Don Giovanni „opera i film ujedno“Wolfgang Amadeus Mozart
Richard Wagner o Don Giovanniju je napisao da «glazba nije nikada ostvarila tako beskrajno bogatstvo ni toliku individualnost; ona nikada nije imala moć da s tolikom sigurnošću karakterizira osobine likova, strasti i situacija.»
Mozarta nakon deset, a Don Giovannija nakon više od šezdeset godina vraćamo na opernu scenu HNK Ivana pl. Zajca, i to u suvremenoj multimedijalnoj inscenaciji – ujedno kazališnoj predstavi i filmu – kakvu riječka, a ni hrvatska operna publika još nije mogla vidjeti. Pjevači nove generacije predvođeni gostima iz inozemstva, prvakinjom HNK Kristinom Kolar i maestrom Villeom Matvejeffim, posebnim gostom-dirigentom sezone, sudjeluju u izvedbi opernog remek djela dinamične, fragmentarne i ambivalentne – dakle upravo šekspirijanske – dramaturgije, duž oštrice na kojoj se prelamaju komedija i tragedija, burleska i groteska, prkos i (samo)destrukcija, pitanja morala i slobode. Predstava nastaje u partnerstvu s finskom opernom kompanijom New Generation Opera, a redatelj Erik Söderblom za riječki HNK u potpunosti će ju prilogoditi novome, mahom mladom ansamblu.
Multimedijalna dimenzija predstave (putem smart-phone kamera izvedba se istovremeno snima, montira i projicira na dva velika ekrana) učinit će ovaj projekt naročito zanimljivim novoj i mladoj publici riječkog kazališta.
GENERALNI SPONZOR
„Don Giovanni“ opera je nad operama, san što ga svaki dirigent, pjevač i redatelj želi uvijek ponovno proživjeti. Što se više radi na njoj, to ona postaje uzbudljivija pokazujući pri tom svoj savršen sklad drame i glazbene profinjenosti. Neizmjerno je poticajno i orkestru i pjevačima raditi na Mozartovim operama; glazba je toliko čista i jednostavna da se ne može varati na notama. Baš svaka pojedinačna nota iziskuje brigu i ljubav. U stilu recitativo opera, pridružujem se orkestru ne samo kao dirigent već i prateći recitativo dijelove na čembalu iz orkestralne rupe.
U našoj verziji „Don Giovannija“, kao svojevrsni dodatak glazbi i drami, htjeli smo istražiti i treću dimenziju opere koja inače često ostaje zanemarena: vizualnost. Kad sjednete u gledalište, mogli biste se zapitati: čemu dva ekrana te zašto opera i film ujedno? Što se tiče glazbe, svugdje u svijetu zahtijeva se da izvedba bude 100% kvalitetne visoke rezolucije, bez tehničkih nedostataka i očekuje se da bude briljantna. Ukoliko nije, izvedba se smatra neuspješnom ili neprofesionalnom. U operi se rijetko vidi izvedba u kojoj je HD (visoka rezolucija) standard za glumu i vizualnost, no s druge stane, ljudi i publika svih godišta navikli su gledati sadržaje visoke rezolucije simultano – od filmova koji se prikazuju u kinima, do videa na You Tubeu, itd.
U SAD-u, ljudi provode 25,5 sati na dan gledajući digitalne medije – naravno da je to nemoguće osim ako gledate više medija istodobno. Zašto se isto ne bi moglo očekivati i od opere? Stoga, mi nudimo operu s jednom glazbenom i tri vizualne HD perspektive u isto vrijeme. Naracija je provedena kroz pokret i uživo – izgradili smo mali filmski studio u kazalištu.
Iznimno sam sretan jer radim s mladim, iznimno talentiranim izvođačima. Jako je teško pronaći prave pjevače za ove uloge, čak u cijelom svijetu, stoga Hrvatska može biti ponosna na neizmjernom vokalnom talentu koji ova zemlja stvara. Za mene, „Don Giovanni“ (kao i gotovo svaka Mozartova opera) opera je za mlade (i još neiskusne) soliste. Svojim trudom, energijom na pozornici i svježom čistoćom u boji glasa ansambl donosi uzbudljivu večer, večer užitka. Uživajte u predstavi!
Ville Matvejeff
Nešto se dogodilo
Zločin je počinjen. Ili nije, zločin se stalno događa. Ne znamo točno što je, ali znamo da je strašan i nepovratan. Također znamo tko je počinitelj. Mi. Preslabi smo da se umiješamo, kao da ne postoji alternativa. A opet znamo da je kazna neizbježna; ovo se ne može nastaviti.
Naš Don Giovanni smješten je u današnje vrijeme, nakon zločina, ali prije kazne. S ljudima smo koji puno imaju, ali nemaju za što živjeti. Što nam preostaje osim lutanja? Ubijati vrijeme bez savjesti ili tjeskobe naš je izazov – jedan od rijetkih što ih se možemo sjetiti. Ispunjenost života mjerimo snagom naših tjelesnih podražaja, vrijednosti života u terminima zadovoljstva. Vrijeme
istječe, vrijeme prije velike katastrofe, posljednji dani lutalice.
Don Giovanni je varalica. Bogatiji je od svojih prijatelja. Privlači sljedbenike razbacujući se novcem. Ima pragmatičan stav jer ga inače nitko ne bi volio; ljudi misle da je grozan, u najboljem slučaju patetičan.
Uvijek se pokušava „uvaliti“ i održava tajne susrete. Ipak, od svih likova u priči, on je najkonzistentniji, najvjerodostojniji, najhrabriji i najispravniji. On sam zapravo ne čini gotovo ništa, ima želju, a ono što čini, pokušava učiniti barem donekle originalno. Prepoznaje izazove i stremi k njima. Uranja u sebe i postaje hodajući znak vremena. On je trn u mesu. Nije ni čudo što ga se ljudi žele riješiti, nije ni čudo što se okupljaju pokušavajući ga ubiti. U svoj svojoj razvratnosti, Don Giovanni je najmoralnija osoba na prizorištu. Tu nalazimo moral.
„Don Giovanni“ je i pesimistična i optimistična priča. Pesmistična je jer opisuje svijet kao truo do srži, pred raspadom. Mozart donosi optimizam. Mozart – nitkov, ako je ikada postojao jedan – onaj je koji pokazuje kako prevladati očaj. To je staza smijeha. Mozart svoju priču priča nepretenciozno, sa sjajem u očima, pokazujući nam kako je čovjek malen i kako je sve relativno. Mozart ne traži vječnost, on živi sada i ovdje, u potpunosti. Mozart je na strani života svim svojim bićem. Od svih životnih događaja, jedino što ostaje je radost. Smijeh traje najduže.
Mozart nas odvodi u smijeh, i odjednom, blistave se dubine otvaraju ispred nas.
Erik Söderblom
Prvi čin
Nešto se dogodilo – čini se nešto loše i podlo. Don Giovanni, s Donnom Annom za petama, juri na ulicu. Uskoro im se pridružuje uvaženi otac Donne Anne, Commendatore.
Izbija svađa u kojoj Commendatore biva ubijen. Don Giovanni i njegov sluga Leoporello bježe.
Potom pratimo budalaštine Dona i njegovog sluge koji sljedeća 24 sata provode u bijegu.
Prije svega, Donna Anna zahtjeva od Don Ottavija, kojem je obećana, da krene u potjeru. Na sceni je i Donna Elvira, prijašnja žrtva Don Giovannijevog razvrata.
U predgrađu u ranim jutarnjim satima, Don Giovanni i Leporello susreću Zerlinu, Masseta i prijatelje usred bučne proslave njihovih zaruka. Don Giovanni uočava svoju priliku. U namjeri da zavede nevinu buduću mladenku, poziva uzvanike na after party u svoju kuću. Prerušeni i pijani upadaju Donna Anna, Don Ottavio i Donna Elvira. Zahvaljujući njima, Don Giovannijevi planovi propadaju.
Veselje završava u kaosu.
Drugi čin
Čak i kada su mu planovi propali Don Giovanni ne odustaje. Bacio je oko na čistačicu Donne Elvire. Da bi uspio, trebat će mu vjerodostojniji ulični izgled i stoga nagovara Leporella da međusobno zamijene odjeću.
Stvari se kompliciraju ponovnim dolaskom Donne Elvire. Unatoč svemu što se dogodilo, ona ne prestaje žaliti varalicu Don Giovannija. On pak naređuje Leporellu, sada odjevenom u njegovu odjeću, da zavede Donnu Elviru i tako mu je ukloni s puta. Kada je uspio u svojem naumu, pokušava iskoristiti priliku s čistačicom pjevajući joj serenade pod prozorom.
Mlada dama ne pojavljuje se na balkonu. Umjesto nje, iza ugla pojavljuje se Masseto koji se priključio potjeri. On i njegovi prijatelji traže Don Giovannija s namjerom da ga se zauvijek riješe. Donna Anna, Don Ottavio i Donna Elvira, cijela skupina, priključila se krvničkoj potjeri. Rezultat svega je zbrka u kojoj pogrešan čovjek, Leporello, umire.
U međuvremenu, Don Giovanni se mudro povlači na groblje dok se bura ne stiša. Leporello je imao istu ideju. Don Giovanni pretpostavlja da ga na mračnom groblju nitko neće tražiti. Bio je u krivu. Kip njegove nedavne žrtve Commendatorea počinje ispuštati zvukove.
Don Giovanni naređuje Leporellu da pozove kip na večeru te biva iznenađen kada kip prihvati poziv. Don Giovanni žuri doma pripremiti gozbu.
Čini se da će Don Giovanni morati sam uživati u svojoj posljednjoj večeri. Isprva, nema glasa ni od kipa ni od ijednog drugog progonitelja.
Nedavna iskušenja i emocionalni napor su, očekivano ili ne, uzrokovali krizu u vezi Donne Anne i Don Ottavija. Ljubav nedavno zaručenih Masseta i Zerline također sve više puca. Elvira traži Don Giovannija, priznaje mu da ga još voli i još jednom ga moli da dođe k sebi. Bezuspješno. Ulazi kameni gost. Uvaženi kip nije gladan već uzvraća poziv na večeru.
Dvojica se rukuju i Don Giovanni doživljava sve muke pakla prije nego ga zemlja proguta.
U tom trenutku, dolaze Don Giovannijevi progonitelji. Svi do jednog pokušavaju sakriti činjenicu da se život čini toliko siromašnijim sada kada je razvratnik u paklu.
Erik Söderblom
