LA BOHÈME – WERTHER – DIDONA I ENEJA – MACBETH – OTELLO – FALSTAFF – NORMA
S novom sezonom zatvaramo prvi ciklus repertoarne, glazbeno-izvedbene, estetičke i produkcijsko-etičke obnove riječke Opere započet prije tri godine. Od jeseni 2014. predstavili smo čak četiri opere („Oedipus rex”, „La vida breve”, „Giulio Cesare in Egitto”, „Le convenienze ed inconvenienze teatrali”) koje nikada nisu izvođene u Rijeci, u suradnji s Muzičkim bijenalom Zagreb praizveli suvremenu operu „Klothó”, a na program riječke Opere vratili smo i djela koja ovdašnja publika nije mogla čuti i vidjeti u svome gradu preko pola stoljeća: „Don Giovanni”, „Evgenij Onjegin”, „Andrea Chénier” i „Otello”.
Riječku Operu uveli smo na scenu kazališne suvremenosti, pritom se odupirući grandomaniji dekora i ispraznoj spektakularizaciji koje opernu umjetnost reduciraju na društveno neodgovornu, upravo bahatu kulturno-političku ekonomiju. Mi u riječkoj Operi naprosto nemamo novca za raskošne scenografije i kostime, ali naučili smo manjak na jednoj pretvoriti u višak na drugoj strani – ne nedostaje nam kreativnih ideja i entuzijazma, spremnosti na rizik, solista pjevača i članova orkestra koji odbijaju odustati od svoje umjetničke posvećenosti izvedbi, usprkos teškim uvjetima u kojima radimo i stvaramo, često na rubu mogućeg i održivog. Već nekoliko godina ponavljamo u nadi da nas čuje i ona malobrojna, ali često glasno negodujuća publika, koja bi da sve bude „kao nekad”, a to nekad mjeri se desetljećima.
Ponavljamo i da opera u malenom gradu poput našega ne može opstati bez novih lica u gledalištu. Voljeti operu znači misliti njezinu budućnost, a ne tvrdoglavo se neprekidno okretati njezinoj prošlosti. To ne znači ujedno odbaciti povijest i tradiciju, nego ne odustajati od pokušaja njihova novog vrednovanja. S tom smo idejom i namjerom u protekle tri sezone izvodili „Rigoletta”, „Carmen”, „Otella” i, naravno, nezaboravnog „filmskog” „Don Giovannija”. U novoj sezoni nastavljamo tim putem: istraživat ćemo kako – u svjetlu i mraku naše suvremenosti – iznova scenski čitati djela trojice predvodnika talijanske opere u repertoarnom rasponu od vrhunca belkanta na kraju sezone, Bellinijeve „Norme”, do vrhunca verizma, Puccinijevih „Bohèma”, na njezinu početku. A između – najmračnija i najvedrija Verdijeva opera: „Macbeth” i „Falstaff”, te naš povratak baroku, Purcellovi „Didona i Eneja”. Nakon „Werthera” iz prošle sezone vraća nam se Fabrizio Melano, veteran Metropolitana, gdje je „Bohème” svojedobno režirao s opernim legendama Renatom Scotto i Lucianom Pavarottijem. U Rijeci je Melano pronašao idealne mlade interprete Mimì i Rodolfa, Anamariju Knego i Aljaža Farasina. S „Didonom i Enejom” još jednom podsjećamo na nepreglednu opernu literaturu izvan devetnaestostoljetne talijanske i francuske tradicije. (Da, dobro ste naslutili – u sljedećoj opernoj sezoni, 2018/19, više se nećemo moći odupirati obavezi suočavanja riječke publike s njemačkim opernim repertoarom. Stoga se opustite dok još možete!) Nakon „Otella” – „Macbeth” i „Falstaff” zaključit će trilogiju Verdijevih opera nastalu prema Shakespeareovim tragedijama i komedijama, a „Norma” će predstaviti primadonu Dunju Vejzović u novoj ulozi, onoj dirigentice. No nisu to jedini naglasci sezone. Kristina Kolar prvi put na našim opernim pozornicama izvodi svoju novu ulogu, Lady Macbeth; Diana Haller vraća se u naš operni program kao Adalgisa u „Normi”, a Giorgio Surian, u velikom finalu karijere, upušta se u izazov za koji smjelosti i znanja imaju samo najveći: u samo tri tjedna nastupit će na sceni riječke Opere kao Macbeth, Jago i Falstaff. Za jedan uvod u sezonu, teško je dosjetiti se snažnijem zaključku.
Dr. sc. Marin Blažević
