KAUČSURFINGUmjetnička organizacija CLOU
Kaučsurfing autorski je projekt Kazališne družine Clou, u kojem dvije autorice i izvođačice, Nina Sabo i Valentina Lončarić, kolažirajući autobiografske elemente i fragmente vlastite svakodnevice stvaraju sliku prosječne svakodnevice generacije mladih ljudi. Autorice su tijekom par mjeseci dokumentirale audio i video građu iz svoje svakodnevnice, borbe s birokracijom, nazaposlenošću, koja je postala osnova za daljnji dramaturški razvoj projekta. Kauč simbolizira mjesto ugode, ali i mjesto nemogućnosti pomicanja u realnost, nemogućnosti akcije i izlaska u vanjski svijet. Jedina akcija, tj. „surfanje“ moguće je samo na 2 metra kauča, te na taj način kauč postaje mjerilo i granica svijeta. Svi predmeti iz svakodnevice na čudesan način nalaze se u kauču, na kauču, ispod ili iza kauča. Fiktivno i imaginarno istodobno je jedini mogući izlaz iz realnosti, koja je za autorice i protagonistice neizvjesna. Iako se čini da se je spona s realnošću prekinuta, relanost, tj. vanjski svijet je u predstavi prisutan kroz gošću koji dolaze izvana, no ona je samo usputna prolaznica koja nema pravo participiranja u kaučsurfingu.
S kauča se život imaginarno promatra, ne dopušta izravno participiranje u životu.
Ideja projekta nastala je kao reakcija na nezaposlenost, nestabilna primanja, nedovoljnu mogućnost participiranja u odlukama i životu zajednice, koja dovodi do krajnje pasivnosti djelovanja. Međutim, djelovanje i nada se ne dokidaju, već se prenose u imaginarnu sferu djelovanja, gdje kauč postaje mjesto gdje je i nemoguće moguće.Predstava je gorko-slatka refleksija o “kriškama života”, marginalnim zbivanjima pojedinaca unutar četiri zida u kojem se žanrovski isprepliću dokumentarizam, “sit-com” te nadrealizam koji postaje mašina za pričanje priče.
