DOWN, BY LAW
Mila Čuljak

monodrama
Redateljica i autorica teksta:
Izvodi:

ZAJC LAB
Trajanje:
0:55
Izvodi se bez pauze

Autorica Mila Čuljak potpuno bespoštedno otkriva publici svoje najtamnije i najnježnije emocionalno putovanje, u kojem je dijete koje je donijela na svijet i borbeni Bruce Lee i Viking i kosooki Tatarin, ali uvijek zvijezda vodilja njezine neiscrpive prisnosti ne samo s bolešću, nego i s osobitom sviješću koju upoznaje kroz djetetovo odrastanje. Sindrom Down tako postaje neka vrsta fantastičnog dara, a ne tereta.(…)
To je i predstava nakon koje su učinkovito poništene granice između zdravog i bolesnog tijela, kao i granice između ravnodušnog i angažiranog društvenog ponašanja. Svi smo upleteni, svatko ima neki način da bude na Borisovoj strani.
Nataša Govedić, Novi list

 

U žargonu, izraz “down by law”, ima više različitih značenja. U glazbi (pretežno jazz-u), izraz “down by law” označava postignuti uspjeh i zasluženo poštovanje za nečiji talent nakon napornog rada.
U zatvorskom žargonu označava, da vam netko čuva leđa. Jim Jarmusch, redatelj istoimenog filma “Down by Law” (Pod udarom zakona), o izrazu kaže kako se 80-ih koristio u uličnom žargonu, a označavao je blisku osobu. Ranije se u zatvorskom žargonu koristio, kaže Jarmusch, za osobu koja bi pri izlasku iz zatvora kontaktirala obitelj zatvorenika s kojim je dijelio ćeliju, te brinula o njima ako je bilo potrebno. Dakle, izraz “down by law” imao je značenje bliskosti i povezanosti.

Tako je naš “Down, by Law” monodrama pisana kao impresija razdoblja od rođenja dječaka Borisa
do trenutka kada je tekst napisan. Borba sa željama, očekivanjima, trajanjima, operacijama i bolestima usađena u višak 21. kromosoma gradila je i posebno roditeljstvo koje se upisivalo u novi kod – izvedbeni kod zajedništva. Pišući, stremila sam ojačanju svakodnevice koja je donijela silinu emotivnog, organizacijskog, njegovateljskog i društvenog balansiranja. U želji da priča koja se izborila, kao i Boris, doprinese shvaćanju i podršci zajednice osobama s Down sindromom, tražila sam tijelo koje će ju ispisati, isplesti i isplesati. Ovo je 55 minuta bliskosti, povezanosti, skrbi, nježnosti i razumijevanja prema svim familijama osoba s Down sindromom i svih nas.

Mila Čuljak

Prije tri godine i nešto mjeseci, na početku trudnoće, rečeno mi je da postoji visok “rizik” da ću roditi bebu sa sindromom Down. Otac djeteta i ja vrijemenakon toga proveli smo prepoznavajući, uvećavajući i umanjujući taj rizik, riskirali smo nastavljajući trudnoću, odbili smo raditi amniocentezu, riskirali smo plaćajući alternativne testove za koje nismo imali novca, kao i mutno zacrtanu ideju budućnosti. Ukratko, riskirali smo ideju dobrog života kakvu smo imali. Nakon nekog vremena se pokazalo da dijete vjerojatno neće biti rođeno sa sindromom Down zbog čega nas je preplavio osjećaj da smo se – izvukli. Ali dok se još nismo izvukli iz toga iz čega smo se tako silno željeli izvući, nadu u izvlačenje vidjeli smo samo u tome da budemo što više uvučeni u druge i da drugi budu uvučeni u nas. Da nas netko štiti na ulici. Onda kada smo shvatili da smo ipak izvučeni pitali smo se što je s onima koji su uvučeni i što se događa kada mi izvučeni osjećamo da smo izvučeni iz nečega u što su drugi uvučeni, a ne postoji način da se izvuku. Bar ne još. Postalo je jasno da nije stvar u tome da se mi izvučemo, već da se uvučemo ili barem pokušamo srediti vanjski svijet za one koji su trenutno ili dugoročno uvučeni. Mila Čuljak napisala je tekst o iskustvu bivanja majke djeteta sa sindromom Down, ali i iskustvu bivanja izvođačice, radnice, građanke, članice zajednice o kojoj ona i njezina obitelj ovise, ali koja, vidjet ćete, intenzivno ovisi o njima. U tom smislu ova predstava ne pokušava nužno reprezentirati neko specifično iskustvo, dakle vjerno dočarati kako je to biti Mila Čuljak. Dapače, preuzimanjem materijala kojeg Mila nudi Jeleni i ostalim suradnicima, Milino iskustvo postaje naše, ali i naša iskustva postaju Milina. Ova izvedba nastoji brinuti o nama, a mi, gledajući ju, želimo brinuti o njoj. Uvučeni smo u zajednički život tokom trajanja izvedbe i, nadamo se, zajednički život u vremenu koje slijedi nakon.

Nataša Antulov

 

Foto & Video galerija