IGRAČICE S KLUPE

ZAJC DANCE LAB 40+

Koprodukcija: Balet HNK Ivana pl. Zajca i Masa Dance Company

“Igrači s klupe” kolokvijalan je izraz koji se koristi kako bi se kako bi se naglasila hjerarhijska struktura svakog natjecanja. Naime, upotreba sintagme “igrači s klupe” prelazi okvire sportske dinamike i u svakodnevnoj se upotrebi primjenjuje na situacije za koje se za nekoga misli da nije dovoljno dobar ili još nije postigao neku razinu sposobnosti. Koreografija se konkretno bavi situacijom drugosti. Ovdje se ne radi o kvaliteti sposobnosti izvršavanja fizičkog zadatka, već o osjećaju te iste sposobnosti.

Polazišna točka jest situacija u kojoj se plesačice nalaze nakon 20 do 30 godina plesa u instituciji, ali i životnog iskustva. Njihova pozicija drugosti se oslanja na Hegelovu filozofiju samosvjesti. Samosvijest, u filozofiji, sposobnost JA da se u mišljenju i htijenju odnosi prema samomu sebi, tj. da samoga sebe učini svojim objektom, a za razliku od svijesti koja je usmjerena na izvanjske objekte. Plesačice utjelovljavaju različite pozicije “drugosti“ kroz situacije koje možemo prepoznati u životu. Kako biti drugi ili sljedeći? Koreografija se bavi “prijevodom“ iskustava u plesnu/scensku samosvijest. Prizivanje vlastitog plesnog iskustva kao utemeljenje odnosa JA samog prema sebi odnosno samoobjektivizacije. Plesačice postavljaju sebe kao objekt, sudjeluju kao promatrači vlastitog kretanja u spomenutom kontekstu. Kroz sintagmu ”Igračice s klupe” počinje proces propadanja kroz konstituirana značenja prema unutarnjem “nerazgovijetnom osjećaju samoga sebe”, kao nešto čisto instinktivno. Plesačice su se koristile instinktivnim pokretom kao načinom uspostavljanja atmosfere koja uvodi u svijet drugosti prepoznavajući ostale ”druge”. Na duhovit način plesačice su uprizorile prepoznativljive situacije i osjećaje kroz koje se možemo povezati, jer svi smo mi istovremeno “igrači s klupe” u nekom scenariju.