavalo ga je to, ali se odvažio i izvedba je izazvala – ovacije. Od tada, Schmitt izvodi vlastita djela u Francuskoj, Švicarskoj, Belgiji, Kanadi, Italiji, a glumi i u ostalim predstavama na francuskom jeziku u brojnim europskim zemljama.

Član je žirija za nagradu Goncourt, najprestižniju francusku nagradu za književnost.

Živi u Briselu. Belgijska Kraljevska akademija za francuski jezik i književnost dodijelila mu je mjesto 33 na kojem su ranije bili Colette i Cocteau.

Priredila Andrea Labik

Engleski skladatelj Edward Elgar napisao je 1899. skladbu „Varijacije na izvornu temu za orkestar“ („Enigma Variations“), sastavljenu od četrnaest kratkih stavaka, varijacija. Elgar je zadržao za sebe zagonetnu inspiraciju za to popularno djelo kojim se proteže veća, „neodsvirana“ tema, „toliko poznata da je nitko nije uočio“. No, odlučio je otkriti kako je svaki stavak vezan uz određenu osobu – to su Elgarovi prijatelji, suvremenici, njegova supruga, pa čak i on sam. Svaki od stavaka predstavlja aspekt osobnosti tih ljudi. Njegove su „Enigmatske varijacije“ četrnaest različitih individua od kojih svaka govori za sebe. Uz svaku varijaciju ispisan je inicijal ili zagonetna riječ koja se odnosi na identitet subjekta, odajući tako i skladateljevu strast prema igrama riječi i anagramima. Povjesničari i muzikolozi tijekom godina nižu teze i rješenja, ali nikada nisu pronašli konačan odgovor.

„Ovo djelo, započeto u duhu humora i nastavljeno u dubokoj ozbiljnosti, sadrži skice skladateljevih prijatelja. Može se razumjeti da ove osobe komentiraju ili razmišljaju o izvornoj temi i svatko od njih pokušava riješiti ‘Enigmu’, jer se tako zove tema. Skice nisu portreti, ali svaka varijacija sadrži posebnu ideju utemeljenu na nekoj određenoj osobnosti ili možda na nekom događaju poznatom samo dvoje ljudi. To je osnova kompozicije, ali djelo se može slušati kao glazbeno djelo bez ikakvih suvišnih proučavanja“, kazao je sam Elgar.

I Éric-Emmanuel Schmitt u maniri najboljih dramatičara u svojoj se najpoznatijoj drami „Enigmatske varijacije“ iz 1996. vješto poigrava složenom psihologijom različitih ljudi, naglašavajući njihove nedostatke i probleme sa samopoštovanjem, bez pojavljivanja glavne teme kao što je slučaj i kod Elgara. Je li svaki pojedinac zapravo nespoznatljiv?

S jedne strane, osamljeni genije Abel Znorko je dobitnik Nobelove nagrade za književnost, živi daleko od ljudi i civilizacije, na dalekom otoku Rösvannöy usred Norveškoga mora i prisjeća se žene koju je strastveno volio, s kojom je dugo razmjenjivao pisma. S druge strane, Erik Larsen plahi je, ali uporan novinar koji dolazi intervjuirati slavnog pisca povodom izdavanja Znorkove nove knjige, epistolarnog romana sastavljanog od ljubavnih pisama, što znatno odstupa od dotadašnjeg njegovog opusa. Međutim, stoji li iza toga skriveni motiv? Postoji li poveznica između njega i žene za koju Znorko tvrdi da je nikada nije zaboravio? Kako to da jedan zajedljivi ekscentrik mizantrop pristaje sastati se s novinarom? Tajne i laži uvijaju se u sve složeniju zagonetku. Dva muškarca, profinjeno duhoviti i istovremeno na rubu tragedije, otkrivaju tajne tijekom dramatičnih, emotivnih zaokreta u neizvjesnoj, opakoj borbi istine.

U predstavi se kroz dvosmislene, dirljive, moćne, energične, impresivne, silovite dijaloge ocrtava paradoks kako se strastvena ljubav pretvara u osvetničku mržnju, kao i dvije kontradiktorne vizije ljubavi – kratka i nezaboravna strastvena, nasuprot vjerne, vječne ljubavi. Ono što počne kao uredan sraz inteligencija i sukob ega, postaje mnogo kompliciraniji nered sačinjen od odnosa i emocija.

Ova duo drama se temelji na velikoj francuskoj tradiciji riječi, misli i užitka dijaloga. Autoru je na prvome mjestu ono što su isticali i Molière i Racine – umijeće ugode – zainteresirati, uzbuditi, uvući, on želi potaknuti na razmišljanje ne zanemarujući pritom važnost humora i užitka. U tom napetom verbalnom tenisu, posežući za najdubljim značenjima kako bi se prikazalo ljudsko srce, nalazi se spokojna ljepota pri silovitim izljevima ljubavnih priča.

Književnost je temelj humanizma, tvrdi Schmitt, jer ukida distancu, stvara prisnost između ljudi potpuno različitih, koji nisu istoga spola ni dobi, koji ne dijele ni istu povijest, ni ideologije, ona ima moć pronaći zajednički jezik govoreći o onome bitnom što dijelimo.

Schmitt u svojim knjigama često koristi i autobiografske trenutke vođen mišlju „da bismo dali težinu stvarima koje govorimo, moramo reći: ja sam to proživio“. Drži da je umjetnost stvorena da slavi život i kako glazbenik slavi sklad i ljepotu zvukova, tonova, tako pisci slave ljudsku složenost. Opisane su tako i bol i gorčina, s naglaskom da je nužno živjeti s kompleksnošću bez pokušavanja pojednostavljivanja jer, kako kaže autor, „svi koji pokušavaju izbrisati životne poteškoće su prevaranti. Prekrasan život nije onaj život u kojem nema tuge. Lijep je onaj život pun zagonetki, a mi trebamo živjeti s njima. Ne možemo ih sve riješiti. Život je enigma, kao što je i svaka osoba enigma. Voljeti je enigma. To je ispunjavajuće“.

Éric-Emmanuel Schmitt o svom pisanju i svojim dvjema ljubavima – filozofiji i kazalištu piše: „Filozofija tvrdi da objašnjava svijet, kazalište da ga predstavlja. Kombiniram to dvoje kao način da pokušam odražavati ljudsko stanje na pozornici, dodati vlastita razmišljanja i izraziti vlastite nade i tjeskobe uz humor i dodir lakoće primjerene paradoksima naših života.

Uspjeh čini čovjeka skromnim: ono što sam mislio da je moja privatna drama, pokazalo se kao odjek pitanja mnogih mojih suvremenika i njihovih čežnji da ponovno osvoje život“.

Svoju je svjetsku premijeru predstava „Enigmatske varijacije“ imala u pariškom kazalištu Théâtre Marigny u ožujku 1996. godine. Predstavu je režirao Bernard Murat, a Alain Delon glumio je Abela Znorka, dok je Francis Huster bio u ulozi Erika Larsena.

„Enigmatske varijacije“ postavljene su diljem svijeta i hit su od Tokija, Los Angelesa i Toronta do brojnih europskih gradova.

Kritika je o drami nakon pariških izvedbi pisala:

„…piše s krajnjom lukavošću… briljantan autor.“
Le Monde (Pariz)

„…i bolan i oštar.“
Le Parisien (Pariz)

„…ima sve elemente za uspjeh: originalno okruženje, pametne dijaloge, napetost; napisano po mjeri uz sve vještine poznatog krojača…“
La Tribune (Pariz)

„Neke se ljubavne priče dogode u romanima, druge na pozornici. E. E. Schmitt napisao je dramu pod nazivom ‘Enigmatske varijacije’. I to je jedna od najvećih ljubavnih priča ikada napisanih. Inspirirana glazbenim djelima britanskog skladatelja Edwarda Elgara koje se također nazivaju ‘Enigmatskim varijacijama’, predstava se bavi najpoznatijom i najtajnovitijom zagonetkom od svih: koga volimo kada volimo? Pokušavajući pronaći sve moguće odgovore na to pitanje, Schmitt je napisao prekrasnu simfoniju; u isto vrijeme, vrlo jednostavnu i uzbudljivo duhovitu i duboko dirljivu: predstava je puna iznenađenja i dramatičnih preokreta, vješto napisana i predivno zapanjujuća!“
Christophe Barbier

„Kakvo majstorstvo i napredak u drami! Kakva snaga i delikatnost u načinu na koji su karakteri i temperamenti postavljeni jedan nasuprot drugoga!“
Pierre Billiard

„Tekst je izvrstan: napetost, ljubav, stvaranje, mašta, Schmitt se poigrava idejama, likovima, temperamentima, plemenitošću i bijedom života. Kazališna je scena za Schmitta igra i on zna filozofiju učiniti jasnijom, veselijom, osobito u duhovitim dijalozima. Tako su mnoga naša unutarnja razmišljanja ugledala svjetlo dana. Njegovi odgovori zvuče tako očito i jasno. Schmitt je briljantan i radostan dramatičar“.
Pascale Haubruge

Priredila Andrea Labik

Najvažnija tema sukoba na sceni uopće nije na sceni. Žena o kojoj se u drami govori moderna je žena za koju će neki reći da oskvrnjuje najsvetije, pritom bivajući ona koja najviše pati. Ona je žena koja se natječe s muškarcima, jedna od onih neovisnih žena koja vodi bitke za uspješnu karijeru, a za sobom ostavlja propali brak. Žena koja (pritom ili baš zbog toga) ima problem s izgradnjom ljubavne veze i pristaje na odustajanje od same sebe. Autor kaže da je u ljubavi sve neizvjesno i nejasno, netko može doći, zaljubiš se, ostavi te, izda – voljeti je nužno neugodno iskustvo, tvrdi Schmitt, ali jedino tako je moguće. Na kraju, i Elgarovo djelo trijumfalno završava slavljem života na svom konačnom vrhuncu.

Priredila Andrea Labik

Svijet kulture – Dvije vijesti iz Zajca; značajna nagrada i značajna gostovanja!

Extravagant – Dvije vijesti iz Zajca; značajna nagrada i značajna gostovanja

HRT Radio Rijeka – Dobre vijesti iz riječkog kazališta: značajna nagrada i međunarodna gostovanja za kraj sezone

KIGO.hr – Dvije vijesti iz Zajca; značajna nagrada i značajna gostovanja

Lanterna – ZAJC: ZLATNI LAV ZA MIRKA SOLDANA I GOSTOVANJE OPERE U LJUBLJANI

Torpedo – Dvije velike vijesti iz Zajca: Nagrada „Zlatnim lavom“ i značajna gostovanja u Ljubljani

Moja Rijeka – Mirko Soldano nagrađen „Zlatnim lavom“ u Umagu

Akademija Art – MIRKO SOLDANO NAGRAĐEN „ZLATNIM LAVOM“ U UMAGU!

Nacional – Mirko Soldano nagrađen “Zlatnim lavom” u Umagu!

Riportal – Mirko Soldano nagrađen „Zlatnim lavom“ u Umagu!

Teklić.hr – Mirko Soldano nagrađen „Zlatnim lavom“ u Umagu!

Novi list – Mirko Soldano najbolji na “Zlatnom lavu” u Umagu. Iz Zajca stižu i druge dobre vijesti

La Voce del popolo – Mirko Soldano premiato al Leone d’Oro di Umago

Eurostar Umag- Zlatni Lav: Enigmatske varijacije – 21.06.2022.

Glas Istre – ZLATNI LAV: Pobjednički Grand prix ljubljanskoj predstavi “Pljuča”

La Voce del popolo – Variazioni enigmatiche: un vortice di emozioni

HRT Radio rijeka – MFMS: Istine i laži na kojima gradimo identitete

Novi list – “Enigmatske varijacije” i “Klinac”: Različite varijacije ljubavi

Teklić.hr – Riječku predstavu Neve Rošić na drugoj večeri Međunarodnog festivala malih scena publika nagradila visokom ocjenom

Kazalište.hr – PERSONALIZIRANE DISKURSNE EKSPLOZIJE MISLI, OSJEĆAJA I STANJA

HRT Radio Rijeka – MFMS: Istine i laži na kojima gradimo identitete

Vijenac – KAZALIŠTE IZDVAJA

Glas Istre – Premijera “Enigmatskih varijacija” riječke Talijanske drame

Novi list – Premijerom “Enigmatskih varijacija” inauguriran Dram(m)a centar Zajc

La Voce del popolo – Debutto del thriller psicologico del Dramma Italiano

Moja Rijeka – U novom Dram(m)a centru “Zajc” premijerno izvedene “Enigmatske varijacije” u režiji Neve Rošić

Novi list – “Enigmatske varijacije” primjer su prokušane formule – kvalitetan tekst je temelj dobre predstave

La Voce del popolo – «Variazioni enigmatiche». Impossibilità di «assaggiare» appieno il sentimento

Lanterna – PREMIJERA “ENIGMATSKIH VARIJACIJA” U REŽIJI LEGENDARNE NEVE ROŠIĆ

Culturenet.hr – Premijera drame ‘Variazioni enigmatiche’ / ‘Enigmatske varijacije’

Kigo.hr – PREMIJERA „ENIGMATSKIH VARIJACIJA“ TALIJANSKE U REŽIJI LEGENDARNE NEVE ROŠIĆ

Film-mag.net – Premijera predstave ‘Variazioni enigmatiche / Enigmatske varijacije’ u riječkom Zajcu

Torpedo – Premijera “Enigmatskih varijacija” Talijanske drame u režiji legendarne Neve Rošić

Teklić.hr – Premijera „Enigmatskih varijacija“ Talijanske drame u režiji legendarne Neve Rošić

Moja Rijeka – Premijera „Enigmatskih varijacija“ Talijanske drame u režiji legendarne Neve Rošić

Jutarnji list – Neva Rošić u 87. godini života režira neobičnu ljubavnu priču. Glavni je protagonist novinar

Nacional – HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci: Premijera “Enigmatskih varijacija” u režiji legendarne Neve Rošić

HRT Radio Rijeka – “Enigmatske varijacije” – premijera Talijanske drame u režiji Neve Rošić

La Voce del popolo – «Variazioni enigmatiche». I punti oscuri della psiche

Novi list – Aleksandar Cvjetković Kajo: Rijeka je zanimljivo okruženje, podsjeća na Genovu