USTAV REPUBLIKE HRVATSKEAnte Tomić - Rajko Grlić
Profesor Vjeko živi u centru Zagreba s Hrvojem, nepokretnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Vjekin užitak su noćne šetnje kada, odjeven kao žena, luta gradom. U jednoj od tih šetnji pretuče ga grupa mladića. U bolnici ga prepozna Maja, medicinska sestra koja živi u podrumu njegove zgrade. Od toga trenutka Maja se počne brinuti za njega i njegovog oca. Zauzvrat Vjeko Majinom mužu, policajcu Anti, pomogne pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske… Tako počinje ova priča o ljubavi i mržnji, priča o četvero vrlo različitih ljudi koje je sudbina iznenada učinila međusobno ovisnima.
Nakon velikog uspjeha jednog od najhrabrijih filmova novog milenija, „Ustav Republike Hrvatske“ i na pozornici Satiričkoga kazališta Kerempuh.
Riječ je o predstavi koja će se baviti ljubavlju i mržnjom, hrabrošću i kukavičlukom, erotikom i netrpeljivošću prema drugima i različitima.
Iz kritika
“Vinko Brešan hrabro je, a pragmatično režirao u zagrebačkom Satiričkom kazalištu “Kerempuh” “Ustav Republike Hrvatske” Ante Tomića i Rajka Grlića. (…) Perić je upravo izvrstan kao Vjekoslav. Glumi rekao bih burleskni, ali suzdržano. Unutarnju suprutnost koja pogoni lik, mrzi Srbe, a sam je objekt mržnje kao homoseksualac, Perić daje vješto i rekao bih drsko.
Perić i Nikša Butijer, koji igra Antu (Vasilija) Samardžića, igraju u paru nadahnuto, međusobno se osjećajući do razine žive improvizacije, Butijer svoga policajca Srbina, kojega i dalje tlače premda je promijenio ime i premda je dragovoljac Domovinskog rata, dao je toliko trodimenzionalno da je na poklonu dobio upravo za onoliko manji aplauz od Perića koliko je stvarno doživljen kao “njihov”. Ana Maras Harmander igraju Maju Samardžić, suprugu Antinu, kao skromnu ženicu koja međutim nije izgubila elan vital, pa nije ovdje samo pasivna podnositeljica radnje, nego i njezin naoko pomoćni, a zapravo glavni motor. (…)
Glavna kvaliteta predstave, a i teksta, počiva u činjenici da njezini protagonisti, premda karikirani, ipak osvanu kao ljudi, doduše nesavršeni, često i pakosno, ali ne zapravo zli. (…)”
Tomislav Čadež u “Jutarnjem listu”
(…) Brešanova predstava sjajno koresnpondira s trenutkom i novim konzervatizmom koji jača iz dana u dan. (…) “Kerempuh je ovo predstavom dobio novi hit, ali i novog glumačkog prvaka. Borko Perić zadnjih godina glumački raste iz uloge u ulogu, ali upravo ovdje, kao Vjekoslav Kralj, dokazuje izuzetnu glumačku zrelost. (…)”
Bojana Radović u “Večernjem listu”