Mediteranska trilogija ponovno je na programu, 16. ožujka u 19 i 30 sati!
Maša Kolar koreografkinja je „Poslijepodneva jednog fauna” koje čini Mediteransku trilogiju uz „Pulcinellu” Giovannija Di Palme i „Španjolsku rapsodiju” Filipea Portugala. U ulozi Fauna izmjenjuju se Michele Pastorini i Nicola Prato, dva sjajna interpreta koji nose ono nešto novo što je koreografkinja uz svoj autorski tim željela ponuditi publici u tih senzualnih desetak minuta simfonijske pjesme, Debussyjeva najpopularnijeg i najizvođenijeg djela.
Skladatelj Claude Debussy je obožavao književnost i umjetnost, a inspiraciju za „Preludij za poslijepodne jednog fauna” pronašao je u pjesmi jednog od najvećih francuskih pjesnika toga vremena Stéphana Mallarméa. Duboka promišljanja i prepravljanja poeme trajala su deset godina, što nije neobično, pjesnik je tada razmatrao golemi rasprostranjeni svijet unutarnjih osjećaja, ljudskih stanja, prenoseći neizrecivo u pjesnički stih. Mallarméov je pjesnički duh bio toliko snažan da je utjecao na nastajanje brojnih drugih umjetničkih djela, među kojima je i Debussyjeva skladba. A francuski su pjesnici tog vremena, kojima se Debussy toliko divio, vrhuncem smatrali – glazbu.
U drugoj polovini 19. stoljeća vladalo je opće oduševljenje likom fauna. To tajanstveno biće iz grčko-rimske mitologije u erotskoj je potrazi za nimfama, uz svjetlucave zrake popodnevnog sunca, u lakoći senzualnosti, egzotičan je, znatiželjan.
Dualni Faun donosi metaforičku sliku. Prije svega, riječ je o liku koji ima fizionomiju polučovjeka – poluzvijeri, ima prsa i glavu čovjeka, ima dlakave šape, te na glavi rogove i na nogama papke jarca. To hibridno, dualno biće rastrojeno je između životinjskog instinkta i erotskih nagona što ga potiče na lov nimfi, a približava ga i ljudskim žudnjama. Kao biće s dušom teži umjetnosti, savršenstvu i beskonačnosti koje simbolizira frula. Jednako tako, pun napetosti i oklijevanja, čovjek je biće u kojem se bore duša i tjelesni nagoni.
Poslijepodne predstavlja sunčani dio dana, a budući da poema započinje ujutro i završava u uspavljujućoj vrućini popodneva što Fauna ponovno vraća u san, krug se zatvara na samome sebi, sa snovitim okvirom, u maštanju, između stvarnosti i sna, u želji za vječnošću.
Uz jasno polazište, Faun Maše Kolar je suvremen, drugačiji, središte njegova zanimanja nije nimfa, već on sam. Faun je sada narcis, a do sada je svojom poetičnošću i ljepotom pokreta uspio osvojiti i hrvatsku i njemačku publiku.
Prvak Baleta Michele Pastorini u ulozi Fauna čitavo je vrijeme u suodnosu s velikim narančasto-žutim kolutom izvodeći pritom točno sve detalje i savladavajući svoje vlastito „sunčano poslijepodne” u okviru kruga, što zasigurno nije nimalo jednostavno, koliko god to u njegovoj izvedbi tako izgledalo.
O svojem je osjećaju prema Faunu u koreografiji Maše Kolar rekao:
Faun je poznat po tome što je jako zaljubljen u sebe, izrazito narcisoidan. Ne u druge, nego u sebe.
Mnogo sam razmišljao o tom aspektu. Zamislite kako bi bilo lijepo moći misliti samo na sebe, voljeti samo sebe, bez očekivanja i potrebe da udovoljite drugome. Zbog toga – bravo, Faune! 🙂
Kao plesač činiš sve kako bi zadovoljio vizije drugih koreografa. Dakle, već ne mogu biti Faun.
Rad na našoj verziji Fauna nije bio lagan proces, Maša je tražila specifičnu kvalitetu pokreta, posebnu muzikalnost i istovremeno jasnu atmosferu za Fauna i Nimfu. Cilj je bio uskladiti sve te elemente. Jasno je da je najzahtjevniji dio rada bio s velikim krugom. Shvatio sam da on doista odgovara i reagira na moja raspoloženja, kao da je jezgra samoga Fauna. Ono što želim reći jest da krug uopće ne mari jesam li raspoložen, jesam li ljut ili sretan. Krug zahtijeva točno određenu količinu energije, savršenu mjeru snage i mekoće. Krug je odličan učitelj, podsjeća me da moram pronaći pravu ravnotežu ili barem pokušavati naći je ako želim surađivati s njim. Pravi Faun je krug, a ja samo učim od njega.
Priredila Andrea Labik
Foto i video: Fanni Tutek-Hajnal
Partner predstave Pulcinella
