BRAHMS, BERNSTEIN, BARTÓK

Dirigent:
Ville Matvejeff
Solist:
Dan Zhu
Koncertni majstor:
Anton Kyrylov

15.11.2018.

JOHANNES BRAHMS (1833 – 1897): Akademska svečana uvertira u c-molu, op. 80.

LEONARD BERNSTEIN (1918 – 1990): Serenada (prema Platonovom „Simpoziju“) za violinu, gudače, udaraljke i harfu

I. Phaedrus: Pausanias. Lento – Allegro
II. Aristophanes. Allegretto
III. Eryximachus. Presto
IV. Agathon. Adagio
V. Socrates: Alcibiades. Molto tenuto – Allegro molto vivace

***

BÉLA BARTÓK (1881 – 1945): Koncert za orkestar

I. Introduzione: Andante non troppo
II. Giuoco delle coppie: Allegretto scherzando
III. Elegia: Andante non troppo
IV. Intermezzo interrotto: Allegretto
V. Finale: Pesante – Accellerando al presto
 

TRAJANJE KONCERTA:

Koncert traje oko dva sata i izvodi se s jednom pauzom.

Akademska svečana uvertira iz 1880. Brahmsova je zahvala njemačkom Sveučilištu u Breslau (danas u Wrocławu u Poljskoj) za počasni doktorat uručen 1879. godine. Prema diplomi bio je Artis musicae severioris in Germani nunc principi (naslavniji živući njemački skladatelj ozbiljne glazbe). Zauzvrat, odgovorio je simfonijskom slikom studentskog života. Sveučilište je dobilo djelo praizvedeno 4. siječnja 1881, a kojom je dirigirao sam skladatelj.
Johannes Brahms najveći dio svojih djela skladao je tijekom ljetnih praznika, u austrijskim seoskim okruženjima. Važno mu je bilo pronaći inspirativno mjesto gdje bi proveo ljeto ili dva, a zatim bi tražio drugu lokaciju za odmor. Nije „puštao korijenje” u ljetnim rezidencijama, osim u Beču. U ljeto 1880. boravio je u Bad Ischlu, šarmantnom gradu, omiljenom mjestu za bijeg mnogim aristokratima, između ostalih i caru Franji Josipu, slavnima, osobama koje su željele potpuni mir. Vrijeme je bilo neuobičajeno hladno i kišovito, prehladio se i strahovito prestrašen da bi mogao oglušiti poput Beethovena odjurio je u Beč svom doktoru. Potpuno oporavljen, vratio se u Bad Ischl. Skladao je tada Akademsku svečanu uvertiru.

Riječka Opera ovim koncertom obilježava 100. godišnjicu rođenja slavnog američkog dirigenta i skladatelja Leonarda Bernsteina.
Jedno od svojih najlirskijih orkestralnih djela, Serenadu prema Platonovom „Simpoziju“, za violinu, gudače, udaraljke i harfu, Bernstein je skladao 1954. godine. Njime je ispunio obećanje svom prijatelju, violinskom virtuozu Isaacu Sternu s kojim je djelo i praizveo, ravnajući Izraelskim filharmonijskim orkestrom 12. rujna 1954. u Teatru La Fenice u Veneciji. Djelo je bilo posvećeno sjećanju na jednog od Bernsteinovih prvih mentora i njegovu suprugu, Sergea i Natalie Koussevitzky. Kako je i sam skladatelj objasnio, djelo je nastalo kao „rezultat ponovnog čitanja Platonovog šarmantnog dijaloga, Simpozija”. Platonov dijalog govori o ljubavi, a kroz tekst istražuje ljubav u nizu govora starogrčkih mislilaca, u slavu Erosu. Slično se i u Bernsteinovoj Serenadi otvaraju teme, ispituju iz novih kuteva i u novim kontektsima. Utkana su i tri cjelovita stavka iz Bernsteinovih Obljetnica, kratkih klavirskih dijelova što je ih je skladao tijekom svog života kao rođendanski dar ili u znak sjećanja na bliske osobe. Smatrao je to „posuđivanjem” prikladnim za skladbu o snazi ljubavi.

Prvi put na koncertu u Rijeci čut će se jedna od najvažnijih kompozicija 20. stoljeća – Bartókov Koncert za orkestar, praizveden u Bostonu 1. prosinca 1944. godine.
Sklanjajući se pred fašizmom koji se širio Europom, Béla Bartók se 1940. s obitelji preselio u New York. Teška financijska situacija dodatno je komplicirana Bartókovim oboljenjem od leukemije. Tek je nekoliko njegovih prijatelja glazbenika znalo za njegovo stanje i htjeli su mu pomoći. Morali su to učiniti tako da ne povrijede njegov ponos – violinist Joseph Szigeti i dirigent Fritz Reiner urgirali su kod dirigenta Sergea Koussevitzkog da u ljeto 1943. dogovori sastanak s Bartókom koji je tada bio u bolničkom krevetu i težio oko 45 kilograma. Koussevitzky je naručio orkestralno djelo za Bostonski simfonijski orkestar koji će tako moći pokazati svu ekspresivnu moć i svestranost. Pun poticaja, novostečene snage i kreativnosti, Bartók je prihvatio izazov i u samo dva mjeseca završio Koncert za orkestar. I kritičari i publika obožavali su Koncert, bio je to nevjerojatan uspjeh. Opći osjećaj lakoće pri slušanju Koncerta, duhovitost, unatoč trećem posmrtnom stavku, precizno pokazivanje svih dijelova orkestra. Srećom, Bartók je prisustvovao praizvedbi i doživio veliko priznanje za ono što će biti njegovo posljednje i najpopularnije djelo za orkestar.
Tom prigodom, Bartók je zapisao nekoliko bilješki: „Osim šaljivog drugog stavka, opće raspoloženje djela predstavlja postupni prijelaz iz ozbiljnog prvog stavka i tužnog posmrtnog trećeg do potvrde života u posljednjem stavku”.

Foto & Video galerija