ČVORKolektiv Igralke & Žiga Divjak
Riječki Kolektiv Igralke i slovenski redatelj Žiga Divjak u novoj autorskoj predstavi istražuju osjećaj nelagode i napetosti koji proizlazi iz ubrzanih društvenih i političkih promjena u Europi koji mnogima od nas stvaraju osjećaj čvora u želucu. Diskurs o obrani, sigurnosti i solidarnosti sve se češće koristi kao opravdanje za intenzivno naoružavanje i militarizaciju društva.
Polazeći od pitanja Monike Weiss „što se događa kada se europska skladišta oružja napune“ predstava propituje podrazumijevane veze između sigurnosti i militarizacije te postavlja pitanje: može li se sigurnost graditi isključivo kroz pripremu za rat? Postoji li prostor za drugačije razumijevanje solidarnosti kao društvene prakse koja se temelji na uzajamnosti, brizi i redistribuciji resursa, a ne na logici obrane kroz naoružavanje. Igralke kroz osobnu prizmu promatranja grada postavljaju pitanja:
Hoće li Rijeka, nekoć poznata po izumu i proizvodnji torpeda, po 3. maju, jednom od najvećih svjetskih brodogradilišta, izgrađeno s ciljem proizvodnje brodova za ratnu mornaricu Austro-ugarske monarhije, ponovno postati industrijsko središte vojne proizvodnje? Hoćemo li taj čvor presjeći ili ga otpetljati?
U predstavi su korišteni motivi iz knjiga “The Mushroom at the End of the World” Anne Lowenhaupt Tsing i “Patchy Anthropocene: Landscape Structure, Multispecies History, and the Retooling of Anthropology” Anne Lowenhaupt Tsing, Andrewa S. Matthewsa i Nilsa Bubandta, kao i inserti iz videa Petra Trinajstića “Kako graditi brod” (1983)