MAESTRO SIMON KREČIČ DIRIGIRA IZVEDBOM „TOSCE“ NA SVJETSKI DAN OPERE:
U OVOJ SOLISTIČKOJ KOMBINACIJI MORA DOĆI DO ERUPCIJE VULKANA EMOCIJA

21. listopada 2021.

Puccinijeva „Tosca“, nakon što je u gledališta Arene u Puli i Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru privukla mnogobrojnu oduševljenu publiku, ponovno je u Rijeci u ponedjeljak 25. listopada u 19 sati! I ponovno donosi promjene koje će vas zasigurno zaintrigirati – uz Maidu Hundeling kao Toscu i Giorgia Suriana kao Scarpiu, ulogu Cavaradossija pjevat će tenor Opere Narodnog kazališta iz Praga Martin Šrejma! A izvedbom na Svjetski dana opere dirigirat će maestro Simon Krečič, slovenski dirigent i pijanist, te umjetnički direktor Opere Slovenskog narodnog gledališča Maribor već osam godina.

 

Razgovarali smo s maestrom koji preuzima štapić.

Imate li omiljene opere koje volite neumorno i dirigirati i slušati, te je li Puccinijeva „Tosca” možda u prvih deset?

S „Toscom“ imam stvarno vrlo osoban, poseban odnos zbog puno razloga koje ću vam ukratko opisati. „Tosca“ je bila prva opera koju sam počeo studirati kada sam se počeo baviti dirigiranjem. Tu želim spomenuti i jednu osobu koja je snažno utjecala na moj umjetnički i dirigentski život, a to je nedavno preminuli maestro Loris Voltolini. Njemu je „Tosca“ bila prva predstava koju je dirigirao (diplomska predstava) i posljednja, u Ljubljani u lipnju ove godine. O njoj smo puno raspravljali i puno sam naučio od njega baš na toj partituri. Tijekom jednog razdoblja devedesetih godina mnogo je radio i u vašem kazalištu. Neko je vrijeme bio i ravnatelj riječke Opere (od 1. rujna 1994. do 1. veljače 1996.).

I sada moja je prva operna predstava nakon njegove smrti upravo „Tosca“ u Rijeci. Ovaj tjedan je za mene vrlo poseban i osobno emotivan. „Tosca“ je zbog svih mogućih razloga bez konkurencije broj jedan na mojoj listi opera.

Što vas u „Tosci” posebno pogađa / inspirira?

„Tosca“ je prije svega dirigentsko-tehnički vrlo teška partitura. Svaki put veliki je izazov za svakog dirigenta. A s druge strane tako muzički i emotivno jaka da se dirigent mora tijekom predstave potpuno osloboditi tehnike da bi se posvetio muziciranju. Što znači da je pred dirigentom zadatak koji se ne može postići preko noći i zahtijeva dugotrajan i posvećen studij.

Puccini je majstor boja i muzičkog opisivanja emocija i situacija. Bio je vrlo precizan u pisanju, samo ga treba dobro pročitati, poštovati i pošteno izvoditi. A i to je naravno dugotrajan rad. Kada god otvorim partituru, pronađem nešto novo, istražujem najbolja rješenja. Mislim da ću to raditi do kraja života…

Što je najbitnije što biste publici kazali o odnosu Tosca – Cavaradossi – barun Scarpia? Osobito kroz glazbu.

Svatko od njih je u principu psihološki vrlo kompleksan lik. Puccini je svakome namijenio nekoliko lajtmotiva kojima opisuje njihova različita stanja i njihove odnose. A najvažnije od svega je, po mojem mišljenju, što su svi vrlo realni likovi, ljudi, u kojima se svatko na neki način može pronaći. Svatko je vulkan različitih emocija, ljubavi, mržnje, ljubomore, razočaranja, zlobe… Sve je to Puccini majstorski opisao glazbenim jezikom.

Kako vam je surađivati sa solistima, osobito Maidom Hundeling, Martinom Šrejmom i Giorgiom Surianom, i s Riječkim simfonijskim orkestrom?

To je opet posebna priča. Za ovakve uloge stvarno su potrebni veliki interpreti. I moram istaknuti da se osjećam posebno privilegiranim što mogu surađivati s umjetnicima takvog kova. Maida Hundeling je izuzetno jaka i uvjerljiva Tosca, Giorgio Surian je fascinantan Scarpia, Martin Šrejma vokalno i glumački sjajan. A što je najvažnije, svi su međusobno vrlo kompatibilni. Tako da u pravoj kombinaciji može doći do erupcije vulkana emocija s pozornice. Raditi s takvim pjevačima stvarno je velika čast.

Lijepo je raditi s Riječkim simfonijskim orkestrom koji je vrlo kvalitetan i muzikalan. Želio bih pohvaliti i autorski tim predvođen g. Marinom Blaževićem koji je s pravom mjerom vođenja i davanja slobode postigao da pjevači na pozornici pokažu istinske, iskrene i snažne emocije.

Kakvi su bili dojmovi vaših kolegica i kolega iz SNG-a Maribor nakon koncerta 11.10. u Rijeci kojim je riječka publika bila oduševljena?

Izrazito pozitivne reakcije. Svi su bili presretni što su mogli nastupiti u vašem prekrasnom kazalištu i što su mogli svirati i pjevati za vašu vrlo znalačku publiku.

Izvođači su nastupali s velikim poštovanjem i na kraju su bili utoliko još više zadovoljni kada su osjetili pozitivne reakcije vaše publike.

Razmjene ansambala su u ovim čudnim vremenima još važnije nego prije. Publika ne može više tako jednostavno putovati kao ranije, zbog toga je važno na taj način pokazati što se sve događa oko nas.

Osvojili ste Riječane točnošću i kvalitetom, koliko i simpatičnošću i spontanošću. Što vam je bitno u radu s glazbenicima, solistima, redateljima?

Mislim da je u današnje vrijeme najbitnija motivacija i dobar odnos sa suradnicima. Naši ansambli su se posljednjih godina jako pomladili i moram reći da sam izuzetno zadovoljan sa svim mladim umjetnicima koje smo primili u tom razdoblju. Danas samo obrazovanje i pojedinačna kvaliteta nisu više u fokusu. Od nas, rukovodstva, dirigenata i redatelja ovisi hoćemo li postizati ovakvu razinu motivacije i umjetničkih uvjeta da umjetnici na pozornici daju od sebe ono najbolje što imaju. Što može biti veće od toga? Kada to uspijemo postići, tada osjećam najveće zadovoljstvo.

Mladi ste postali i ostali dugogodišnji ravnatelj mariborske Opere koja niže uspjehe. Što mislite da je najvažnije na jednom takvom odgovornom umjetničko-direktorskom mjestu?

To je teško pitanje. Ne znam ni sam. Od čovjeka na takvoj poziciji očekuje se stvarno puno vrlo različitih stvari. Prvo je umjetnička kompetencija i vizija programa, drugo je rad s ljudima, psihologija, a ponekad i terapija… 😉 Mislim da je vrlo važan i pošten odnos – prema umjetnosti, prema glazbi, prema kolegama i prema samome sebi. I, naravno, motivacija. Puno se bavim time na koje sve načine uvjeriti ljude da težimo istome cilju.

Hoće li vam Mariborčani oprostiti što ste na Svjetski dan opere s nama u Rijeci? 🙂

Mislim da hoće. Baš smo odigrali ciklus predstava Donizettijeve „Kći pukovnije“, pa u ponedeljak na repertoaru nemamo opernu predstavu, tako da im neću baš puno nedostajati. 😉

Na kraju…

Sve ljubitelje opere pozivam da dođu pogledati „Toscu“ za koju sam uvjeren da nikog ne ostavlja ravnodušnim.

 

Razgovarala: Andrea Labik

Medijski pokrovitelj / Partner mediatico