PATETIČNA & POSVEĆENJE PROLJEĆA

Ludwig van Beethoven - Igor Stravinski

Nova kreacija za plesače riječkog Baleta izvodi se uz Beethovenovu „Patetičnu sonatu“. Ova klavirska sonata zadivljujuća je skladba u tri dijela, puna melodijskih kontura i tekstura sa zaokretima u temperamentima, promjenjivim raspoloženjima i izrazima.

Partitura je scenarij za djelo koje, iako apstraktno, inspiraciju dobiva iz drugih izvora, uključujući sam klavir.

Plesači su odjeveni u bijelo, na bijelom podu u crnoj sobi, utjelovljuju različite aspekte klavira i glazbe. Krećući se u formi kanona, izgledaju baš kao tipke, kao sviranje klavira u oktavama.

U jednom dijelu plesači dirigiraju glazbom kao što bi to činio dirigent.

Pojedini se plesači kreću neovisno jedni od drugih, baš kao što se ponekad čini da je tako s lijevom i desnom rukom pijanista.

Skupina povremeno pleše u bijelim tenisicama dodajući uzgon brzih pokreta i osjećaj brzine i ubrzavanja. Tenisice dodaju drugu dimenziju kvaliteti pokreta i osjećaju ritma i udaranja.

Tenisice su uronjene u osobna i simbolička značenja. Glavno su osnovno sjecište između tijela i prostora, omogućuju kretanje posvuda u okruženju.

Koreografski, djelo slijedi svjetlo i sjenu glazbe i interpretira ove pomake atmosfere raznovrsnom dinamikom pokreta. Glazba je podijeljena u tri stavka i u svakom od njih širok je raspon karaktera koji se izmjenjuju. Djelo se preokreće i izvrće na misterioznom putovanju emocija. Mračno i dramatično otvara put zaigranom i duhovitom.

Svijest o prirodi i njezinom opstanku, pa tako i opstanku same ljudske vrste, zauzela je danas jednako važnu ulogu u društvenom životu kakvu imaju politika, vjera, ekonomija i ostali društveni sustavi. Upravo ta misao nas je, suočene s globalnim i lokalnim elementarnim krizama, vodila k novom doživljavanju i slušanju kanonskog djela Igora Stravinskog „Posvećenje proljeća“. Ono i dan danas, nakon više od stotinu godina, odiše svježinom te uzbuđuje i inspirira onako kako samo priroda može svojom ljepotom.

Iako su Stravinski i Nijinski svojim prvim baletom opisali žrtvu kao mladu žensku osobu (ono „drugo“, ono „slabije“, ali plodnije biće), prinesenu od strane strogog patrijarhalnog ustroja kako bi „udovoljili“ Zemlji, danas je ta mlada žena zamijenjena novom žrtvom – Zemljom samom. Možemo reći da je danas naša Zemlja postala žrtvom ljudi, u istom onom društvenom ustroju koji nadzire, eksploatira, zagađuje i kontrolira sve čime je okružen.

Balet u koreografiji Maše Kolar inspiriran prirodom faunističkog svijeta predstavlja galeriju epizoda u kojima animalni vokabular u suigri s nizom isprepletenih nježnih melodija, energičnih dionica, i neočekivanih kompulzivnih ritmova partiture, otvara slobodu u novom doživljaju skladbe Igora Stravinskog – kao one koja slavi život. Koreografija priziva živući prirodni svijet kao unikatno i spektakularno čudo koje blista isključivo u raznovrsnosti i bogatstvu jedinki, povezanih međusobnim podržavanjem i održavanjem.

Odlučile smo se da ne težimo intelektualnom i filozofičnom. Odlučile smo se za nešto što nas ushićuje, nešto što slavi život, sinergiju prirode i čovjeka, pojedinca i društva.

H-alter – Pun pogodak i potpun promašaj