MONTEVERDI U VERDIJEVOJ

Bazilika sv. Marka u Veneciji stoljećima je predstavljala neizmjeran izvor nadahnuća umjetnicima, a njezinu slavu osobito su pronijeli glazbenici koji su tamo djelovali u 16. stoljeću. Jedinstvenu glazbenu tradiciju Bazilike, nakon slavnih kapelnika Adriana Willaerta, te Andree i Giovannija Gabrielija, nastavio je, u prvoj polovici 17. stoljeća Claudio Monteverdi (1567. – 1643.). Iako je do njegova dolaska na mjesto kapelnika sv. Marka, jedna od najslavnijih tamošnjih tekovina, nadahnuta upravo prostorom Bazilike – pisanje za odvojene zborove, cori spezzati – bila gotovo iscrpljena, i dalje je prevladavala zaokupljenost skladatelja bojom zvuka, pa se kroz Monteverdijev snažan svjetovni utjecaj i njegovo kombiniranje tradicionalnih i novih tehnika, venecijanska glazba počela razvijati u novim smjerovima.

Njegova karijera prije dolaska u Veneciju bila je pomalo atipična: djelovao je kao maestro di cappella na dvoru Vincenza Gonzage, vojvode od Mantove, gdje je uglavnom skladao svjetovnu glazbu: madrigale, baletnu i scensku glazbu, uz dvije opere, L’ Orfeo i L’ Arianna. Iako je već i tim ostvarenjima, kao i onima tiskanima u prvome desetljeću 17. stoljeća, stekao ugled izvan Mantove kao skladatelj, ali i kao teoretičar glazbe, ništa od toga nije nagovještavalo veličanstvenost djela Vespro della Beata Vergine (Večernje Blažene Djevice), tiskanog 1610. godine u Veneciji. Ostvarenje je ujedno označilo svojevrsnu prekretnicu u dotadašnjem Monteverdijevu opusu. Obzirom da je djelo nastalo za vrijeme njegove službe u Mantovi gdje nije bio obavezan pisati sakralnu glazbu, te da ne postoje dokazi koji svjedoče da se izvelo u Mantovi ili u bilo kojem drugom gradu za skladateljeva života, tijekom povijesti su se pojavile brojne pretpostavke oko okolnosti i razloga nastanka djela, ali i njegove konkretne namjene.

Pretpostavlja se da su različiti dijelovi Vespera nastali za različite prigode tijekom duljeg perioda te da ih je skladatelj potom kompilirao za tisak, no neke stavke je zacijelo napisao imajući na umu cjelovito djelo, na što ukazuje naznaka na naslovnici tiskanog izdanja: „Djelo koje je nedavno skladao Claudio Monteverdi.“ Nadalje, da nastanak nije bio povezan s njegovom namještenjem, svjedoči i navod u posveti, prema kojemu su skladbe „plodovi noćnih bdijenja“, odnosno skladateljeva slobodnog vremena. Upravo posveta ukazuje i na činjenicu da je djelo ciljano objavljeno 1610. godine, budući da je Monteverdi ubrzo nakon objavljivanja putovao u Rim, između ostalog, da bi ispitao svoje mogućnosti zaposlenja na papinskom dvoru. Večernje su ga stoga trebale predstaviti nositelju posvete, papi Pavlu V., u najboljem svjetlu. Ugledan kao skladatelj svjetovne glazbe i zagovaratelj modernih tehnika, Monteverdi je sve do objave Večernjih bio nepoznat na području sakralne glazbe; moguće je stoga da su inovativni i hrabri postupci toga ambicioznog ostvarenja naišli na neodobravanje papinske kurije. U svakom slučaju, stvorio je djelo koje se moglo koristiti u sklopu Časoslova, dakle u Večernjoj prigodom Marijanskih blagdana. Ono je ujedno vrijedan doprinos i argument njegovoj tadašnjoj želji za namještenjem u Rimu, kojim je iskazao sve svoje vještine skladanja na području sakralne polifone glazbe, te znalačko poznavanje liturgije. To je bez sumnje, odigralo važnu ulogu i u njegovu angažmanu na mjestu kapelnika Bazilike sv. Marka 1613. godine.

Fleksibilne u načinu interpretacije, Vespere su, poput skladbi nazvanih concerti sacri, prvotno služile za izvedbu u privatnoj vojvodinoj kapelici u Mantovi, „ad sacella sive principum cubicula accommodata“ („prikladne za kapelu ili vojvodine komore“), kako navodi sam Monteverdi. Uz standardne liturgijske tekstove za Marijanske blagdane koji se mogu izvoditi u Vesperama, Monteverdi je u djelo uključio i motete, te concerte koji nisu dio službene Rimske liturgije časoslova. Ipak, pokušavši spojiti nespojivo, u pravilnom je liturgijskom slijedu u svoje Vespere uključio psalme, stihove iz Pjesme nad pjesmama, proročke zapise (Izaija) i zapise evanđelista Ivana i Luke, stihove nepoznatog pjesnika (Audi coelum), te himan Ave maris stella. Izbor liturgijskih i neliturgijskih tekstova generirao je neizmjernu slobodu skladateljskih postupaka u što se uklapa i jedna od najvećih zagonetki Monteverdijeve koncepcije: već spomenuto umetanje zborskih moteta (koji slijede iza prvih četiriju od pet psalama) na mjestima koje pripada ponavljanjima antifona. Naime, tradicionalno, u Časoslovu antifone i prethode i slijede čitanju ili pjevanju psalama. Mogući razlog ovoj Monteverdijevoj odluci je činjenica da, za razliku od kratkih i jednostavnih antifona, motet pruža idealne mogućnosti za iskazivanje bogatstva različitih stilova i tehnika, što dakako zahtijeva i vrhunske vokalne i instrumentalne izvođače. Ukupno trinaest stavaka oblikovanih kao slijed psalama i moteta s uvodnim invitatorijem i zaključnim Magnificatom, poslužilo je autoru kao idealna platforma za suptilno glazbeno izražavanje kompleksnosti izabranih tekstova.

Cantus firmus nasuprot slobodnim strukturama, opsežan zborski, pa i višezborski slog nasuprot manjim ansamblima solista, pjevanje u kontrapunktu nasuprot dijalogu, concertato stil koji spaja vokalne dionice s neovisnim instrumentalnim dionicama nasuprot a cappella pjevanju, samo su neke od tehnika koje Monteverdi koristi suprotstavljajući ih i kombinirajući sa zaključkom u veličanstvenom Magnificatu. (Magnificat je Monteverdi zapisao u dvije verzije, nudeći time mogućnost izbora ovisno o kontekstu izvedbe.) Raskoš i raznolikost postupaka i stilova, odmak od tradicije te opseg djela, i danas zbunjuju stručnjake, izdižući Vespro della Beata Vergine daleko iznad standardnog sakralnog repertoara 17. stoljeća, ujedno smještajući cjelovitu izvedbu djela u koncertnim okolnostima na mjesto izuzetnog glazbenog doživljaja.

Teklić.hr – Monteverdi u Verdijevoj: Impresivan koncertni dragulj u nedjelju u „Zajcu“

Svijet kulture – Monteverdi u Verdijevoj, koncertni dragulj u nedjelju u “Zajcu”

SoundGuardian – MONTEVERDI U VERDIJEVOJ – KONCERTNI DRAGULJ SUTRA U „ZAJCU“

HRT Radio Rijeka – Koncertni dragulj u Zajcu

Novi list – Monteverdi u Verdijevoj: Ove nedjelje u “Zajcu” izvedba monumentalnog djela

La Voce del popolo – Il «Vespro della Beata Vergine» come una macchina del tempo

Novi list – MONTEVERDI U VERDIJEVOJ Iznimno kvalitetna interpretacija zahtjevne fakture

Culturenet.hr – Monteverdi u Verdijevoj: Impresivan koncertni dragulj u nedjelju u „Zajcu“

Kigo.hr – HNK Zajc; Monteverdi u Verdijevoj, koncertni dragulj u nedjelju u “Zajcu”

ArtKvart – Monteverdi u Verdijevoj: Koncertni dragulj u nedjelju u „Zajcu“

HRT Glazba – Monteverdi u Verdijevoj | Zbor HRT-a, Concerto dei venti | Tomislav Fačini

Torpedo – Monteverdi u Verdijevoj: Impresivan koncertni dragulj u nedjelju u „Zajcu“

Riportal – RASKOŠNO DJELO Monteverdi u Verdijevoj: Impresivan koncertni dragulj u nedjelju u „Zajcu“