U blagdansko ozračje naš će „Zajc“ uploviti premijerom omiljenoga obiteljskog božićnog klasika, „Božićne priče“ Charlesa Dickensa, u utorak 28. studenoga u 19 sati. Režiju priče o škrtom i čangrizavom starom Ebenezeru Scroogeu (Denis Brižić u alternaciji s Deanom Krivačićem), i tri božićna duha, potpisuje Renata Carola Gatica, redateljica posebno poznata po svom radu za najmlađu publiku, a adaptaciju Ivana Đula i Milica Sinkauz. Dirljiva blagdanska lekcija o tome kako život vođen sebičnošću neminovno vodi k usamljenosti ostat će na programu u brojnim terminima do 19. prosinca.
„Božićna priča“, jedno od Dickensovih, najpopularnijih i najinspirativnijih djela, prvi je put objavljena u prosincu 1843. s ilustracijama Johna Leecha. Dickens je bio siguran da će se knjiga dobro prodavati i nadao se time riješiti novčane probleme. Ali nije mogao ni naslutiti razmjere u kojima će priča odmah biti prihvaćena, te da će vremenom prerasti u omiljeni klasik. Iako mu cilj nije bio napisati bezvremensko književno djelo, učinio je to u svega nekoliko tjedana krajem 1843. godine dočaravši duh vremena ranog viktorijanskog oživljavanja božićnih praznika. Bilo je to u vrijeme kada su Britanci preispitivali neke božićne tradicije iz prošlosti, uključujući pjesme i tada posve nove običaje kao što su čestitke i božićna drvca.
Odnos prema potrebitima i najranjivijima u društvu te mogućnost iskupljenja sebičnog čovjeka preobrazbom u suosjećajnog koji pronalazi istinsku radost u vlastitoj dobroti, ključne su teme priče. Kao i u njegovim ranijim djelima, iskrena društvena osjetljivost i briga te zaprepaštenost tadašnjim parlamentarnim izvješćem o zapošljavanju i izrabljivanju djece kao potplaćene radne snage u opasnim uvjetima poput rudnika, motivirali su Dickensa da napiše „Božićnu priču“. Budući da je tijekom odrastanja pretrpio i siromaštvo, osjećaj za društvenu nejednakost u njegovim djelima temeljio se i na osobnom gorkom iskustvu.
„Božićna priča“ kazališno je adaptirana nebrojeno puta. A doživjela je i brojne filmske verzije, od onih iz ere nijemog filma do onih s Muppetima i Michaelom Cainom u ulozi Scroogea, do novijeg animiranog filma u kojem je škrtom Scroogeu glas posudio Jim Carrey. Priču danas nerijetko u blagdanskim danima javno čitaju i članovi britanske kraljevske obitelji. Od 1853. i sam ju je Dickens javno čitao. Jedna od najljepših božićnih priča koja slavi zajedništvo i dobrotu, obiteljsku ljubav i toplinu doma, osvajajući srca malih i velikih vječno je nasljeđe Charlesa Dickensa.
„Razmišljajući o tome koliko su se vremena promijenila i što je to što je zajedničko svim Božićima, jedna se ideja nametnula kao suštinska i nepromjenjiva – ideja zajedništva. Što bi onda bilo zajedništvo u kazalištu danas? I što bi se dogodilo kada priču napisanu za djecu na scenu ne bi donijeli samo odrasli glumci? Odluka o uključivanju djece u cijelu ovu priču, nije samo dramski princip koji je tu da razigra zadane situacije i učini ih dinamičnima. Djeca ovdje postaju dio glumačkog kolektiva pa se božićno zajedništvo događa na još jednom planu. Zajednički rad svima nam je donio priželjkivani božićni duh, i neka nam taj duh opsjeda kazališnu kuću prijazno i neka ga nitko ne poželi odložiti s predstavom“, odgovaraju na pitanja koja su im se nametala autorice adaptacije Ivana Đula i Milica Sinkauz. One su ujedno i autorice stihova božićnih pjesama koje se pjevaju u predstavi, napisanih u stilu tradicionalnih christmas carols koje zborovi pjevaju na ulicama u vrijeme Božića, a uglazbili su ih Ivana Đula i Luka Vrbanić.
Sponzor predstave
