PINOCCHIO

Carlo Collodi - Michele Pastorini

„Bio jednom…“
„… jedan kralj!“ reći će odmah moji
mali čitatelji.
„Ne, djeco, pogriješili ste.
Bio jednom jedan komad drva.“

Komad hrastovine završava u rukama majstora Geppetta. Nakon dugog rada, nastaje lutak – Pinocchio! Majstor ga prisvaja kao sina te on ubrzo upoznaje Zrikavca i Plavu vilu koji ga nagovaraju da krene u školu. Geppetto mu pomaže pripremiti se za njegov prvi školski dan.

Na svojem putu susreće Mačka i Lisca koji će mu pokušati ukrasti torbu. I dok Pinocchio razgovara s njima, među njih dolazi Lucignolo koji ga nagovara da se, umjesto u školu, zaputi u lutkarsko kazalište. Ondje se sprijateljuje s drugim lutkama te se suprotstavlja Mangiafuocu, majstoru lutaka, kako bi spasio prijatelja. Ganut njegovom hrabrošću, nagrađuje ga s pet zlatnih novčića.

Ubrzo ponovo sreće Mačka i Lisicu koji će ga uspjeti uvjeriti da posadi novčiće podno stabla kako bi iz njegovih pet izraslo preko 1000 novčića. Ubrzo prevara postaje jasna te ga oni opljačkaju. U pomoć stižu Zrikavac i Vila koji ga, ustrašenog, spašavaju. Ipak, lutak je preplašen iz drugog razloga: nije ispunio svoje obećanje da će otići u školu. Glumi da je bolestan, a Vila poziva doktore da mu pomognu. Pred njima, Pinocchio otkriva da je zdrav, odbijajući uzeti preporučene lijekove. Svi gledaju kako mu nos raste.

Zrikavac i Vila pokazuju lutku gdje je Geppeto, u silnoj brizi, završio tragajući za njim – u kitovim ustima. Njegova potraga za majstorom kratkog je vijeka; ponovno sureće Lucignola koji ga odvodi u Zemlju igračaka. Međutim, nakon mjeseci zabave uviđaju kako postaju – magarci. Otkupljuje ih cirkuska družina gdje se Pinocchio ubrzo ozljeđuje. Gledajući što se događa, Vila biva razočarana te odlučuje kako je vrijeme za završetak. Lutak odbija, iznova započinjući potragu za svojim ocem, spašavajući ga iz usta kita.

Geppetto se razboljeva te Pinocchio zaziva Vilinu pomoć koja, uviđajući kako je preokrenuo cijelu priču, odlučuje pomoći. Ponovno doma, ostaje učiniti zadnju stvar. Vila pretvara lutka u pravog dječaka pred kojim sada predstoji cijeli svijet za istraživanje.

Poput drugih umjetnosti, i plesna umjetnost upravlja se prema određenim zakonitostima. Građa i sadržaji plesnog kazališta za djecu vrlo je riskantan poduhvat. Unatoč tome što se današnja publika uvelike oduševljava plesom te što riječki balet postaje idejno žarište plesne umjetnosti u užim i širim okvirima, zakonitostima plesnog kazališta za djecu slabo smo se bavili. Stoga vjerujem da nije bilo naodmet u našoj posljednjoj sezoni upustiti se u dijalog s metodički i pedagoški odgovornom disciplinom kazališta: dječjom baletnom predstavom.

Odluka je pala na Pinocchija. Danas kultna priča kroz sjajnu koreografiju našeg plesača Michelea Pastorinija iznalazi novi identitet kroz njegov osebujan pristup priči o lutku koji silno želi postati dječak.

Pozivam sve gledatelje, od najmlađih do najstarijih, da dođu i nauče nešto novo o kazalištu, plesu, transformaciji, životu, ljudima i samima sebi.

Benigni, Garrone, Zemeckis… Carlo Collodi nije očekivao kako će Pinocchio u idućih 150 godina postati brend za kojim će svi u kulturnoj industriji posezati. U tom obilju, gdje ste pronašli svoju ishodišnu točku?

Ušao sam u Pinocchija s vrlo intimnog gledišta jer smatram da je primjenjiv na sve, posebno na djecu. Povezan je s mojim obrazovanjem i životom. Sve što se njemu događa, događalo se i meni kada sam dobio priliku živjeti svoj život u mladosti. Pinocchio ima potpunu slobodu izbora, a zauzvrat mora osjetiti posljedice svojih pogrešaka na vlastitoj koži. Nalik njemu, nisam nikada imao nekoga uza sebe tko bi me zaustavio.

Danas uviđam kako je važno da dijete razumije, proživi i osjeti život na vlastitim postupcima. To je moja poruka svima. Posebice želim roditeljima i učiteljima dati do znanja koliko je važno da djeca imaju slobodu izbora kako bi učila na vlastitim pogreškama. Konačno, uz mene su uvijek bili moji roditelji koji su me promatrali i predlagali druga rješenja, ali nikada mi ih nisu nametali.

Često sam znao zahvaljivati roditeljima na načinu na koji su me odgojili, dok su oni sretni što vide kako sam pronašao način da rastem kroz život. Sami kažu da, bez mene, nikada ne bi uspjeli odgojiti dijete prema svojim idejama. A ja bez njihovog odgoja nikada ne bih uspio doći ovdje gdje sam danas.

Kazalište za djecu oduvijek je bio i ostao težak poduhvat. Koliko je teško koreografirati balet za djecu (i roditelje) koji će ih uvući u priču? Smatrate li da se premalo priča o tim izazovima?

Kazalište nam pruža šansu da iskusimo i razumijemo nešto što kroz život vrlo vjerojatno ne bismo uspjeli. Ponekad imam osjećaj da uvijek zaboravimo na najmlađu publiku, što je šteta jer upravo na njima gradimo publiku budućnosti. Ako njih uvedete u kazalište na pravi način, oni će dolaziti i kada odrastu, zajedno sa svojom djecom. Ako mogu doprinijeti, doprinijet ću tome.

Često se događa da se tijekom rada na predstavi za djecu one samo naslovljuju za njih, a rade za druge uzraste. Od početka sam prihvatio da moj balet mora biti vizualno, koreografski i glazbeno namijenjen najmlađima. Vjerujem da je ovo predstava u kojoj će oni stvarno uživati.

Navikli smo uvijek na filmu gledati Pinocchija, ali on nije čest gost u kazalištu. Kako ste se odlučili adaptirati upravo njega?

Prije osam, devet godina sam imao priliku stvoriti mini školsku predstavu. Već tada sam pomislio: što bi bilo bolje od Pinocchija? To je bila kratka, desetominutna izvedba. Međutim, već tada sam razmišljao da ako mi se ikada pruži prilika napraviti pravu predstavu, iskoristit ću je. Vjerovao sam kako je to novi, zanimljiv izazov za koreografa.

Što su vam bili najveći izazovi u produkciji i adaptaciji Pinocchija u balet?

Pinocchio se u knjizi suočava s mnoštvom avantura. Želite li iznijeti takvu priču na scenu, morate biti svjesni kako nećete moći sve prikazati. Ipak, čak i ako nemate potrebnu opremu za uprizoriti avanturu, morate se potruditi pronaći način. U tome leži izazov. Meni je na raspolaganju stajao plesni vokabular. Uz to, jedan od izazova bilo je uvući mladu publiku. Morao sam razmisliti kako privući i zadržati njihovu pažnju. Puno sam razmišljao kako balet približiti najmlađima, posebice glazbeno i scenografski. Marin Butorac razumio je točno moju viziju te smo došli do jednog specifičnog, novog glazbenog pristupa bajci. Isto tako je tekla i suradnja s Aleksandrom Anom Buković zahvaljujući čijim rješenjima sam uspio dovesti Collodija na scenu.

Ipak, glavni izazov bio je poraziti filmsku figuru Pinocchija. Filmovi su manje okrutni od knjige što je odabir scena učinilo izazovnim. Naša verzija za cilj ima oživjeti sve likove, ukazujući da je svaki među njima važan za priču. To je bilo složeno izvesti s obzirom na to kako je naš balet kraći, i od filma, i od knjige. Naša adaptacija razlikuje se najviše u izboru avantura. Praktično gledajući, puno avantura znači i puno kratkih, kompaktnih scena koje moraju biti bogate i žive kako bi zadržale interes publike. Puno smo radili na produbljenju osobnosti naših likova. S obzirom na to kako knjiga postoji dulje od 140 godina, oni su oduvijek bili i ostali isti, a čini mi se kako se i sami umorili od toga.

Ako su se likovi umorili od samih sebe, kako si ih odlučio revitalizirati? Što si htio kroz svakog od njih prikazati te što svaki od njih znači za glavnog junaka?

Pinocchio je Pinocchio, njegov karakter do zadnje riječi prati ideju Carla Collodija. Isto vrijedi i za Gepetta, talijanskog radnika, oca, lika spremnog žrtvovati sve za dijete. Međutim, on je i sanjar jer je napravio Pinocchija. On nikad ne odustaje od njega što je nevjerojatno važno i što bi svakome roditelju trebalo biti jasno. Koliko god vam zna biti teško, nemojte nikada odustati od svoje djece.

Razmišljajući o Zrikavcu, razmišljao sam o školi jer on je taj koji kroz cijelu priču savjetuje lutka kako se pripremiti za život. Ponekad se postavlja kako je to jedini način za uspjeh u životu. I da, škola je odličan alat, ali nije jedini. Osjetio sam to i na svojoj koži kada sam zbog plesa morao napustiti redovnu školu kako bih se posvetio plesnoj. Zrikavac utjelovljuje tu kontradikciju gdje s jedne strane pomaže, savjetuje, ali i nameće svoje svjetonazore. Htio sam i ukazati na to da roditelji vole stvoriti jedan odnos razumijevanja između škole i djeteta.

Vila je opisana vrlo majčinski, vrlo fino i elegantno, ali tko je ikad rekao da su naše mame savršene? Pri njenoj karakterizaciji sam koristio i osobno iskustvo, kao djeca uvijek mislimo da su naši roditelji idealni. A onda odrastemo i uvidimo da svi griješimo. Htio sam pokazati proces i razvoj svakog lika na pozornici te istaknuti mogućnost i važnost iskupljenja za svakog među njima.

Na kraju imamo i njegovog prijatelja. Koliko god bili pristojni, obrazovani, jaki i uvjereni, teško ćete ići protiv prijatelja. Uvijek treba puno hrabrosti za reći ne, zar ne Posebice je teško odbiti ako ste gladni života. A kada imate Lucignola koji vas vodi u nove avanture, zasigurno nećete reći ne.

Što se nalazi u srži Pinocchija? Što ga čini aktualnim i nakon silnih desetljeća?

Uistinu, što se krije na kraju priče? On postaje pravi dječak jer se dobro ponašao. Ali to su posljedice. Kroz cijelo djetinjstvo slušate da trebate biti dobri, to je prva poruka koja nas zatekne u našim životima. Međutim, odlučio sam napraviti mali zaokret kako bih pokazao da je na nama, a ne drugima, da stavimo točku na kraj vlastite priče. Ti bi trebao biti taj koji odlučuje kada priča započinje, a kada završava. U našem baletu, nakon niza Pinocchijevih grešaka, Vila odluči da je bilo dosta. Umorna je i razočarana te odlučuje zatvoriti priču. Nema više prilike za popravak. Međutim, Pinocchio će dobiti novu priliku, on će sam otvoriti knjigu iznova. To mi je bilo najvažnije, dati osjećaj drugima da sami mogu otvoriti svoju priču.

Razgovarao David Čarapina

Kako je izgledalo vaše istraživanje tijekom promišljanja o kostimografskim rješenjima? Što su vam bile inspiracije tijekom procesa? Koliko Vam je bitan Collodi tijekom razmišljanja o kostimima za adaptaciju djela? Gdje ste odmaknuli i oplemenili viziju, a gdje ste se odlučili čvrsto držati zadanih opisa?

Tijekom istraživanja i promišljanja o kostimografskim i scenografskim rješenjima za balet Pinocchio glavna inspiracija i baza su mi bile originalne ilustracije Carla Chiostrija koje prate priču Pinocchijevih avantura, Carla Collodija. Potaknuta iščitavanjem knjige, Chiostrijevim ilustracijama te gledanjem raznih filmskih adaptacija izrodila su se naša kostimografska i scenografska idejna rješenja. Najviše me zapravo inspirirala talijanska miniserija u pet dijelova Le avventure di Pinocchio iz 1972. redatelja Luigija Comencinija i u tom duhu smo htjeli prikazati našu viziju priče i likova. Time smo željeli ostati vjerni priči i likovima koje sam oplemenila nekim vizualnim i konceptualnim rješenjima, primjerice svi likovi imaju na sebi jedan dio kostima s uzorkom godova drveta itd. Tako da mislim da smo zapravo napravili kombinaciju u kojoj se držimo predloška, ali smo ga objedinili, nadogradili i povezali nekim konceptualnim detaljima i rješenjima.

Balet Michelea Pastorinija uvelike se oslanja na tekstualni predložak i viziju Carla Collodija. Odabrana scenografija u obliku knjige najbolja je potvrda toga, kako u vidu omaža autoru, tako i davanju prednosti knjizi. Jeste li imali druga rješenja na stolu? Koliko se složenim pokazalo odabrano rješenje?

Što se tiče scenografije imala sam jako puno različitih idejnih rješenja, ali smo se ipak na kraju odlučili za tehnički najkompleksniju ideju koja je bila najbliža priči i Micheleovoj viziji baleta. Središnji scenografski element je velika uspravna knjiga, na svakoj stranici knjige je šarena ilustracija prostora u kojoj se određena radnja odvija, tako imamo scenu Gepettove sobe, škole, lutkarskog kazališta, kita itd. Stranice knjige otvaraju i pomiču sami plesači odnosno likovi. Izgleda kao da su likovi oživjeli te izašli iz bajkovitog svijeta knjige i mašte u stvarni svijet. Ideja je bila izvesti veliku pop-up knjigu, s dijelovima koji iskaču prema van, međutim to se pokazalo tehnički prezahtjevnim tako da smo napravili sličnu verziju s raznim skrivenim otvorima i prolazima. Nadamo se da iznenađenja i maštovitosti neće nedostajati.

S obzirom na to kako se velika većina modernih adaptacija vodi za onima filmske prirode, koliko ste se osvrtali na drugačije pristupe Pinocchiju, a koliko na sam predložak Carla Collodija?

Jedna od glavnih uputa koje sam dobila od redatelja i koreografa Pastorinija je da ne želi oslanjanje na Disney verziju Pinocchija, već na originalnu priču te da se probamo približiti Comencinijevoj viziji. Mislim da smo uspjeli zadržati vjernost Collodijevom predlošku kojeg smo nadogradili našim vlastitim vizijama.

Razgovarao David Čarapina

Glazbeni koncept za balet Pinocchio temelji se na spoju klasičnih elemenata s modernim pristupom, stvarajući zvučnu kulisu koja će pratiti emotivnu i narativnu dubinu priče. Bio sam inspiriran raznolikošću Pinocchijevih avantura i likova te sam koristio niz glazbenih žanrova kako bih istaknuo različite aspekte priče: od bajkovitih tema za čarobne trenutke do ritmičnih, energičnih melodija za dinamične scene.

Oslanjajući se na temeljne motive i emocije koje prenosi priča, istraživao sam različite instrumentacije, harmonije i ritmove kako bih stvorio zvuk koji će moći odraziti širinu njegovog putovanja: od nade i čežnje, do izazova i trijumfa. Proces stvaranja glazbe za balet Pinocchio bio je dinamičan i kreativan. Eksperimentirao sam s različitim glazbenim teksturama, instrumentima i ritmovima kako bih pronašao savršenu kombinaciju koja će dočarati različite scene i emocije. Iskušavao sam se u različitim stilovima skladanja, od klasičnih tema do suvremenih harmonija, uvijek s ciljem da glazba podrži i nadopuni vizualni aspekt baleta.

Konačni rezultat glazbenog koncepta za balet Pinocchio bio je plod suradnje između koreografa i redatelja Michelea Pastorinija te mene kao glazbenika. Kroz kontinuiranu komunikaciju i iterativni proces, uspjeli smo uskladiti glazbu s vizualnim elementima predstave, istovremeno osiguravajući da svaki ton i akord doprinosi atmosferi i narativu. Kombinirajući tradicionalne elemente sa suvremenim pristupom, stvorili smo glazbu koja će publiku emotivno angažirati i voditi ih kroz nezaboravno putovanje s Pinocchijem.