Povratkom opere „Julije Cezar u Egiptu – iznova“ Georga Friedricha Händela, prve barokne opere postavljene u Rijeci, na opernu se pozornicu „Zajca“ vraća i počasna članica riječke Opere Diana Haller u naslovnoj ulozi, kojom je ostvarila i svoj operni debi u rodnom gradu.
Naime, nakon dviju premijera odnosno dviju verzija, iz 2016. i 2020., ova će opera u petak, 26. veljače 2021., pod ravnanjem meastra Villea Matvejeffa i u režiji i dramaturgiji Marina Blaževića, doživjeti i obnovu, između ostalog, prilagođenu protuepidemijskim mjerama, a bit će to ujedno zadnja prigoda da riječka publika vidi ovu predstavu prije njenog gostovanja na jednom od najprestižnijih opernih festivala u Europi, Savonlinna Opera Festivalu u Finskoj u srpnju ove godine.
I u obnovljenoj verziji Diani Haller u ulozi rimskog imperatora Cezara i Anamariji Knego kao neodoljivoj Kleopatri, pridružit će se nacionalna operna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović kao Cornelia, u ulozi Sesta će nastupiti Michaela Selinger, a u ulozi Tolomea Sonja Runje. U predstavi će po prvi put nastupiti bas-bariton Luka Ortar i kontratenor Franko Klisović.
Prigodu njenog ponovnog boravka u Rijeci i „Zajcu“, iskoristili smo i za kratak razgovor s Dianom Haller, inače stalnom solisticom Opere u njemačkom Stuttgartu.
Kakav je osjećaj vratiti se u Rijeku, riječki HNK, nakon više od pola godine? Povratak je to ulozi Julija Cezara, tzv. ulozi u hlačama, o kojoj ste prije premijere 2016. govorili kao velikom i specifičnom izazovu. Kako danas doživljavate ovu ulogu?
Prošlo je gotovo pet godina od premijere, a uloga se i dalje razvija, jednako kao što se ja razvijam kao glazbenica. Važno je istaknuti i nove kolegice i kolege, kod svake obnove je netko novi u solističkoj podjeli, koji sa sobom donose novu energiju.
I dalje je ova uloga za mene veliki izazov bez obzira na godine pjevanja; jako je velika, teška, ima puno arija, puno tehničkih izazova i kad su u pitanju kolorature kao i registar, mijenjanje dubina i visina… Upravo zato ju prije nove izvedbe moram tehnički obnoviti, zapravo učiti, dugačka je, a ne smijem se umoriti već nakon treće arije. Tako da i dalje jednako vrijedi ono što sam rekla prije pet godina, uloga Julija Cezara uvijek je veliki izazov.
U riječkom HNK uvijek me prati osjećaj topline i pripadnosti jer Rijeka je moj grad i uvijek će to biti, uvijek na prvom mjestu. Njemačka publika me sjajno prihvaća i voli, ali ipak je Rijeka moj rodni grad, grad mog temperamenta, ovdje su moji ljudi. Zato sam uvijek sretna kada se mogu vratiti, posebice jednom ovako teškom ulogom u predstavi koja nije rutinska. Marin Blažević ju je napravio tako da naprosto ni ne može biti rutinska. Stvorena je uz puno kreativnog promišljanja pa i mi, pjevači imamo o čemu razmišljati nakon ili prije svake probe. Predstava se mijenjala tijekom godina, a iako osmišljenog koncepta dovoljno je fleksibilna da pjevači unutar tog koncepta imaju slobodu svog kretanja. Kroz takvu režiju i uloga postaje jednostavnija što je odlika odličnog redatelja. Osim toga, mislim da je važno da se kroz predstavu koja se postavlja na scenu na neki način komentira i aktualna situacija u društvu odnosno oni čimbenici koji čine i utječu na svijet u tom trenutku. Tako smo i mi predstavu sada prilagodili protuepidemijskim mjerama. Međutim, uz sve promjene, ova je predstava u svojoj suštini ostala ista, daje isti input koji je davala i prije pet godina. U pojedinim svojim scenama uzima u obzir ono što nam se trenutno događa i zapravo pokazuje eventualne posljedice pandemije koja traje već godinu dana. Imamo veliku sreću što se u Rijeci mogu održavati predstave, iako s malim brojem publike. Bez obzira na pandemiju ljudima je umjetnost hrana za dušu i tako će uvijek biti. Treba, naravno, biti jako oprezan i poštovati sve mjere.
Kako ste profesionalno proveli ovo pandemijsko vrijeme otkako smo vas ljetos zadnji put slušali i gledali u rodnom gradu?
U Njemačkoj smo do kraja prosinca mogli održavati probe ali s međusobnom udaljenošću od šest metara ako se pjeva prema drugom pjevaču. Oni koji su bili testirani mogli su pjevati s tri metra razmaka prema drugome, a s dva metra ukoliko stoje paralelno. Za vrijeme trajanja scenske produkcije, testirani smo dva puta tjedno. Produkcija na kojoj smo radili nažalost nije doživjela premijeru, ali je nedavno doživjela live stream i trenutno se može pogledati na YouTubeu. Riječ je o Ravelovoj operi L’enfant et les sortilèges (Dijete i čarolije) u kojoj pjevam glavnu ulogu.
Takav način rada bio je složen, teško je raditi operu s tolikim razmacima, a ni rekvizitu nismo smjeli dodirivati osim s rukavicama.
Možete li nam reći kakva je trenutno situacija s operom i kazalištem uopće u Njemačkoj?
Kazališta u Njemačkoj zatvorena su od početka studenog pa do kraja ožujka. Planiraju se manje produkcije, sa smanjenim zborom i orkestrom, ali nismo sigurni niti da ćemo od travnja moći izvoditi pred publikom. Moguće je da će planirani koncerti i predstave biti ponovno izvođeni samo putem streaminga.
Međutim, veseli nas što doista puno publike prati te prijenose uživo. U Stuttgartu smo nedavno radili Operni bal s malim brojem izvođača. Tada su se, za vrijeme pauze, na internetskoj platformi Wonder Me mogli naći gosti i svoriti grupe u četiri digitalne sobe i međusobno razgovarati. Bilo je to vrlo zanimljivo, naša je publika bila u direktnom kontaktu s nekim pjevačima i intendantom. Uz live stream, ponuđena je i ta, jako prihvaćena, mogućnost i mislim da su takvi makar digitalni razgovori s publikom danas jako važni.
Mi i dalje redovno imamo korepeticije i pripreme za projekte koji su planirani za sljedeće dvije sezone. Taj se plan, naravno, zbog epidemiološke situacije može mijenjati, ali mi vježbamo svoje uloge tako da uloga doista uđe u naš organizam i da na pozornicu, kada dođe vrijeme, stanemo posve pripremljeni i u tom smislu slobodni.
A u kakvoj su situaciji slobodni umjetnici koji su uslijed pandemije ostali bez angažmana?
U Njemačkoj nema tako puno stalno angažiranih pjevača kao npr. u Hrvatskoj. Ali ima puno slobodnih umjetnika koji već godinu dana ne uspijevaju dobiti financijsku pomoć. Tako sam, primjerice, u lipnju u jednoj trgovini srela hornista koji je kao gost često surađivao s našim kazalištem, a onda zbog pandemije ostao bez posla i zarade te za život zarađivao kao trgovac. Puno je takvih primjera. Stoga sam s pokrenula inicijativu s Rotary Club Stuttgart International da uskoro održimo live streaming koncert uz donacije, a sav prihod bit će namijenjen za pomoć umjetnicima koji su trebali biti povremeno angažirani u Stuttgartskoj operi, a zbog pandemije nisu mogli realizirati svoje ugovore iz prošle sezone.