U srijedu, 15.travnja, objavljujemo u Vremenskoj kapsuli deset zapisa naših umjetnika iz kuće. Kako se osjećaju bez pozornice i kako im prolaze dani, što im najviše nedostaje i zašto je kazalište živo čak i kad je zgrada zatvorena – pišu vam poznata lica Hrvatske i Talijanske drame i Baleta HNK Ivana pl. Zajca: Olivera Baljak, Tanja Smoje, Leonora Surian Popov, Jasmin Mekić, Elena Brumini, Cristina Lukanec, Anastazija Balaž, Morgan Perez, Carlos Huerta Pardo i Maria Mataranz de las Heras.
Pogledajte galeriju i pratite nas putem službene Facebook-stranice te ostalih društvenih mreža (Youtube, Instagram, Twitter). Online-program “Zajc uz vas” nastavlja objavljivati zanimljivosti iz kazališne povijest kroz program “Vremenska kapsula”!
Olivera Baljak, nacionalna dramska prvakinja:
„ČISTIM SVOJ ŽIVOT OD NEPOTREBNIH STVARI“
Život me naučio da svaki problem pokušam riješiti što je moguće prije, bilo sama, bilo uz nečiju pomoć, a neki se riješe sami od sebe, ako im mi pritom ne smetamo svojim fiksacijama i strahovima. Manje-više problemi su rješivi. Međutim, ovo što nam se sada događa na globalnom planu i sa čime smo svi po prvi put suočeni, nešto je što ne možemo olako niti riješiti, niti se pretvarati da toga nema, odnosno da nas se ne tiče, ma koliko bili zdravi i zatvarali se u svoje domove.
SUOČAVANJE S NUTRINOM
Na ljudskoj razini empatijom smo povezani sa svim ljudima, osobito s onima koji su pogođeni bolešću i gubitkom svojih najbližih. Kolikogod željela pomoći, ipak se osjećam nemoćnom i, ma kako to zvučalo nevjerojatno i čak kontradiktorno, ovoga puta najviše pomažem – ostajući u kući! Koristim ovo vrijeme da radim na sebi, čak i pri sasvim običnim kućnim poslovima kao što je čišćenje stana, jer na takav način, kako bi rekao Arsen, „čistim svoj život od nepotrebnih stvari“. Čitam, gledam filmove, gledam domaće i inozemne predstave koje su nam sada pristupačnije putem interneta, slušam glazbu… Oduvijek volim kuhati, a sada malo i eksperimentiram, što me konačno pokrenulo da vježbam. Kvalitetnije provodim vrijeme sa sinom, nazivam drage ljude, a osobito starije, počevši od moje majke i nekih ljudi izvan Rijeke. Sa moja dva psića svakog jutra izađem u šetnju, čemu se oni vesele jer sada sve vrijeme mogu provoditi sa nama… Sve više osvješćujem da mi ova situacija pomaže suočiti se s vlastitom nutrinom, koja, lišena svakodnevne jurnjave i stresa, stječe svoj mir. A iz toga mira pronalazim zajedničku točku s mnogim ljudima koji ovu pandemiju doživljavaju slično, što me dovodi do shvaćanja da je naše univerzalno bratstvo jedino kadro pobijediti ovaj problem.
Tanja Smoje, prvakinja drame HNK Ivana pl. Zajca:
OSJEĆAM DA SMO NA VELIKOJ CIVILIZACIJSKOJ PREKRETNICI
Za mene se nije puno toga promijenilo u ovo “ostani doma” doba. Moja najveća životna promjena dogodila se prije 3 godine i 3 mjeseca i zove se Fabijan. Od tada je moj život uglavnom “ostani doma” život koji me veseli, i još uvijek, uslijed ove pandemije, nisam osjetila nedostajanje nečega.
Ipak strepim i pitam se kako će jednom izgledati i kada će se uopće pokrenuti ono što znamo i živimo kao život. Prisiljeni smo širiti načine komunikacije virtualno, od rođendanskih zabava do sastanaka, vježbanja …i čini se da funkcionira. Čak je i Zajc stigao do vas.
Osjećam da smo na velikoj civilizacijskoj prekretnici koja nas istovremeno spaja (kao i sve nesreće čini da smo bolji jedni prema drugima) i razdvaja jer to činimo svaki iz svojega doma. Gdje je tu kazalište, pitam se sa nemalim strahom. Ali ipak vjerujem da ništa nikada neće moći zamijeniti živi kontakt i radost nastajanja u sadašnjem trenutku. Veseli me opet podijeliti taj trenutak s vama.
Leonora Surian Popov, prvakinja kazališta HNK Ivana pl. Zajca:
KAZALIŠTE SE MIJENJA KAKO SE MIJENJAJU VREMENA
Svrha je kazališta da postavlja neka pitanja, da izaziva, šokira, educira. Tako je bilo kroz povijest – samo se u kazalištu moglo dotaknuti nekih tema, kroz satiru, tema o kojima se inače nije smjelo govoriti. Ali kazalište po meni mora biti i ljepota, harmonija, umjetnost… I mislim da u ovakvim okolnostima koje živimo sada treba to nuditi. Nešto lijepo za dušu, što te u ovakvim trenutcima može podignuti, odvesti u neki alternativni svijet mašte i pozitive i dati snagu za dalje…
Jasmin Mekić, prvak Drame HNK Ivana pl. Zajca:
KAZALIŠTE JE TU, I U VRIJEME KRIZE, DA NAS „ŠAMARA“ EMOCIJAMA
Kazalište je oduvijek imalo posebno mjesto u svakom društvu. U ovo vrijeme nesigurnosti mislim da kazalište inspirira vodeći se dobro osmišljenim programima naše uprave. U ovo vrijeme neizlazaka kazalište unosi neki smiraj u domove. Svi se trudimo inspirirati druge, a kazalište i umjetnici upravo to rade.
Umjetnost i kazalište su tu da nas pokreću, dotičući nas na razne načine, guraju nas kad je potrebno, kada možda potonemo, obogaćuju nas za neki novi osjećaj ili saznanje i nikada ne odustaju od toga da nas provociraju, ‘šamaraju’ emocijama, pokreću i tvrdoglavo inspiriraju. Upravo zbog tog osjećaja koji pružamo drugima sam sretan, živ i neizmjerno zahvalan! I neću nikada prestati!
Elena Brumini, glumica Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca:
IL CAMBIAMENTO È CONSTANTE
Il teatro ha molti ruoli. Dovrebbe educare, divertire, criticare e provocare. Per provocazione intendo porci domande, farci pensare e reagire. Poi dipende dalle affinità del pubblico. Nel periodo di crisi preferisco lo svago che il teatro offre. Altri magari hanno bisogno di una critica o di ispirazione e forza per andare avanti.
L’arte è il carburante dell’anima e del cervello. Purtroppo oggi il fatto viene ignorato oppure semplicemente dimenticato e siamo testimoni di una società sempre più fredda e superficiale. Il diverso non è ben accetto e c’è tanta paura di distinguersi dal “normale”.
Il bello del teatro è che il cambiamento è costante. Siamo qui per un pubblico vasto ed è nostro compito e privilegio di rispondere, per la maggior parte, alle loro esigenze.
I gusti del pubblico saranno sempre diversi. Cambiano sicuramente con le generazioni e la situazione nel paese.
Sono cresciuta in un ambiente in cui la musica è le risate erano sempre presenti. È quello che cerco quando vado in teatro ed è quello che vorrei offrire. Proprio questo tipo di repertorio il nostro teatro sta già offrendo al pubblico.
Cristina Lukanec, prvakinja Baleta HNK Ivana pl. Zajca:
NE ZNAM KAKAV ĆE NAS SVIJET DOČEKATI KAD SVE OVO ZAVRŠI
Voljela bih da imam nešto jako fantastično za reći o ovoj, za sve nas, neobičnoj situaciji, ali nemam.
Ovih se dana, kao i svi drugi ljudi, još privikavam na ideju da ćemo neko vrijeme (tko zna koliko?) živjeti po ovim pravilima. Time želim reći da je možda prerano predvidjeti što će ljudima faliti nakon dugog vremena u izolaciji – nekima možda tržnica, ili odlazak na posao, ili čak onaj slatki “bijeg od realnosti” koji neki ljudi pronalaze u odlasku na kazališne predstave… Ne znam, svako za sebe najbolje zna.
Za sad, drugi imaju važne uloge i ja se njima divim i njima plješćem.
Anastazija Balaž, glumica Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca:
UMJETNOST NAS U OVAKVIM TRENUTCIMA PODSJETI NA ONO NEŠTO VIŠE I LJEPŠE
Odlazimo u trgovinu, vidim zabrinute i velike oči ispod zaštitnih maski. Svi se nekako pogledavamo kao da bismo rekli nešto jedni drugima…ali ipak šutimo…tu i tamo mi se neke oči nasmiju… Prolazimo pored parka… Taj prizor ograđenog parka me posebno rastužuje… Navečer kuhamo delicije za koje inače nemamo vremena…opet se svi smijemo i uživamo…
GLEDAM KOLEGE GLUMCE U „ZAJC UZ VAS“ PROGRAMU
Gledam svoje kolege kako govore poeziju, pričaju priče za djecu…zvuče mi toplo i umirujuće… Umjetnost nas u ovakvim trenucima podsjeti na ono nešto više i ljepše…na ono nešto daleko, a tako blizu…na ono nešto neopipljivo, a tako istinito i tako stvarno…na ono nešto gorko a ipak utješno…. Navečer mi opet prođu kroz glavu nekakve crne misli i neizvjesnost sutrašnjice… Ušuškam se u krevet sa svojim anđelićima…podsjetim sebe na beskraj blagoslova oko mene…i utonem u san…
Morgan Perez, članica Baleta HNK Ivana pl. Zajca:
WHO PRESSED PAUSE IN THE LIFE WE HAD?
This is when the internet and social media somehow make everything slightly easier. They connect us from all over the world! Dance companies are giving free online access to daily morning classes, teachers are uploading combinations of exercises/tasks to give us some challenges during the day, several companies are giving free access to their most famous repertoire. Art is everywhere on the net giving us some strength to deal with the crisis. Currently we are all forced to be more creative in order to keep our passion alive, and we are trying the best we can to help one another. And slowly, slowly you realise that everyone is going through the same frustrating feelings and you feel less alone, even if at the end you are still only you, watching your mobile phone!
THE POWER OF AUDIENCE
It is the most magical moment that every dancer is waiting for: to be on stage, lights on, the curtain opens and it’s immediate: the power of the audience is such a strong feeling, so many emotions we receive and we want to share.
But the whole world is truly suffering right now, and it forces us, nearly everyone, to press pause in the life we had. And so this day that we, Ballet HNK Ensemble, were waiting for is being postponed until further notice. I guess we are all shocked and sad by the current situation but we keep our heads up, we keep training even if it means moving all the furniture upside down!
Carlos Huerta Pardo, član Baleta HNK Ivana pl. Zajca:
KEEP THE AUDIENCE IN CONSTANT CONTACT
I think the theater is doing a nice job trying to keep the audience in constant contact with them. Through the theater’s official website, the artists continue to share their art with the audience. Opera, ballet, theater—everyone, through their interpretations, tries to send a little support in these difficult times and the theater continues sharing art.
Maria Matarranz de las Heras, članica Baleta HNK Ivan pl. Zajc:
THIS SITUATION WILL BECOME PART OF WHO WE ARE ON STAGE
As artists, I think that we have a special sensitivity, and I am sure that everyone will reflect on their own and try to contribute with their grain of sand to this collective of which we are part. I think that same collective has a great responsibility in society at the moment.
Each of us as dancers will take this situation with us, and it will be part of who we are on stage and how we want to connect with people.
PEOPLE NEED THEATRE
Right now, theatre and the arts play the fundamental role of the voice of people, and function as the universal language of human beings. Dance is a form of expression; people can feel identified with, free themselves or find something to reflect on by going to the theater.
