Večer vokalne lirike

VEČER VOKALNE LIRIKE

Izvodi:
Gošća:
Klavirska pratnja:
Inspicijentica:

27. siječnja 2024.
Trajanje:
1:15

Nakon zapaženih uloga operama „Romeo i Julija“ te „Gianni Schicchi“, kubanski tenor Bryan Lopez Gonzalez na „Zajčevu“ pozornicu vraća se sa solističkim koncertom „Večer vokalne lirike“. Pripremite se za glazbeno putovanje pomno odabranim arijama i pjesmama glazbenih velikana. Prvi dio koncerta posvećen je solo pjesmama glazbenih majstora kao što su Franz Listz, Francesco Paolo Tosti te Stanislao Gastaldon.

Gradeći svoje ime na vodećim ulogama u Mozartovim operama te bel cantovskom repertoaru, tenor je u drugome dijelu pripremio neke od najpoznatijih arija iz opera Così fan tutte, L’elisir d’amore te La Bohème. Na pozornici će mu se pridružiti i članica Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, sopranistica Gabrijela Deglin.

 

Program

Franz Liszt (1811. – 1886.): Tre sonetti di Petrarca / Tri Petrarkina soneta, S.270.a
I. Pace non trovo / Ja nemam mira
II. Benedetto sia il giorno / Blažen bio dan
III. I vidi in terra angelici costumi / Vidjeh na zemlji

Francesco Paolo Tosti (1846. – 1916.): Quattro canzoni d’Amaranta / Četiri pjesme amaranta
I. Lasciami! Lascia ch’io respiri / Ostavi me! Pusti me da dišem
II. L’alba separa dalla luce l’ombra / Zora razdvaja sjenu od svjetla
III. In van preghi / Uzalud se moliš
IV. Che dici, o parola del Saggio? / Što kažeš o riječi Mudraca?

Stanislao Gastaldon (1861. – 1939.): Musica proibita, Op. 5

***stanka***

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.): Così fan tutte
· arija Ferranda Un’aura amorosa
· arija Fiordilige Come scoglio (Pjeva: Gabrijela Deglin, sopran)

Gaetano Donizetti (1797. – 1848.): L’elisir d’amore / Ljubavni napitak
· arija Nemorina Una furtiva lagrima / Jedna tajna suza

Giacomo Puccini (1858. – 1924.): La Boheme
· arija Mimi Sì, mi chiamano Mimì (Pjeva: Gabrijela Deglin)
· duet Mimi i Rodolfa Soave fanciulla (Pjevaju: Bryan Gonzalez Lopez i Gabrijela Deglin)

 

Kratak pogled na glazbeni opus Franza Liszta (1811. – 1886.) otkriva nam začudnu činjenicu. Naime, među tih više od 1200 djela skriva se izuzetan broj transkripcija ili parafraziranja svojih, ali i djela drugih skladatelja. Mađarski skladatelj transkribirao je djela za solističke dionice na klaviru, klavir četveroručno, orgulje, kombinaciju orgulja i drugih instrumenata, cijeli orkestar s ili bez pjevačkih dionica itd. Ipak, tijekom svoje karijere je najveći broj djela posvetio upravo klaviru. Od svojih djela (Sonata u b-molu, Faust simfonija, oratorij Christus…), pa sve do transkribiranja djela Bacha, Beethovena i Berlioza za klavir, Liszt danas ostaje zapamćen kao jedan od najvažnijih klavirista svojega vremena.

Tri Petrarkina soneta nastajala su 23 godine. Pored njegova opernog pokušaja, riječ je o njegovom prvom pokušaju da napiše djelo za pjevača. Prva verzija 1839. godine, u trenucima kada se Franz odlučuje za karijeru klavirista, napuštajući svoju ženu i troje djece. Originalno su soneti bili pisani za klavir i tenora, ali tijekom svoje karijere autor će sonete prenamijeniti za baritona te mezzo-soprana. Lisztovo eksperimentiranje s harmonijom, melodijom, bojom te, konačno, tonalitetom, pretočeno je u ove tri lirske pjesme.

Glazbena povijest Francesca Paola Tostija (1846. – 1916.) pamti kao jednog od originalnijih skladatelja talijanske povijesti. Svoju slavu stječe u Londonu gdje će provesti više od trideset godina. U jednom pismu Giuseppe Verdi napisat će kako je riječ o jednome od najvećih učitelja glazbe. Tosti će tijekom svojeg života služiti na britanskom dvoru trima vladarima – Viktoriji, Edwardu VII. te Georgeu V. – a još mnogi drugi će mu dolaziti na vrata kucati radi glazbenih lekcija. Njegov dugogodišnji rad na u Velikoj Britaniji bit će nagrađen 1908. godine kada ga Edward VII. proglašava vitezom; jedini je talijanski glazbenik koji je zaslužio tu titulu.

Međutim, Tosti nikada nije zanemario svoje stvaralaštvo. Četiri pjesme amaranta ogledan su primjer njegova stvaralaštva. Njihov predložak su pjesme talijanskog pjesnika Gabrielea D’Annunzija. Ključan motiv je cvijet amaranta koji traje samo pet dana, a skladatelju i pjesniku služi da izraze gubitak voljenog ili kratku, ljubavnu vezu koja umjetniku može samo zadati životnu bol. Pretpostavlja se kako je pjesnik u simbolici amaranta sakrio svojeg preminulog ljubavnika Giuseppina Mancinija. Pišući djelo za klavir i solistički glas, Tosti hvata čovjekovu nemogućnost pri suočavanju s gubitkom voljenog, pokazujući kako taj proces prate, i tuga, i ljutnja, i konačno, šutnja.

Martino Stanislao Luigi Gastaldon (1861. – 1939.) kroz svoj život je, ponajviše, ostao upamćen po djelima namijenjenima za salone. Pored toga, napisao je četiri opere, dva zborska djela te dugi niz instrumentalnih glazbenih djela. Međutim, u uhu šire javnosti najviše će ostati upamćen po pjesmi Musica proibita. Iako su mnogobrojni mislili kako je riječ o ariji iz njegove opere Mala Pasqual!, Gastaldon je djelo napisao 1881., devet godina prije premijere opere. Pisana za klavir i sopran, pjesma je posvećena talijanskom baritonu Feliceu Giachettiju.

Musica proibita je prva u nizu od šest pjesama koje će Gastaldon potpisati s pseudonimom Flick-Flock. Odmah po izlasku postaje hit, novinari počinju pisati kako ona postaje simbolom mladih ljubavnika koji, u nemogućnosti da izraze svoju ljubav, posežu upravo za riječima i glazbom Gastaldona. Tijekom narednih desetljeća pjesma se prevodi na druge jezike, a pjevaju je najveći tenori 20. stoljeća: Enrico Caruso, Luciano Pavarotti, José Carreras itd.

Così fan tutte, ossia La scuola degli amanti (Tako sve čine ili škola za ljubavnike) je posljednja opera Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.- 1791.). Libreto je napisao Lorenzo Da Ponte, a praizvedena je u bečkom Burgtheateru. Radnja otpočinje u kavani gdje se časnici Ferranda i Guglielma, sigurni u vjernost svojih zaručnica, odlučuju okladiti s prijateljem Alfonsom uvjerenim u tezu da ne postoji vjerna žena. Časnici se pretvaraju da odlaze u rat, samo da bi se vratili prerušeni i time otpočeli niz intriga, spletki i komičnih situacija. Iako je dugo vremena bila zanemarivana, Così fan tutte danas je standardni dio kazališnih repertoara diljem svijeta. Ariju Un’aura amorosa pjeva Ferrando tijekom razgovora vojnih časnika i Alfonsa, argumentirajući kako će ženu ispuniti već samo obećanje ljubavi na horizontu. Arija Come scoglio izvodi se u trenutku kada na vrata dviju sestara i zaručnica pokucaju prerušeni časnici, nastojeći ih zavesti. Jedna od njih, Fiordiligi, ih odbija, ukazujući kako je njena vjernost čvršća od kamena.

Uz Luciu di Lammermoor, komična opera Ljubavnik napitak jedno je od najvažnijih djela Gaetana Donizettija (1797. – 1848.). Napisana u samo šest tjedana, opera je praizvedena 1832. godine u Milanu (Teatro della Canobbiana). Njenu popularnost najjednostavnije je opisati time da je između 1838. i 1848. godine bila najizvođenija opera u Italiji. Skladana na libreto Felicea Romanija, Ljubavni napitak inspiriran je komedijom francuskog dramatičara Eugenea Scribea, predloškom za Auberovu operu Le Phyltre. U središtu priče je naivni Nemorino, opčinjen vlasnicom bara Adinom. Ipak, ona ljubi drugoga, iskusnog Belcorea. Razmišljajući kako da ju osvoji, Nemorino nailazi na legendu o Tristanu i Izoldi te na postojanje ljubavnog napitka. Putujući liječnik Dulcamara mu daje željeni eliksir koji otvara daljnje ljubavne operne zaplete. Una furtiva lagrima je popularna Nemorinova romanca koju protagonist pjeva u trenutku kada otkrije da ljubavni napitak – djeluje!

Slavna opera Giacoma Puccinija (1858. – 1924.) La Bohème gledatelje odvodi u siromašni studentski i umjetnički svijet pariške Latinske četvrti 1840-tih godina. Libreto se temelji na romanu Prizori iz života boeme francuskog pisca Henrija Murgera te su ga pisali Luigi Illica i Giuseppe Giacosa. U središtu pozornosti su dvije ljubavi: nježna, ali tragična ljubav pjesnika Rodolfa i kitničarke Mimì te ona raskalašena, burna slikara Marcella i Mussette. Prateći razvoje njihovih ljubavnih priča, Puccini izvezuje transgeneracijsku priču o vječnom životu umjetnika na rubu, ali i ljubavnim lekcijama koje svi moramo jednom iskusiti. Arija Sì, mi chiamano Mimì smatra se jednom od najljepših arija jer hvata trenutak kada se Rodolfo i Mimì zaljubljuju, unatoč svim preprekama na putu. O Soave fanciulla je romantični duet između Rodolfa i Mimì do kojeg dolazi poslije njihove.

 

Pripremio David Čarapina

Foto & Video galerija