PETAR KOVAČIĆ PREDSTAVLJA
Komorni sastav orkestra riječke Opere

Solist i umjetnički voditelj:
Violončelo: Petar Kovačić
Komorni sastav orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka:
Koncertni majstor: Anton Kyrylov
Synthesizer: Nikola Kovačić

10.2.2017.

Program:

Astor Piazzolla: Adios Nonino, za violončelo i gudače
Gioacchino Rossini: Une Larme, tema s varijacijama za violončelo i gudače
Ottorino Respighi: Antiche danze ed arie per liuto, Suita br 3. za gudače

  I         Italiana
  II       Arie di Corte
  III      Siciliana
  IV      Passacaglia

***

Giovanni Sollima: Spasimo, za violončelo i ansambl*
  I         De harmonia
  II       Peste
  III      Raffaello: il naufragio
  IV      La porta dei greci
  V       De harmonia, via dolorosa

*Anton Kyrylov, violina
Valeriya Vaschenko, viola
David Stefanutti, violončelo
Nikola Kovačić, synthesizer
Marijan Lincmajer, udaraljke

 

Koncert s jednom pauzom traje jedan sat i trideset minuta.

Adios Nonino je zasigurno jedna od najpoznatijih skladbi koje nam je ostavio Astor Piazzolla.

Skladana 1959. kao sjećanje na oca (u obitelji zvan nonino), nastavlja se na nostalgičnu tradiciju viejo tanga koju Piazzolla, iako sam  predvodnik novog tanga, nastavlja njegovati najviše zahvaljujući velikoj francuskoj skladateljici i pedadoginji Nadiji Boulanger. Upravo je ona je bila ta koja ga je tijekom njegovog boravka u Parizu najviše poticala da slijedi put tanga, odnosno svoj prirodni glazbeni izričaj.

Večeras je imamo prilike slušati u jednoj od mnogih obrada u kojoj zvuk bandoneona zamjenjuje ne manje melankoličan zvuk violončela u pratnji gudača. Skladbu je za ovaj sastav prilagodio dugogodišnji Piazzollin suradnik i čelist José Bragato.

Gioacchino Rossini je u poznim godinama skladao Péchés de vieillesse (Grijesi starosti), zbirku podijeljenu na 14 svezaka, koju uglavnom čine skladbe za glas i klavir ili za klavir solo. Deveti svezak pak sačinjavaju skladbe za manje komorne sastave i razne instrumente.

Tu nalazimo i skladbu Une Larme. Ona prati općeniti salonski stil cijele zbirke zadržavajući tipičnu rossinijevsku teatralnost. Rossinijeva opčinjenost ritmom („Glazbeni izražaj, kažem vam, nalazi se u ritmu, u ritmu je sva moć glazbe!”) prožima se kroz svaku varijaciju na drugačiji način, pritom gradeći napetost različitim promjenama raspoloženja i podcrtavajući urođenu lakoću Rossinijeva rukopisa.

Antiche danze e arie per liuto Ottorina Respighija je zbirka slobodnih transkripcija skladbi za lutnju. Podijeljene su u tri suite. Prva i druga suita pisane su za veći orkestralni sastav, dok je treća suita (ona koju ćemo večeras slušati) namijenjena samo gudačima. Prvi (Italiana) i treći (Siciliana) stavak djelo su nepoznatih skladatelja, dok je drugi stavak (Arie di corte) djelo Jean-Baptiste Besarda iz 16. st. Četvrti stavak je passacaglia koju je skladao Lodovico Roncalli 1692.g.

Giovanni Sollima je skladbu Spasimo skladao 1995. godine po narudžbi Teatra Massima iz Palerma, povodom otvaranja obnovljenog kompleksa crkve Santa Maria dello Spasimo u Palermu.

Samo ime crkve (tal. spasimo –  jaka bol) najbolje opisuje povijest ove crkve koja je tijekom stoljeća korištena u najrazličitije svrhe; od kazališta, lazareta, prenoćišta za siromašne, bolnice, skladišta krijumčara, do mjesta mafijaških ubojstava te, naposljetku, kao deponij.

Skladba se sastoji od nekih događaja usko vezanih za to mjesto:
De harmonia predstavlja odraz glazbe stoljetnih zidova; jeka je to prostora koja nagovještava buduće događaje, od kojih je zasigurno najdramatičniji Kuga (Peste). Pošast kuge harala je Europom, pa nije zaobišla ni Palermo. Sačuvan je i tekst iz tog vremena (Si serrarono le scuole…)* koji zorno opisuje muke ljudi pod tom okrutnom pošasti. Najintrigantija priča je bez sumnje ona vezana uz narudžbu slike velikom Raffaellu. Prilikom prijenosa slike brod je doživio havariju te je nakon potonuća slika čudom nađena neoštećena blizu Genove i tek je na intervenciju Pape vraćena u Palermo, ali ne u crkvu Spasimo. Trenutno se nalazi u muzeju Prado u Madridu.
Potom nas glazba karakterističnih ritmova vodi na tadašnju tržnicu i mjesto trgovine, a ujedno i dio Palerma gdje su uglavnom grčki trgovci nudili svoje proizvode (La porta dei greci). Nakon svih tih burnih događaja zidovi crkve i dalje stoje, osluškujući različite promjene šaputanja povijesti (De harmonia). Spasimo je prošao svoj osobni križni put (Via dolorosa), koji ga je konačno doveo do obnove kakvu i zaslužuje.

 * Si serrarono le scuole, si chiusero i tribunali… vari e penosi gli strazi…Cinti di ferri e di catene, coperti di cenere con i piedi scalzi in quel freddo e in quel fango e con le spalle ignude e le discipline nelle mani, battendosi ed insanguinandosi, pietose immagini davano aperta mostra di quel pentimento interiore. La luna, astro umido per eccellenza, esaspera le mutazioni dei corpi. Quando raggiunge la sua fase piena congiunge il calore all’umidità e genera quell’eccellente putredine che è la peste.

Zaključaše se škole, zatvoriše sudovi… razne i bolne muke… Okovani gvožđem  i lancima, prekriveni pepelom, s bosim nogama na onoj hladnoći i u glibu i s nagim leđima i bičevima u rukama, udarajući se i krvareći, milosrdne slike zorno prikazivahu unutarnje kajanje. Mjesec, vlažno nebesko tijelo, najvrsnije među sličnim, čini još bolnijim promjene u tijelima. Kad dohvati svoju puninu, sjedinjuje toplinu i vlažnost  stvarajući onu izvrsnu trulež – kugu.

Petar Kovačić

Foto & Video galerija