KOMORNI PAPANDOPULO

Odabrane komorne skladbe Borisa Papandopula

Glazbeni svijet iduće godine slavi 120. obljetnicu rođenja hrvatskog Mozarta, Borisa Papandopula. U čast jednog od najvažnijih suvremenih hrvatskih skladatelja, koji je svojim djelima i idejama obilježio našu kulturu u društvo, organiziramo Festival Papandopulo! U taj program bit će uključeni mnogobrojni umjetnici i stručnjaci, složni u namjeri da proslave njegov rođendan, ali i upoznaju širu javnost s njegovim likom i djelom.

PROGRAM

Monolog za violinu
I. Tempo Libero
Matej Mijalić, violina

Sonata za violinu i klavir
I. Largo, Sostenuto Adagio
II. Allegro moderato 
Ivan Graziani, violina
Ivan Vihor, klavir

Contradanza
Ivan Vihor, klavir

Meditacija
Matej Mijalić, violina
Ivan Vihor, klavir

Rapsodija concertante za violončelo i klavir
Vid Veljak, violončelo
Filip Fak, klavir

Papandopulijada u C-duru
Rijeka trio: Filip Fak (klavir), Krunoslav Marić (violina) i Vid Veljak (violončelo)

Jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća Borisa Papandopula, čiji opus pripada vrhu hrvatske umjetničke glazbe, mnogima je bio poznat pod nadimkom – hrvatski Mozart! Snažno je obilježio hrvatsku glazbenu umjetnost 20. st. Bio je i dirigent i zborovođa, korepetitor, organizator, a djelovao je i kao glazbeni publicist. Skladajući velikim intenzitetom gotovo šest desetljeća, Papandopulov opus sadrži oko 440 djela i jedan je od najvećih u cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, ne samo opsegom nego i umjetničkom vrijednošću. Pisao je za sva glazbena područja: orkestralnu (simfonijske pjesme, baletne suite, dvije simfonije), koncertantnu (za klavir, violinu, fagot, čembalo, kontrabas, timpane), komornu, vokalnu (solo-popijevke, zborovi), vokalno-instrumentalnu (16 kantata), glazbeno-scensku (osam opera, 12 baleta) i filmsku glazbu (npr. „Bakonja fra Brne“ F. Hanžekovića, 1951.; „Pustolov pred vratima“ Š. Šimatovića, 1961.).

Boris Papandopulo, sin znamenite pjevačice Maje Strozzi-Pečić, jedna je od najistaknutijih i najosebujnijih ličnosti hrvatskoga glazbenog života, čvrstim sponama vezan upravo uz Rijeku. Bio je direktor riječke Opere u razdoblju od 1946. do 1948. prvi put i tada je ravnao izvedbama 16 glazbeno-scenskih djela te 22 koncerta, a od 1953. do 1959. drugi put, kada je ravnao izvedbama 25 glazbeno-scenskih djela i 19 koncerata. Ravnao je prvom predstavom Opere i baleta novoosnovanog Narodnog kazališta u Rijeci, Zajčevom operom „Nikola Šubić Zrinjski“, 2. studenog 1946. godine. U riječkom je kazalištu praizvedena njegova opera „Rona“ te balet „Dr. Atom“. Za svečano otvaranje obnovljene zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca skladao je 1981. godine kantatu „Mantinjada” čijom izvedbom je sam ravnao. Pod njegovim je ravnateljskim vodstvom riječka Opera procvala, pridonio je i cjelokupnom, a posebno kulturnom, životu grada razvijajući operni i koncertni repertoar, skladajući i nastupajući kao dirigent i pijanist, ali i kao profesor i predavač.

Generalni pokrovitelj Riječkoga simfonijskog orkestra